Odlaze u vrtiće negodujući, pa u škole gdje dugo sjede, često ne razumiju što se od njih traži, mijenjaju susjedstva i liječnike, nose aparatiće, imaju dječje bolesti, ponekad ih zlostavljaju vršnjaci, a niti roditeljsko razumijevanje djetinjstva nije uvijek podudarno. Čak ni prema dvoje djece u istoj obitelji.  Hm, nije baš uvijek baš lako rasti u svijetu odraslih.

Radost i drama odrastanja

Djetinjstvo ima bezbrižnost i radost ali trebaju pomoć da prebrode neke od teških pa i dramatičnih zadaća odrastanja?

Ono što stvarno pomaže je fleksibilnost i vrsta otpornosti koju trebaju steći kao životnu vještinu s kojom će se suočavati sa životnim izazovima i iskušenjima i kada napuste roditeljski dom, zasnuju vlastite partnerske odnose i prijateljstva, počnu raditi ili tražiti poslove.

Pomoći djetetu da doista postane neovisno i samostalno znači podržati ga u tome da i u teškim situacijama traži dobra rješenja. Pedagozi koji se bave djecom, odrastanjem i roditeljstvom, savjetuju nekolikoolakšavajućih  pravila.

Naučite ih čekanju i osobnim postignućima

Učite ih da traže pomoć, ali ne pomažite prije nego što je potrebno. Nećete za njih raditi domaće zadaće niti umjesto njih spremati igračke, ali kada su u pitanju teži zadaci, život će im olakšati ako znaju da mogu zatražiti pomoć kada ne znaju koji sljedeći korak učiniti. Naravno da ćete biti tu uznjih ako im trebate, ali pretjerano zaštitnički odnos neće djeci pomoći, naprotiv. Ne “servirajte” im sve udobnosti. Neke stvari trebali bi zaraditi sami, dodatni džeparac i ljetni poslovi su edukativni, motivirajući, pa im pomozite da ih nađu. Ako ne mogu, honorirajte neke dodatne poslove koje ćete im dati sami. Poklone dajte prigodno, ne trčite ispred njihovih želja, i naučite ih da neke stvari koje žele trebaju i mogu i pričekati. Strpljenje je važan dio naravi, i uči se.

Postavite granice i dajte jasne upute

Djetetu trebaju pravila i granice, ali nekad im je potrebna dozvola  da s biciklom sami ispitaju što sve mogu učiniti da ne padnu. Ako padnu, i to je pouka. Ne možete ih zaštititi od svega, zato obratite pažnju na to da djeci date jasneupute, da znaju što im je činiti, ali neke izbore moraju učiniti sami jer tako počinje samostalnost.

Umjesto zašto pitajte kako?

Kad pokvari, izgubi ili negdje zaboravi vrijednu stvar, na pitanje zašto je to učinilo nećete od djeteta dobiti bogzna kakav odgovor. Pitajte ih kako ćemo sada postupiti? Kako ćemo nadoknaditi štetu? Kako ćemo to popraviti ili kako ćemo znati da ćeš odsad o tome brinuti ? Potaknite dijete da razvije vještinu potrebnu da bi se brinulo o imovini, ali još više o odnosima s vršnja cima i okolinom. Ako mogu pomoći upute s interneta, neka vam opiše što misli da možete učiniti. Ne nadoknađujte izgubljeno odmah.

Učite ih konkretnim vještinama

Mnogi će roditelji zajedno s djetetom strahovati pred ispit, a umjesto toga mogu im predložiti raspored učenja, ritam ponavljanja, odmore i način savladavanja pojedinih vrsta gradiva. Ako su djeca sramežljiva, učite ih kako da pozdrave, kako da započnu razgovor, kako da prime injekciju ili vade krv jer igla nije ništa toliko strašno. Učite ih vještine koje znate i sami, što već situacija zahtijeva.

Neke odgovore nemojte dati

Neke stvari ne objašnjavajte do kraja. Neke izazove ostavite i za njih. Na neka pitanja odgovorite jednostavno i iskreno: Ne znam. Potaknite djecu da tražeodgovore, da traže izvore za odgovore. Razgovor traži toleranciju i razboritost, iako ćete nekad biti tako ljuti da biste im rekli svašta, ne razgovarajte kada su uvjeti loši, ako ste prenervozni vi ili dijete, i ne dramatizirajte.

Netko mora smiriti loptu

Tada razgovarajte ako treba iskažite svoj prosvjed ljutito, ali civilizirano. Ne okrivljujte ih jer ćete stvoriti naviku da se uvijek traži krivac: baš obrnuto, tražite način da shvati ideju odgovornosti, bit će mu iskoristivija nego osjećaj grižnje savjesti koji uostalom nije bogzna kakav pomagač.

Emocije su važne

Dajte djetetu pravo da kaže ako je razočarano, ljuto, frustrirano, ali mu objasnite da s nekontroliranim ispadima i snažnim izljevima gnjeva ili plača neće postići ništa. Ali za to morate vi biti dovoljno dosljedni.  U redu je da se ne slažete, ali pokažite im da uče kontrolirati ono što okolina s pravom neće trpjeti.

Svi imaju pravo na greške,  idite dalje…

Neuspjeh je dio života, naučite ih da se bolje pripreme drugi put, bez žalopojki i predbacivanja, pitajte kako ćeš to učiniti sada? Kakvu ćeš razliku napraviti i koje promjene ćeš unijeti. Ako se vama dogodilo da pogriješite, recite djetetu: Oprosti zeznuo/la sam stvar ! Idemo se sada dogovoriti kako ćemo dalje ? Učite ih da razrade bolji plan i da, jednostavno, stvarno idu dalje.