Brak se može razvesti na dva načina – tužbom u parničnom ili sporazumom u izvanparničnom postupku. Ako supružnici imaju maloljetnu djecu, trebaju dostaviti i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i izvješće centra za socijalnu skrb
U deset mjeseci ove godine u Rijeci je sklopljeno 377 brakova, a u istom su razdoblju na riječkom Općinskom sudu pokrenuta 154 razvoda braka. Dosta od tih razvoda je već okončano, većinom donošenjem presude o razvodu braka, u manjem dijelu povlačenjem zahtjeva, dok su ostali postupci još uvijek u tijeku. Na tragu novosti koje je uspostavio novi Obiteljski zakon o problematici razvoda razgovarali smo sa sutkinjom Višnjom Seršić Gržetić, voditeljicom Obiteljskog odjela Općinskog suda u Rijeci.
– Već niz godina statistike pokazuju da u Hrvatskoj najviše razvoda brakova ima u Zagrebu i Rijeci te da se broj razvedenih brakova povećava. Godine 2006. je za obiteljsku problematiku na riječkom Općinskom sudu bio angažiran jedan sudac, a sada je angažirano petero sudaca. To govori da od zaprimljenih 154 razvoda u deset mjeseci ove godine na svakog suca »otpada« 30,8 razvoda, odnosno da sud zaprimi prosječno mjesečno 15,4 razvoda, uvodi nas u ovu tešku problematiku naša sugovornica.
Obiteljski zakon koji je stupio na snagu 1. rujna 2014. donio je dosta novosti, znatno je opširniji i detaljniji od prethodnog te općinske sudove zadužuje za puno više poslova. Sutkinja Seršić Gržetić primjećuje da je od njegovog stupanja na snagu nastalo zatišje u podnošenju tužbi za razvod braka, naročito da je zaprimljeno manje tužbi po odvjetnicima, i da je tako vjerojatno zato jer ljudi, zbog značajnih promjena, još nisu sigurni što i kako činiti.
– Odluka o tome kome povjeravamo dijete, o susretima i visini uzdržavanja, je odluka koja podliježe izmjenama. Do punoljetnosti djeteta, ako se bitno izmjene okolnosti na strani djeteta ili roditelja, ima se pravo od suda tražiti izmjenu odluke i upravo takvih tužbi imamo jako puno. Ako je recimo brak razveden kad je dijete bilo u vrtiću i određeno je uzdržavanje od 600 kuna, a sada dijete ide u srednju školu i potrebe su mu znatno veće, to može biti razlog za povećanje iznosa uzdržavanja. Ili, ako je roditelj bio obvezan plaćati uzdržavanje 2.000 kuna, jer je, kad je odluka donesena, radio i imao dobru plaću, a sada je ostao bez posla i u međuvremenu zaključio novi brak i u kojem su rođena djeca – to može biti razlog za smanjenje iznosa uzdržavanja. Ili npr. ako dijete u dobi od 16 godina želi živjeti kod drugog roditelja, u odnosu na sudsku odluku, utvrđujemo je li to u njegovom interesu, pa se može izmijeniti prethodna odluka, tumači sutkinja Seršić Gržetić.
– Brak se može razvesti na dva načina – tužbom ili sporazumom. Ako se radi o sporazumu, on se rješava sada u izvanparničnom postupku, a ako je riječ o tužbi onda u parničnom postupku. Svaki razvod braka mora biti popraćen s nekim dodatnim dokumentima. Ako supružnici imaju maloljetnu djecu po novom Obiteljskom zakonu trebaju dostaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i izvješće o tome centra za socijalnu skrb – za taj plan postoji propisani obrazac, a može ga se isprintati ili dobiti u centru za socijalnu skrb. Odnosno, država je na neki način prisilila roditelje da se o svim značajnim pitanjima oko djece dogovore, jer do sada su suci ulagali silnu energiju i vrijeme, a i mnoge institucije su morale raditi na tome, da roditelji postignu dogovor koji bi bio u interesu njihove djece. To su pitanja: s kojim će roditeljem dijete po razvodu braka nastaviti živjeti (sada je Zakon za to uveo termin stanovati); kako će se realizirati susreti i druženja (po novom nazivu su to osobni odnosi djeteta s roditeljem kojemu nije povjereno na stanovanje) te visina uzdržavanja. Sada bi roditelji trebali o tome postići sporazum i dostaviti ga sudu. Novost je i to da su djeca stranke u svakom postupku u kojem se odlučuje o nekim njihovim pravima, pa tako i u razvodu braka svojih roditelja, a u tim postupcima zastupaju ih posebni skrbnici, djelatnici Centra za posebno skrbništvo koje u nekim slučajevima imenuje centar za socijalnu skrb, a u nekima sud. Svima nam je zadatak, prije svega, štititi dijete. Dakle, ako je riječ o razvodu braka supružnika s djecom onda sud nije jedina institucija koja radi na tom razvodu, već su tu i centar za socijalnu skrb i nova institucija, centar za posebno skrbništvo. A ako je razvod braka sporazumni i bez djece, ja sam ga do sada riješila u mjesec ili mjesec i pol dana, uglavnom na jednom ročištu ili dva ako se pojavi problem dostave poziva, objašnjava sutkinja.
Od beskućnika do profesora
Pitamo može li se iz statistika ili praćenja suda zaključiti tko se danas najviše razvodi i koji su možda najčešći razlozi razvoda brakova? – Zakon je rekao da se supružnici razvode ako godinu i više dana ne žive zajedno, jednostavno rečeno ako ne dijele »stol i krevet«, a drugi je razlog ako su teško i trajno poremećeni odnosi bez mogućnosti da se ta zajednica ponovno uspostavi. Ako je podnesen zahtjev za sporazumni razvod braka, nismo dužni utvrđivati razloge razvoda braka. To ispitujemo samo ako se radi o tužbi za razvod braka i ako se jedan od partnera protivi razvodu – tada sudac mora utvrđivati postoje li zakonski uvjeti da se brak razvede.
Zanimalo nas je i kojeg su imovinskog stanja i stupnja obrazovanja supružnici koji u zadnje vrijeme traže razvod braka, prevladavaju li neki po brojnosti.
– Nema pravila, rastaju se, od beskućnika i osoba bez zvanja i zanimanja do profesora na fakultetu. Nažalost, jako puno ljudi koje razvodimo su nezaposleni. Je li neimaština kulminirala pa su se odnosi supružnika zato poremetili ili je nešto bilo prethodno pa je neimaština prelila čaš u, ne znamo, ali jako je puno takvih ljudi. U razvodima susrećemo dosta stranaka koje su ovisnici o drogi, alkoholu ili kocki. U takvim slučajevima, sudac je pred teškom odlukom o tome kojem roditelju povjeriti djecu – roditeljima, ako su oba ovisnika – ili trećoj osobi, kao što su baka i djed. Isto tako, nažalost, jako je puno ljudi koji su psihički oboljeli, zato, vrlo često angažiramo psihologa i psihijatra da daju svoje stručno mišljenje. I naravno, moramo u tom slučaju biti jako oprezni kod odlučivanja o načinu realizacije susreta i druženja djece s roditeljem ovisnikom. Morali smo se upoznati s brzim i najefikasnijim medicinskim načinom testiranja na droge i opijate, a sve kako bi roditelji liječeni ovisnici prije susreta s djetetom mogli predočiti liječničku potvrdu izdanu neposredno prije druženja s djetetom. Tu imamo dosta velikih problema, a naravno da takva situacija opterećuje jer je u mojim rukama sudbina tuđeg djeteta.
Manipuliranje s djecom
Često u vrlo kratkom vremenu moramo donositi odluke koje se odnose na maloljetno dijete, bilo da je riječ o povjeri, susretima s drugim roditeljem ili uzdržavanju, pa u takvim situacijama donosimo privremene mjere koje su na snazi do okončanja postupka. Ove godine smo u deset mjeseci zaprimili, uz nove tužbe i prijedloge, čak 80 privremenih mjera i sve se odnose na zaštitu djece – na privremeno uzdržavanje, na susrete i druženje s roditeljem i drugo, kaže naša sugovornica.
O obvezi uzdržavanja djeteta do 26. godine naša sugovornica kaže: – Ako dijete traži uzdržavanje, a punoljetno je i studira onda je ono stranka u postupku kao punoljetna osoba i ima pravo na uzdržavanje do 26. godine pod uvjetom da uredno ispunjava svoje obveze, odnosno da redovno polaže ispite itd. Ako obvezu ne ispunjava uredno, ali za to postoji opravdanje npr. bolest, trudnoća ili drugi opravdani razlog, to dijete također može imati pravo uzdržavanja.
Isto tako, potvrđuje da je manipuliranje s djecom tijekom razvoda braka gotovo redovito prisutno, da prije svega supružnici u razvodu ne razlučuju roditeljski od partnerskog odnosa.
– Ljudi ne misle na dijete, okupiraju se, zanesu svojim lošim odnosima toliko da ne vide da štete svom djetetu. Svađaju se, uđu čak i u fizički sukob pred djetetom, a dijete koje sve to proživljava onda počinje imati probleme koji se manifestiraju u nepoštivanju autoriteta, skitnji, pojavi mucanja, noćnom mokrenju, u popuštanju u školi i dr. Dijete trpi, ima posljedice, kaže sutkinja.
Koliko su česti primjeri da roditelji ne plaćaju alimentaciju, pitamo, jer općinski sudovi se bave i tužbama zbog neplaćanja alimentacije. – Presudom o razvodu braka donosimo četiri odluke, a jedna od njih je o visini uzdržavanja. Uzdržavanje se ne plaća unatrag nego unaprijed što znači najkasnije u ovom mjesecu za tekući mjesec, odnosno moramo odrediti točan dan u mjesecu kad će se najkasnije platiti, a nakon toga slijede zatezne kamate. Kad sudska odluka o uzdržavanju postane pravomoćna i ovršna – znači da nema mogućnosti daljnje žalbe i da se, ako se uzdržavanje ne plaća, može pokrenuti ovršni postupak. Prema Zakonu o obveznim odnosima rok zastare potraživanja uzdržavanja je u takvim slučajevima 10 godina, pa ako roditelj uzdržavanje ne plaća, onda drugi roditelj s kojim dijete živi za račun i u ime djeteta pokreće ovrhu. Sve je to lako rješivo ako je roditelj koji ne plaća uzdržavanje zaposlen, jer mu se ta sredstva mogu naplatiti s plaće, jer je obveza uzdržavanja iznad kredita ili bilo kojih drugih obveza. Problem nastaje kad takav roditelj ne radi i nema imovine.
– Najtužniji su predmeti u kojima odlučujemo o susretima bake i djeda s unukom, koji su nekad živjeli zajedno. Život svašta donosi, roditelji se razvedu, ili jedan roditelj premine i dijete ostane s drugim roditeljem koji ne želi (onemogućava ili izbjegava) kontakte djeteta s djedom i bakom po drugom roditelju. Međutim, psiholozi i psihijatri nam govore da je za cjelovit i pravilan razvoj djeteta jako bitno da ima odnose kako s oba roditelja tako i s bakom i djedom i drugim srodnicima svojih roditelja. Ni jedan takav predmet nisam okončala bez psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja. Takvi su predmeti vrlo emotivno nabijeni i vrlo iscrpljujući za sve.
Zbog neplaćanja uzdržavanja maloljetnog djeteta može se pokrenuti kazneni postupak ili se roditelj s kojim dijete živi, nakon što se bezuspješno ovrhom pokušalo ostvariti uzdržavanje, može obratiti Centru za socijalnu skrb. Država tada putem Centra isplaćuje uzdržavanje, ali isto tako onda država pokreće postupak protiv roditelja koji nije plaćao uzdržavanje. To plaćanje države može trajati najduže tri godine. Sada po novom Obiteljskom zakonu, prije ostvarivanja uzdržavanja putem Centra, potrebno je od bake i djeda po tom roditelju pokrenuti postupak za uzdržavanje unuka. Takvih parnica je bilo i do sada, ne mnogo, s obzirom na to da je tu mogućnost i stari zakon predviđao. Tu smo mi suci uvijek jako frustrirani. Zašto? Zato što baka i djed često puta imaju zajedno 2.000 kuna mirovine, pa se pitamo koliko ćemo uzeti tim ljudima? Naravno, moramo ispitati imaju li nekretnine te prihode po drugoj osnovi, ali najčešće su to, u našoj dosadašnjoj praksi, bili stari i bolesni ljudi koji žive od skromne mirovine, objašnjava sutkinja Seršić Gržetić.
Zatvorske kazne
Riječki Općinski sud bilježi i primjere roditelja prema kojima se zbog neplaćanja alimentacije »išlo« kaznenim prijavama, pa je bilo i zatvorskih kazni. Naša sugovornica kaže da takvih kazni nema puno, s logičnim obrazloženjem da ako je netko u zatvoru nema prihoda i ne može plaćati. Češće se izriču uvjetne kazne: ako u određenom roku ne plati, ići će u zatvor. I to, kaže, funkcionira: tko ne plaća, ide u zatvor.
– Događalo se npr. da roditelj koji je dužan plaćati uzdržavanje ode u inozemstvo pa je uzdržavanje bilo od njega otežano naplatiti. Sada to više nije tako jer od kad smo članica EU-a, imamo konvencije i uredbe, koje omogućavaju da to jako dobro funkcionira. Na zahtjev stranke ispunimo obrazac i putem nadležnog ministarstva šaljemo u zemlju u kojoj taj roditelj živi i to se rješava vrlo brzo.
– Problem neplaćanja uzdržavanja je najčešće s onima koji nisu zaposleni ili nemaju stalne prihode. U takvim slučajevima se može od Fine zatražiti podatak ima li ta osoba ima račun u nekoj banci u RH i ako ima, naplata se obavlja iz tih računa. Ako roditelj koji ne plaća uzdržavanje ima u vlasništvu nekretnine i pokretnine, iste se u ovršnom postupku mogu prodati radi namirenja duga. Često dođemo u postupku do zaključka da roditelj ima i prihode koje ne želi iskazati, što utvrdimo iz standarda i stila njegova života, iznosi naša sugovornica neke od mučnih primjera.
– Bračne stečevine su posebne parnice u odnosu na razvod braka i sva sreća da je tako jer bi kod mnogih inače razvod trajao godinama. U bračnim stečevinama stranke traže da sud dijeli ne samo nekretnine i vrednije pokretnine, već i tanjure, fotografije, zavjese. Tu je sud dužan utvrditi kako je i kada sve to stečeno, tako da su to za stranke iscrpljujuće parnice, kako emocionalno, psihički tako i financijski. Obično je vrijednost spora takvih predmeta takva da mogu podnijeti reviziju na Vrhovni sud. Po novom zakonu moguće je da sve to ide u postupku razvoda braka, ako je razvod sporazuman i ako postoji sporazum partnera o podjeli imovine.
Pitamo i što je s uzdržavanjem djece »razvedenih« izvanbračnih zajednica i kaže da su ta djeca po svemu izjednačena s djecom rođenom u bračnoj zajednici, da svako dijete ostvaruje pravo na uzdržavanje od roditelja s kojim ne živi/stanuje bilo da je rođeno u braku, izvanbračnoj zajednici ili njegovi roditelji nisu nikad zajedno živjeli. – Uvijek kad roditelji maloljetne djece više ne žive zajedno odlučujemo o tri stvari: povjera djeteta na življenje, susreti i druženja s roditeljem kojem dijete nije povjereno i o uzdržavanju.
Konačno, koliko su česti primjeri da sud odredi uzdržavanje jednog bivšeg supružnika drugome? Naša sugovornica kaže da ima takvih tužbi, da je u zadnje vrijeme na ovom Sudu samo jedan muškarac tražio uzdržavanje od supruge, a da je najčešće riječ o ženama, domaćicama koje se razvode u poznim godinama, koje nisu bile zaposlene i nemaju svojih prihoda.
