Objektivno gledajući, jedino za čim Bugari imaju pravo žaliti jest izoliran slučaj nedostatka koncentracije hrvatskih igrača u Subašićevom šesnaestercu (42’) uslijed kojega se Gadževu neočekivano ukazala prilika
SOFIJA Hrvatska nogometna reprezentacija svladala je večeras u Sofiji minimalnim rezultatom Bugarsku (1:0), na vrućem terenu osvojila vrijedne bodove u borbi za plasman na Europsko prvenstvo 2016. godine u Francuskoj i poslije skoro tri godine u gostima pobijedila ozbiljnijega protivnika. Zadnji put to se dogodilo 11. studenoga 2011. godine u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija za EURO 2012 (Turska 3:0). Naravno da se rezultatski značaj dviju spomenutih pobjeda “kockastih” u različitim razdobljima i okolnostima ne može uspoređivati, ali izrazi na licima hrvatskih nogometaša dok su trčali ususret navijačima na kraju sinoćnje utakmice dovoljno govori koliko se trijumf u Sofiji odrazio na psihu osporavane momčadi poslije neuspjeha na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
Iako je utakmicama protiv Cipra i Malte na početku novoka ciklusa dao naslutiti da će težiti pomlađivanju momčadi, hrvatski izbornik Niko Kovač je protiv prvog ozbiljnijeg protivnika posegnuo za provjerenim rješenjima. Sinoćnju utakmicu u Sofiji počela su osmorica igrača koji su porazom od Meksika (1:3) neslavno okončali brazilski nastup: Srna, Ćorluka, Pranjić, Rakitić, Perišić, Mandžukić, Modrić, Olić. Počeo bi je i Lovren da se nije ozlijedio na jednom od posljednjih treninga. Ispada da stvaranje novih vrijednosti unutar momčadi (Subašić, Vida) valja pripisati spletu očekivanih (Pletikosin oproštaj) i neočekivanih okolnosti (Lovrenova ozljeda), Brozović je jedini iz plejade mladih igrača u zapisniku jučerašnje utakmice koji je na otvaranju nove ere “kockastih” stekao status stožernog prvotimca.
Unatoč nekim oprečnim varijantama u igri, Kovač je još jednom ostao vjeran osnovnom sustavu (4-2-3-1) u kojemu su neki igrači dobili nove uloge. Rakitić je konačno zaigrao bliže protivničkim vratima, iako to suštinski nije donijelo značajnije promjene u igri prema naprijed u utakmici tijekom koje je Hrvatska terensku i rezultatsku prednost stekla isključivo zahvaljujući vanserijskoj klasi Luke Modrića. Najbolji hrvatski igrač je u 36. minuti izborio prekršaj u opasnoj zoni, oštar Rakitićev centaršut dočekao Perišić i glavom, uz pomoć bugarskoga braniča Bodurova, zatresao mrežu – 1:0. Hrvatska je u smiraju prvoga poluvremena zasluženo povela, ne toliko zbog posebno dobre igre, koliko zbog skromnog izdanja bugarskih nogometaša koje je u igri držala jedino zaglušujuća buka domaćih navijača i silan nacionalni naboj.
Objektivno gledajući, jedino za čim Bugari imaju pravo žaliti jest izoliran slučaj nedostatka koncentracije hrvatskih igrača u Subašićevom šesnaestercu (42’) uslijed kojega se Gadževu neočekivano ukazala prilika. Prva i zadnja na utakmici. Dalekometni udarac Toneva (77’) u razdoblju podređenog položaja hrvatskih nogometaša ne spada u red onih zbog kojih bi vratar Subašićeva kalibra morao strepiti. Kovač mora žaliti za nekoliko propuštenih poluprilika (Pranjić 33’, Brozović 39’, Mandžukić 58’, Perišić 86’, 90’) zbog čega su bugarski nogometaši do zadnje minute bili u igri. Po svemu prikazanome nepravedno bi bilo da Hrvatska sinoć u Sofiji nije pobijedila.