RIJEKA » Ivan Cvjetković Tarzan silno je nahvalio Mateja Mitrovića kada je pretprošlo ljeto u samom finišu prijelaznog roka zamijenio dres »Cibalije« onim riječkoga prvoligaša.

Ne čudi ako se zna da je Mitrović jedan od štićenika menadžera koji je do sada pokazao (i kao svojevremeno sportski direktor Hrvatskog dragovoljca) da ima itekako dobar njuh za otkrivanje neafirmiranih talentiranih igrača. Recimo, svojevremeno je u »Rijeku« doveo potpuno nepoznatog napadača Igora Novakovića iz Karlovca, a jednom prilikom nudio je i tada nepoznatog napadača iz Slavonskog Broda. »Mali« se zove – Mario Mandžukić. Na Kantridi tada nisu vjerovali Tarzanovoj procjeni, iako nisu mogli puno izgubiti. Mandžukiću je trebalo osigurati hranu, smještaj i plaću na razini najnižih klupskih primanja. Nije htjela »Rijeka«, ali je zato htio »Zagreb«, gdje se »Mandžo« afirmirao.

Ukratko, »Rijeka« je s Cvjetkovićem uglavnom imala dobra iskustva, a kako sada stvari stoje, tako će biti i s braničem Matejom Mitrovićem, donedavnim mladim reprezentativcem Hrvatske, čije vrlo dobre partije u posljednje vrijeme nije uspjela potamniti niti nešto slabija koprivnička epizoda. Naravno, ne samo njegova, već i cijele momčadi.  

Mekan teren

   – Prije svega »Slaven Belupo« je bolja momčad nego što to pokazuje njihovo mjesto na prvenstvenoj ljestvici – govori Mitrović. – Osim toga, teren je bio jako mekan za igru. U prvom poluvremenu smo došli do pogotka, stvorili pritom dosta prilika koje nismo iskoristili, što nam se na kraju i osvetilo. Nastavak je bio slabiji, loše smo ušli i to nam se obilo o glavu. Primljeni gol? Ne znam je li to bila jedina njihova šansa ili su možda imali još jednu. Na našu žalost, iskoristili su je. Mislim da je to bio samo trenutak nepažnje i ništa drugo. Događa se u nogometu…

   Za Mitrovića sutrašnji ogled u Rotterdamu znači i novi sudar s momčadi protiv koje je odigrao sjajnu partiju nedavno na Kantridi. Uostalom, nisu se zalud upravo nakon te utakmice uz Mitrovićevo prezime počela vezivati imena nekih europskih klubova.

   – Prije svega u Rotterdamu nas očekuje jedna velika i vrlo važna utakmica. Znamo da nas čeka pun stadion, da će atmosfera biti odlična. Vjerujem da to neće utjecati na nas u negativnom smislu. Nastojat ćemo odigrati utakmicu kao na Kantridi i ostvariti što bolji rezultat.

   Putokaz bi osim te utakmice mogla biti igra iz Liegea. Naravno, bez onih trenutaka koji su bijele stajali primljenih golova i poraza od »Standarda« na otvaranju natjecanja u skupini G.

   – U Liegeu smo odigrali stvarno odličnu utakmicu, ali nismo iskoristili svoje prilike, da bismo onda nakon nekih naših sitnih pogrešaka primili dva gola. U svakom slučaju u Rotterdamu treba što bolje ući u utakmicu, ali važno je igrati maksimalno koncentrirano svih 90 minuta.

Kazim

Mitrovića i suigrače iz obrane čekaju ponovo veliki dueli s Kazimom i društvom. »Mitar« se na Kantridi pošteno »potukao« sa snažnim napadačem »Feyenoorda« i izašao pobjednikom u većini duela.

   – To je najsnažniji napadač kojega sam u karijeri čuvao. Stvarno je opasan i znam da me čeka velika borba, ali ne samo mene, već i cijelu ekipu. Nije samo Kazim opasan, treba paziti i na druge igrače. Ali, imamo i mi svojih aduta na koje će oni morati budno paziti. Kako igrati u Rotterdamu? Moramo igrati svoju igru, ne smijemo se previše njima prilagođavati, kao što vjerujem da se neće ni oni nama pretjerano prilagođavati.

   Pozitivan rezultat, što bi u ovom slučaju bio i remi, značio bi da na Kantridi uoči domaćeg ogleda sa »Standardom« mogu intenzivno razmišljati o proljeću u Europi.

   – Reći ću ovako: mi razmišljamo o pobjedi, a bit ćemo zadovoljni ako ne izgubimo. Mi smo do sada protiv svakog suparnika išli na pobjedu pa će tako biti i ovoga puta. Iako bi nam s obzirom na rasplet u skupini i bod bio dobar. Moja dobre partije? Ne bih htio sam sebe hvaliti. Cijela ekipa je u posljednje vrijeme igrala odlično pa se onda to prenese i na pojedince – zaključio je mladi stoper zbog kojega se tijekom utakmica na Kantridi nerijetko mogu vidjeti vozila požeške registracije

   Za one koji žele znati više, Mitrović nije baš iz Požege, već iz deset kilometara udaljenog sela Lukač. A ako se Mitar nastavi ovako razvijati, to malo mjesto u požeškom kraju moglo bi se ubrzo ponositi nogometašem koji će jednoga dana igrati u nekom velikom europskom klubu.