Nazire li se kraj epidemiji?

Epidemija ebole u Africi i dalje je u usponu, Europa nije u opasnosti

Ljerka Bratonja Martinović

Sve su europske države prilično spremne za moguću pojavu slučaja ebole, ali se razina spremnosti kreće od umjerenog do jako dobrog. Hrvatska je tu na dobroj razini, u stanju je identificirati i propisno odraditi slučaj ebole ako se pojavi, smatra dr. Matić



Epidemija ebole u Africi i dalje je u usponu. Broj oboljelih premašio je, prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, brojku od 16.200 slučajeva, a broj umrlih gotovo 6.000.


   Brojka od 6.000 umrlih samo u tri najpogođenije afričke države veća je za čak 1.200 u odnosu na prijašnje izvješće WHO-a, objavljeno sredinom prošlog tjedna.


Ističe se da je to dijelom posljedica zbrajanja ranijih smrtnih slučajeva koji nisu bili evidentirani. Iako je svijet sa zebnjom gledao na opasnost od širenja ove smrtonosne bolesti drugim kontinentima, pokazalo se da bojazan od prijenosa bolesti putem zaraženih putnika nije opravdana, te da su striktne mjere na aerodromima i drugim rizičnim punktovima, koje se primjenjuju kao zaštita od širenja epidemije, djelotvorne.   

Ad hoc radna grupa


Nakon što je u kolovozu proglašena epidemija ebole, u svim regionalnim uredima Svjetske zdravstvene organizacije osnovani su timovi za ebolu koji koordiniraju aktivnosti u pojedinoj regiji. Na čelu takvog tima za Europu sjedi Srđan Matić, koordinator za okoliš i zdravlje u Regionalnom uredu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Europu.




Ovaj liječnik iz Hrvatske od 2001. godine radi u europskom regionalnom uredu WHO u Kopenhagenu. Do 2007. godine bio je regionalni savjetnik za HIV, spolne bolesti i virusni hepatitis, a od 2007. do 2009. godine šef odjela za zarazne bolesti.


Nakon toga vodio je odjel za nezarazne bolesti, okoliš i zdravlje, a od 2011. godine je na mjestu koordinatora za okoliš i zdravlje. Od rujna je na čelu ad hoc radne grupe od 12 ljudi različitih profila, epidemiologa, kliničara, stručnjaka za laboratorijsku dijagnostiku, koja procjenjuje pripravnost zemalja europske regije i pruža im tehničku podrušku.


   Ovih je dana njegov tim u suradnji s Europskom komisijom provjerio pripravnost 53 države na pojavu ebole, a pokazalo se, kaže, da je razina spremnosti »vrlo šarolika«.


   – Sve su države prilično spremne za moguću pojavu slučaja ebole, ali se nivo spremnosti kreće od umjerenog do jako dobrog. Hrvatska je tu na prilično dobrom nivou. U okviru svojih kapaciteta i razvijenosti zdravstvenog sustava u stanju je identificirati i propisno odraditi slučaj ebole, ako se pojavi – ocjenjuje Matić. Iako se ne možemo mjeriti s jednom Njemačkom, Francuskom ili SAD-om, to ne znači da smo slaba karika u pogledu borbe protiv ebole.


   – Mjerilo pripravnosti nije vrhunska bolnica u Atlanti koja izgleda kao svemirski brod, nego adekvatna služba dovoljno kapacitirana za takav izazov, veli Matić.   

Nizak rizik


Dio europskih država nema dostatne kliničke kapacitete za nošenje s ebolom, a koje su to države, koordinator za ebolu ne želi otkriti. Kaže, međutim, da je riječ o siromašnijim državama, jer stupanj spremnosti na ebolu odgovara stupnju ekonomskog razvoja pojedine države, iako ni to ne mora biti pravilo.


   – Naša su iskustva zadnjih mjeseci pokazala da i na mjestu gdje to ne biste očekivali nađete centre izvrnosti gdje dobro znaju što raditi s pacijentom koji ima ebolu – veli Matić.


   Unatoč strogim mjerama kontrole, rizik da se u Europi pojavi ebola izuzetno je nizak, a da se i dogodi malo je vjerojatno da bi se na europskom tlu mogla dogoditi epidemija, ističe naš sugovornik. Slučaj iz Španjolske, gdje se ebolom zarazila medicinska sestra, pokazao je da su zdravstveni sustavi u Europi dovoljno stručni da se epidemija ne proširi.


   – Izolirani slučajevi uvijek su mogući, ali se oni brzo rješavaju – ističe. U europske je države, naime, bio evuakuiran priličan broj zdravstvenih radnika koji su liječili oboljele u Africi. Francuska, Nizozemska, Norveška, Velika Britanija, Njemačka, liječile su oboljele, a nisu imale niti jedan slučaj zaraze na svom tlu. To je, veli Matić, dokaz da situacija nije alarmantna. Stotine osoba koje su u zračnim lukama ocijenjene potencijalnim prenositeljima ebole stavljene su proteklih mjeseci pod nadzor, ali se u pravilu, navodi, ispostavilo da oni koji su imali simptome zapravo boluju od malarije. Zabuna je dijagnostičkim pretragama u svim slučajevima utvrđena u roku od 48 sati. Još mjesecima, međutim, nećemo biti mirni, a nadležne službe strogo će kontrolirati svakog sumnjivog putnika iz pogođenih afričkih država.   
ZEMLJA


BROJ OBOLJELIH


BROJ UMRLIH


Liberija


7.635


3.145


S. Leone


7.109


1.530


Gvineja


2.155


1.312


Nigerija


20


8


Mali


10


7


SAD


4


1


Senegal


1


0


Oboljeli liječnici


DRŽAVA


OBOLJELIH


UMRLIH


Gvineja


97


56


Liberija


342


172


Sierra Leone


136


105


Ukupno


575


333



Lanci prijenosa


Procjene su, naime, da bi epidemija mogla buktati još šest mjeseci, sve do ljeta 2015. godine.


   – U nekim državama Afrike situacija s ebolom dolazi pod kontrolu, ali daleko smo od toga da je problem ebole riješen. I dalje postoje lanci prijenosa koji nisu stavljeni pod nadzor, a očekuje se da će se to postići u narednih šest mjeseci – ističe Matić.


   Stručnjaci WHO-a poručuju kako bi se zapadnoafrička epidemija mogla pogoršati prije nego oslabi, ali očekuju pad broja novozaraženih do kraja godine. Smrtnost u epidemiji koja je u ožujku izbila u šumama jugoistočne Gvineje kreće se od 60 do čak 90 posto. Ebola je virus koji se prenosi direktnim kontaktom s krvlju, izlučevinama, organima i drugim tjelesnim tekućinama.


   Inkubacija traje od dva do 21 dana, a simptomi su vrućica, bolovi u mišićima, slabost, glavobolja i grlobolja. Nakon toga javlja se povraćanje, proljev, osip i poremećaj rada jetre i bubrega, te obilna unutarnja i vanjska krvarenja.