Doista nije bilo teško pretpostaviti kako će se kopanje po prebogatoj bootleg ostavštini Boba Dylana, a zasigurno je riječ o najpiratiziranijem izvođaču u povijesti popularne glazbe, prije ili kasnije zaustaviti na legendarnim snimkama nastalim u podrumu slavne kuće Big Pink u slikovitom Woodstocku kod New Yorka.

Nerazriješene okolnosti

Sve okolnosti u kojima su nastale ove snimke nikad nisu do kraja razjašnjene i do danas plijene pozornost brojnih autora i novinara. Naime, Dylanovo povlačenje u osamu Woodstocka izravno je povezano s njegovim padom s motocikla koji se navodno dogodio u ljeto 1966., no taj je događaj obavijen je velom tajne. Ostalo je nejasno što se točno dogodilo tog srpanjskog jutra dok je Dylan na svom motociklu marke Triumph jurio prema kući svog pohlepnog i agresivnog menadžera Alberta Grossmana, dok se njegova tadašnja supruga Sara Lowndes, s kojom se u tajnosti oženio 1965. i s kojom će imati petero djece, vozila u automobilu iza njega.

Ubrzo se, naime, pojavila špekulacija da je Dylan zapravo bio na odvikavanju od ovisnosti, što vjerojatno ipak nije točno, iako je Dylan u to vrijeme bio na amfetaminima. No bio je to period u kojem je Dylan upao u žrvanj glazbene industrije koji je prijetio da će ga potpuno samljeti.

Puno godina kasnije Dylan je rekao da se nakon nesreće »probudio« i shvatio da radi za »sve te pijavice«, odlučivši da to želi prekinuti, tako da nije nemoguće da je Dylan vlastitu nesreću vješto iskoristio kao povod za povlačenje, odnosno za potpuni preokret. Tada je, naime, prestao javno nastupati, počeo je snimati drukčije, smirenije albume (»John Wesley Harding«, »Nashville Skyline«, »Self Portrait«…), živio je obiteljskim životom, a čak je promijenio i fizički izgled.

Prvi bootleg u povijesti

Naravno, ovdje stvari moramo staviti u njihov kontekst. U vrijeme kada Amerikom bjesne nemiri, kad je zemlju zahvatila studentska pobuna, a ulicama američkih gradova valjale su se masovne demonstracije protiv rata u Vijetnamu, kad je hipi revolucija bila na vrhuncu, a mnogi glazbenici upravo te 1667. godine snimaju svoje važne albume, Bob Dylan se svojevoljno povlači iz tog svijeta – u kojem je za njega bilo rezervirano istaknuto mjesto svojevrsnog predvodnika – kako bi u nekom podrumu u provincijskoj pastorali Woodstocka (koji u ovom slučaju nema puno zajedničkog s raskalašenim simbolom seksa, droge i rock and rolla), s prijateljima stvorio vlastiti glazbeni imaginarni svijet, ekscentričan i neobičan svijet koji je sezao do samih korijena popularne glazbe, ranog američkog countryja i bluesa, Dicka Justicea, Clarencea Ashleya, The Carter Family, Docka Boggsa, Blinda Lemona Jeffersona, Sleepyja Johna Estesa i mnogih drugih zaboravljenih glazbenih pionira. 

   Podrumske snimke Dylana i The Banda (Rick Danko, Garth Hudson, Richard Manuel, Robbie Robertson i Levon Helm), na kojima su zabilježeni neki od najopuštenijih i najrazbarušenijih trenutaka u dugoj Dylanovoj karijeri, otpočetka su izazivale neviđenu pozornost, unatoč skromnoj kvaliteti zvuka.