To znači da se građani racionalno ponašaju. Troše koliko imaju, štede koliko mogu za »crne dane« i ne ulaze u nove dugove, očekujući bolja vremena. Država tek sada shvaća da može trošiti samo onoliko koliko zaradi
U proteklih 15 godina hrvatski građani su gotovo učetverostručili iznos štednje koju drže u bankama. Direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček vjeruje da će se rast štednje nastaviti unatoč krizi. Vjeruje da na taj trend neće bitno utjecati ni porez na kamate na štednju, koji bi trebao biti uveden iduće godine, niti eventualna ponuda Vlade građanima da novac ulažu u državne obveznice.
Koliki je danas iznos ukupne štednje koju hrvatski građani drže na računima banaka? Koliko su držali prije 15 godina, kad je osnovana Hrvatska udruga banaka?
– Štednja građana na kraju kolovoza ove godine iznosila je više od 183 milijarde kuna. Prije 15 godina štednja je iznosila oko 40 milijarda, a rasla je razmjerno stabilno. Svake četiri godine povećavala se otprilike za 40 milijarda kuna. Na kraju 2004. iznosila je 87 milijarda, a na kraju 2009. godine 141 milijardu kuna.
Kako to tumačite?
– To je dokaz povjerenja u banke. Kad bi građani vjerovali da u bankarskom sustavu ima problema, da njihova štednja nije sigurna, ne bi toliko povećavali depozite.
Ima li nekih ekonomskih razloga za rast štednje, budući da šest godina traje recesija?
– U trenucima krize štednja se povećava, a krediti stagniraju ili se smanjuju. To znači da se građani racionalno ponašaju. Troše koliko imaju, štede koliko mogu za »crne dane« i ne ulaze u nove dugove, očekujući bolja vremena. Država tek sada shvaća da može trošiti samo onoliko koliko zaradi.
Zašto štediše dobivaju sve manje kamate na oročenu štednju?
– Takav je trend kretanja kamatnih stopa. U Hrvatskoj su kamatne stope na oročenu štednju još uvijek više nego u većini zemalja EU. Više su i kamate na kredite. Kad dođe u banku, građaninu su uvijek preniske kamate koje dobiva na štednju, a previsoke one na kredit. Takva je percepcija, ali te dvije veličine su povezane. Kad pada jedna, pada i druga. Ako želimo imati jeftinije kredite, kamate na štednju bit će niže.
Porez na štednju
Kako ocjenjujete namjeru Vlade da od početka iduće godine uvede porez na kamate na štednju od 12 posto? Hoće li to smanjiti štednju građana u bankama?
– Takvi porezi postoje u većini zemalja EU. Upozoravam da se neće oporezivati cijela štednja, kako su neki pogrešno protumačili. Oporezivat će se samo prihod od kamata na štednju. Primjerice, ako štediša dobije kamatni prihod od tri posto na oročenu štednju, od tih tri posto oporezovat će se 12 posto, plus prirez. To znači da će štediša izgubiti 0,36 posto kamata. Štednja će ostati netaknuta, a kamate će praktički iznositi oko 2,6 posto, umjesto tri posto, ali još će uvijek biti viša nego u zemljama EU.
Normalno jest da se svi financijski prihodi oporezuju, po mogućnosti s istom stopom. Upitno je da li je ovaj trenutak dobar za uvođenje još jednog poreza, no to je odluka politike. Hrvatska je, podsjećam, nedavno uvela porez na dividende, a priprema i uvođenje porez na kapitalnu dobit, odnosno na udjele i dobit koja se ostvari u fondovima.
Hoće li građani morati sami Poreznoj upravi priljavljivati prihode od kamata radi oporezivanja?
– To bi trebao biti konačni porez. Nitko ne bi trebao podnositi poreznu prijavu zbog prihoda od kamata. Prilikom obračuna kamate, banka bi bila dužna Poreznoj upravi i lokalnim vlastima uplatiti prireze u tom iznosu, bez izuzeća i bez dodatne administracije. Dakle, to će raditi banke, a ima još nekoliko otvorenih pitanja za provedbu.
Nerado u nove dugove
Banke već godinama smanjuju kredite stanovništvu i poduzećima. Jesu li za to krive banke?
– U prve tri godine nakon početka krize, Hrvatska je zabilježila pad BDP-a od oko 10 posto, ali su se krediti privatnim poduzećima povećali za 10 posto i po tome smo bili među vodećima u EU. Krediti stanovništvu su uglavnom stagnirali, s time da su značajnije pali krediti za automobile, dok se rast ili pad stambenih kredita kretao unutar jedan posto. Krediti stanovništvu potkraj 2009. iznosili su 117 milijarda kuna, koliko iznose i danas. Radi se zapravo o pitanju ponude i potražnje. Banke bi najradije radile ono što je i njihov posao, da prikupljaju sredstva i plasiraju ih. Međutim, građani nerado ulaze u nove dugove. Poduzeća također čekaju bolja vremena. Banke, pak, zbog velikog broja loših kredita koji se odnose na poduzeća, manje su sklone kreditirati tvrtke. U cijeloj EU, pa i u Hrvatskoj, došlo je do fenomena razduživanja.
Država dobar klijent
Hoće li se i kada kreditiranje banaka moći razmahati kao što je bilo prije krize?
– To je izravno povezano s gospodarskim stanjem, odnosno s mogućnostima rasta BDP-a. Kad Hrvatska i europske zemlje postignu stabilan gospodarski rast, stope tog rasta vjerojatno neće biti na razinama prije krize, tako da je teško očekivati onako velike stope rasta kredita. Oporavak ekonomije, međutim, svakako će pridonijeti rastu kreditiranja.
Država je jedini faktor koji se kod banaka zadužuje sve više. Odgovara li bankama takav trend kako bi popravile zarade, budući da je država u usporedbi s poduzećima manje rizičan dužnik?
– Da i ne. Skok zaduživanja države bio je vrlo zamjetan na početku krize, od 2008. do 2010. godine. Nakon toga se uglavnom stabilizirao. Ako nema drugih tražitelja kredita, država je bankama uvijek dobar klijent. No, na kreditima državi banke postižu manje kamate, jer se država može zaduživati povoljnije od poduzeća. Banke bi među svojim klijentima radije imale više kvalitetnih poduzeća. Javni dug, naime, mora se smanjivati i više se ne očekuju veliki skokovi u zaduživanju države.
Tvrdi se da su banke u Hrvatskoj među najstabilnijima u EU. Kako to tumačite s obzirom na činjenicu da je hrvatsko gospodarstvo šestu godinu u recesiji? Gdje vidite izlaz iz krize?
– Hrvatske banke imaju najveću kapitalnu adekvatnost među svim zemljama EU, od 20 posto. Bile su dobro kapitalizirane i prije krize, a danas se to pokazalo kao izvrstan osigurač. Banke u Europi imale su prije krize adekvatnost kapitala od oko pet posto, a tijekom krize je podignuta na osam do deset posto. Međutim, to je još uvijek polovica snage kapitala kakvu imaju naše banke. Stoga su naše banke tijekom krize ostale stabilne. Dok su druge države tijekom krize spašavale banke, u Hrvatskoj su banke pridonijele spašavanju države, odnosno omogućile su joj kontinuirano financiranje, ne na račun smanjivanja kreditiranja poduzeća. Povjerenje u banke i stabilnost koje banke daju čitavom gospodarstvu potvrđuje i pomoć poduzećima kroz reprograme i predstečajne nagodbe, kao i najavljeni oprost dugova socijalno ugroženim građanima ili uobičajena promjena uvjeta kredita dužnicima u problemima. Iz recesije presporo izlazimo. Tako će biti dok se ne provedu strukturne reforme, o kojima svi govore.
