Jučer je u Rukavcu, u 75. godini umro Vladimir Jugo – Veli, dugogodišnji novinar, reporter, kolumnist i urednik Novog lista.

Jugo je rođen 7. veljače 1940. godine u Gornjim Jugima, zaselku Općine Viškovo u kojoj je pohađao prvih šest razreda osnovne škole, a završava ju u Kastvu. Potom pohađa Prvu riječku gimnaziju nakon koje nastavlja školovanje na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na kojem, kao najbolji student, diplomira na smjeru hrvatski ili sprski jezik i jugoslavenske književnosti. Prije odlaska na odsluženje vojnog roka tri godine u osnovnoj školi rodnog mu Viškova predaje njemački jezik, potom hrvatski jezik godinu dana u Učiteljskoj školi u Kastvu, a po povratku iz Vranja u kojem je služio vojsku, zapošljava se kao profesor hrvatskog jezika i književnosti u bakarskoj Pomorskoj školi ili “Nautici”.

U svijet novinarstva Vladimir Jugo ulazi 1970. godine kad se kao lektor zapošljava u Novom listu. Vrlo brzo na sportskim stranicama riječkog dnevnika oživljava likove Frana Krimejića ili Kantridića u kultnim kolumnama imena “Reful od Juga”. Četiri godine lekture bile su mu dosta pa 1974. na poziv Josipa Štefana, ondašnjeg direktora Radio Rijeke napušta Novi list i u, svim Primorcima i zaljubljenicima u čakavicu, najdražoj emisiji imena “S primorske poneštrice” zamjenjuje Ljubu Pavešića, velikana čakavske pisane riječi. Sve tri godine koliko je novinske kartice zamijenio s radijskim eterom Jugo je u “Novom listu” pisati svoje “Refule”, baš kao što je i po povratku u “Novi list” što se zbio 1977. godine sve do 1985. godine nastavio surađivati u “Primorskoj poneštrici”. Iako je na stranicama riječkog dnevnika u više od 30 godina koliko je bio dio njegove redakcije, Vladimir Jugo napisao i uredio na tisuće tekstova, među čitateljima ostat će “prvo čakavsko pero”.

Jugića, kako su ga od milja zvali kolege, čitatelji će pamtiti kao virtuoza riječi, ali i osjećaja. Istina, Vladimir Jugo bio je nenadmašiv reporter, uvijek “freelancer”, nikad “vlasnik sektora”, urednik unutrašnjo-političke rubrike, revijalca, šef deska, urednik reagiranja, ali njegovo pero bilo je najjače upravo u tim “zavičajnim kucima” novine. Jugo je vladao sa svim i svačim, ali najjače sa sebi najdražim “ča”. Uz već spomenutu kolumnu “Reful od Juga”, Velog će čitatelji pamtiti i po recima i recima više literarnog nego novinarskog teksta ispisanog pod imenom “Pod urom”, “S kamika i mora”, te “Nonićevoj besede”.

Njegovo Viškovo pamtit će ga po osnivanju Omladinskog kluba, osnivanju NK Halubjan, po cjeloživotnom zalaganju u radu svih viškovskih i kastavskih udruga, a osobito Halubajskih zvončara čiji je član bio od malih nogu. U želji da mu zahvale na svemu što je za svoje mjesto učinio 2012. godine Općina Viškovo dodjelila mu je nagradu za životno djelo. Vladimir Jugo napisao je četiri knjige i brojne monografije. U mirovinu je otišao 2005. godine, a posljednji “S kamika i mora” objavio u rujnu 2010. godine.

Posljednji ispraćaj dragog nam kolege bit će na mjesnom groblju u Rukavcu, u četvrtak, 9. listopada, u 17 sati.