Ne postoji državna regulativa, pa bolnice same odlučuju. Zato se događaju različiti problemi, navodi Nataša Bijelić iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI)
ZAGREB Nakon što se i KB Sveti Duh pridružio popisu od ukupno devet bolnica koje zbog priziva savjesti svojih liječnika ne obavljaju prekide trudnoće na zahtjev, Ministarstvo zdravlja potrudit će se da ženama u svim javnim bolnicama osigura pravo na pobačaj u skladu sa zakonom. Tako bar tvrde u tom ministarstvu, čiji predstavnici ovih dana razgovaraju s ravnateljima bolnica podsjećajući ih na obvezu osiguranja medicinskog tima koji obavlja pobačaje. HZZO-u će sugerirati da kod ugovaranja s bolničkim ustanovama utvrdi je li kod njih dostupan pobačaj na zahtjev žena, a priziv savjesti svakog pojedinog liječnika posebno će se registrirati.
Zloupotreba
Osim KB Sveti Duh, prema podacima nevladinih udruga koje su istražile praksu bolnica u obavljanju abortusa na zahtjev, na listi onih ustanova gdje se svi liječnici pozivaju na priziv savjesti ili je unutar ustanove dogovoreno da se pobačaji ne rade, nalaze se i OB Hrvatski ponos – Knin, OB Našice, OB Nova Gradiška, OB Požega, KBC Split, OB Vinkovci, OB Zabok, KBC Zagreb.
– Pitanje abortusa totalno je siva zona, u kojoj ne postoji odgovarajuća državna regulativa, a bolnice same odlučuju o tom pitanju. Zato se u praksi događaju različiti problemi vezani uz evidenciju pobačaja, nepotpune prijave, zloupotrebu položaja liječnika… Priziv savjesti potpuno je nereguliran, a događa se da neki liječnici u bolnici odbijaju raditi pobačaje, a rade ih privatno, ili da ih prestanu raditi čim završe specijalizaciju i zaposle se – navodi Nataša Bijelić iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) koji je početkom godine detaljno istražio praksu obavljanja pobačaja na zahtjev u hrvatskim bolnicama. Priziv savjesti, pokazalo je istraživanje, ima veliku učestalost među liječnicima, ali ne postoji standardizirana procedura o tome pa neki liječnici i medicinsko osoblje potpisuju formulare, neki izjavu daju usmeno, a ne postoji evidencija o tome. Problem su, navode u CESI-ju i cijene pobačaja koje se od bolnice do bolnice dramatično razlikuju, pa se negdje plaćaju 900 kuna, a u nekim bolnicama cijena se penje i do 3.000 kuna.
Sankcije
– Tražimo da pobačaj na zahtjev bude dostupan u svim ovlaštenim ustanovama, da se zakonski regulira priziv savjesti i uvede standardizirana procedura. Pobačaje u privatnim ustanovama treba sankcionirati, cijene takvih zahvata u bolnicama ujednačiti, a sve informacije o toj temi moraju biti dostupne na internetu jer u mnogim bolnicama o pobačaju ne možete dobiti ni najosnovniju informaciju – veli Bijelić. Takva praksa mnogih bolnica danas, dodaje, znak je da je tradicija stigmatiziranja žene koja želi pobaciti još uvijek duboko ukorijenjena u društvu.
