RIJEKA » Hrvatska nogometna reprezentacija milanskim je remijem (1:1) s Italijom zaključila ovogodišnji program kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2016. godine u Francuskoj, zadržala prvo mjesto u skupini i ostavila dojam momčadi za velike domete. Iako u obzir valja uzeti činjenicu da je talijanska reprezentacije bila oslabljena za sedmoricu igrača (Barzagli, Montolivo, Bonucci, Pirlo, Ogbona, Verratti, Balotelli) koji bi u idealnim okolnostima vjerojatno bili prvotimci, Hrvatska nikad, kao protekle nedjelje na San Siru, nije izgledala tako zrelo i moćno protiv jednog velikog rivala. A od neovisnosti je odigrala puno velikih utakmica.

  – Napravili smo veliki iskorak od Brazila na ovamo, na planu organizacije igre, u tehničkom i trkačkom segmentu. Ne može se slučajno dogoditi da dominiramo na sve četiri utakmice, da na tri ostvarimo suverene pobjede, a da nam četvrta, u gostima protiv Italije, izmakne za dlaku – rekao je poslije utakmice na San Siru najbolji hrvatski igrač Luka Modrić. I nije pogriješio. 

 Znanje i moć

Hrvatska je od početka novoga kvalifikacijskoga ciklusa odigrala četiri utakmice protiv lakših (Malta, Azerbajdžan) i težih protivnika (Bugarska, Italija) i kao momčad rasla svakom novom minutom. Zaključno s utakmicom protiv Italije, tijekom koje je od početka do kraja dominirala autoritetom znanja i moći. Iako nije pobijedila »azzurre«, Hrvatska je na San Siru odigrala najuvjerljiviju utakmicu u mandatu Nike Kovača, bez obzira što je izvedba protiv Kameruna na Svjetskom prvenstvu u Brazilu bila rezultatski izraženija (4:0).

 Osjećaj za igru

Niko Kovač je u svakom slučaju u Milanu doživio svoj trenerski »krešendo«, u hramu talijanskoga nogometa najjačim oružjem suparnika (taktikom) »razgolitio« je slabosti velikoga stratega Antonija Contea, koji je uzalud tijekom utakmice mijenjao sustave (3-5-2, 5-3-2, 4-4-2, 4-5-1) i igrače da bi umanjio štetu. Poraz je izbjegao samo spletom naklonjenih okolnosti. 

  Hrvatska je poslije četiriju odigranih kola u skupini H prva sa 10 osvojenih bodova, iza sebe ima povoljne rezultate s dvaju zahtjevnih gostovanja (Bugarska 1:0, Italija 1:1) i svijetlu perspektivu pred sobom. »Kockaste« u nastavku kvalifikacija iduće godine čekaju dvije uzastopne ključne domaće utakmice (Norveška, Italija) poslije kojih EURO može biti na dlanu. To su činjenice. A dojam?

  Rad Nike Kovača poslije neispunjenih očekivanja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu bio je pod posebnim povećalom. Razočarani hrvatski nogometni puk nije mu mogao oprostiti debakl u zadnjoj utakmici protiv Meksika pa mu je počeo tražiti mane, a Kovač u kratkom razdoblju prošao put od omiljena do osporavana izbornika. Poslije četiriju odigranih utakmica, a pogotovo poslije upečatljiva izdanja hrvatske momčadi na San Siru, Kovač je uspio razbiti predrasude o »štreberskom« treneru koji utakmicama pristupa s naučne strane, ali nema osjećaj za igru. Može zvučati apsurdno, ali Kovač je koncepcijski pogriješio jedino u utakmici protiv najlakšega protivnika (Malta), zanemarujući golgeterski trenutak forme Andreja Kramarića u korist jednog igrača više u sredini terena. U svim ostalim utakmicama momčad i izbornik znali su što hoće.  

 Nova pravila

Kovač je u dosadašnjem tijeku kvalifikacijskoga ciklusa vješto balansirao između triju osnovnih sustava igre (4-2-3-1, 4-1-4-1, 4-4-2 u rombu) u kojima su različiti igrači i linije djelovali jednako skladno. I kada u Sofiji treba pobijediti Bugarsku »na mišiće« i kada protiv Azerbajdžana valja uživati u nogometu za dušu i tijelu. Pritom je uspio riješiti se nekih isluženih (Pletikosa, Šimunić) i nadurenih senatora (Eduardo, Vukojević), značajno pomladiti momčad (Kramarić, Vrsaljko, Brozović, Halilović, Kovačić, Jedvaj), afirmirati igrače iz HNL-a (Kalinić, Čop, Lešković, Mitrović, Leovac, Sharbini, Jajalo, Tomečak, Vargić, Rog…), stvoriti nove vrijednosti u igri koja je postala brža i odgovornija u oba pravca i promijeniti odnos igrača prema nacionalnoj momčadi u kojoj vrijede neka nova pravila. Kojih se jednako pridržavaju debitant Rog i kapetan Srna.

  Hrvatska je uoči nedjeljne utakmice protiv Italije, baš kao i protiv Meksika u zadnjoj utakmici na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, važila za favorita, ali tu ulogu na terenu nije uspjela potvrditi jer nije bila momčad. U kratkom razdoblju od brazilske svjetske do upečatljiva izdanja na San Siru Hrvatska je to postala. Pojedinačna kvaliteta hrvatskih igrača nikad nije bila sporna.