RIJEKA Obrana mora biti razmjerna napadu, ali to ne znači, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da onaj tko je napadnut ne može nanijeti težu ozljedu od one koja mu prijeti, ako je to prijeko potrebno za sprečavanje napada. Točno je da optuženik Dražen Vukšić puca iz pištolja prema oštećenicima i da je od dva ispaljena hica prema Alenu Keseroviću jedan hitac za njega bio smrtonosan, ali ta obrana je bila prijeko potrebna da optuženik otkloni protupravni napad (braće Keserović, op. n.). S obzirom na način na koji je napadnut, ozljede koje je zadobio i stanje u kojem se nalazio, optuženik je imao pravo braniti se pištoljem. Jer, u toj situaciji, kada ga napadaju dvojica, udaraju nogama, šakama, nogom barskog stola i bocom te prijete pištoljem i viču: »Ubij govno!« i »Jesi li otvorio bunker!«, optuženik nema mogućnosti obranom manjeg intenziteta uspješno otkloniti napad dvojice. 

Pucao nasumce 

Navodi se to u obrazloženju presude Vrhovnog suda koji je odbio žalbu državnog odvjetnika i potvrdio stajalište vijeća riječkog Županijskog suda koje je presudom iz srpnja prošle godine zaključilo da je 34-godišnji Dražen Vukšić postupao u nužnoj obrani i oslobodilo ga optužbe za kaznena djela usmrćenja i pokušaja usmrćenja. Ovom odlukom stavljena je točka na sudsko procesuiranje slučaja u pizzeriji Omega u Jušićima u studenom 2010. godine, kada je Vukšić hicima iz pištolja usmrtio tada 31-godišnjeg Alena Keserovića i teško ranio njegovog šest godina mlađeg brata Suada. 

Vijeće sudaca Vrhovnog suda ocijenilo je neosnovanom žalbu tužiteljstva koje se žalilo na oslobađajuću prvostupanjsku presudu te tražilo da se presuda ukine i ponovno sudi. Zaključeno je da je vijeće sutkinje Ike Šarić ispravno zaključilo da je Dražen Vukšić postupao u granicama nužne obrane, pa nema kaznenog djela. Na kraju je time potvrđeno i stajalište obrane optuženog i Vukšićevog odvjetnika Gorana Marjanovića koji je na suđenju tvrdio da je riječ o nužnoj obrani, da je Vukšić pucajući iz pištolja spašavao goli život nakon što su ga brutalno napala braća Keserović, Alen i Suad. 

Vrhovni sud ocijenio je ispravnim zaključak riječkog suda da je napad na Vukšića trajao i u trenutku kada je ispalio smrtonosni hitac u Alena Keserovića, koji ga je s bratom fizički napao. Napad na Vukšića braća Keserović počela su u separeu, a nastavljen je kod šanka i na natkrivenoj terasi lokala. Kako bi odbio napad, Vukšić je kod šanka, s udaljenosti od 20 do 30 centimetara, pucao u smjeru Alena Keserovića, potom ispalio hice prema Suadu Keseroviću, a onda na terasi zapucao opet prema Alenu Keseroviću. Vrhovni sud se poziva na vještačenje, prema kojem nije moguće isključiti da se Vukšić u trenucima kada je pucao kretao prema izlazu iz lokala i bježao, što potvrđuje njegovu obranu da je pucao nasumce, s isključivom namjerom da obrani sebe i svoj život. Vukšić je u kritičnim trenucima bio smanjeno ubrojiv, pa objektivno nije mogao otkloniti opasnost od sebe na drugi način u trenucima kada su ga napala braća Keserović, složili su se suci Vrhovnog suda. 

U odluci Vrhovnog suda ukazuje se da je Dražen Vukšić zadobio niz ozljeda, od kojih je jedna i teška (prijelom desne lične kosti). Za ozljedu na optuženikovom čelu u obliku slova »T« vještak je utvrdio da je mogla nastati drškom pištolja ili revolvera. 

Ljudi, pomognite 

Motiv napada braće Keserović na Vukšića krije se u ranijem sukobu optuženika i Suada Keserovića u klubu Mrrak na Srdočima, gdje je Vukšić, kao redar, Suadu Keseroviću zadao dva-tri šamara. Keserović mlađi inicirao je njihov susret u lokalu Omega, a iz izlista telefonskih poziva vidljivo je da je Suad u dva navrata, u razmaku od četiri minute, kritičnog dana nazivao Vukšića na mobitel. Pozadina je to krvavog obračuna s kojim se složio i Vrhovni sud, zaključivši da je riječki sud pravilno te okolnosti doveo u vezu s činjenicom da je u Omegu nekoliko minuta nakon Suada stigao i njegov brat Alen. Na Jušićima se našao i otac dvojice braće, Huso Keserović, koji je upravo u vrijeme obračuna u susjednoj vinariji kupovao vino, iako baš nikad prije nije viđen u toj vinariji. 

– Samo sam se branio i spašavao goli život, izjavio je Vukšić još na prvom ispitivanju u policiji. Vukšić je tada ispričao da je u jednom trenutku, u strahu i panici, iz torbice izvukao pištolj i počeo nasumce pucati. Jedva je, kazao je, i vidio, oči su mu bile natečene od Keserovićevih batina, lice mu je bilo obliveno krvlju. I suci Vrhovnog suda prihvatili su njegovu obranu da je zapucao kada je pomislio da je gotov, da će ga Keserovići ubiti, da se mašio za pištolj u trenucima kada je bio sav izbezumljen. Svjedoci su potvrdili da je upravo Vukšić prvi izletio iz lokala sav krvav, vičući: »Ljudi, pomognite, ubit će me!«

Rekonstrukcija događaja pokazala je da je fizički obračun trajao tek dvije do pet minuta, a pucnjava još kraće, nekoliko sekundi. 

Zanimljivo je da Vukšić na optuženičku klupu najprije sjeo pod optužbom za ubojstvo i pokušaj ubojstva, pa mu je prijetila kazna od najmanje pet godina zatvora, a na kraju je pravomoćno oslobođen optužbe i za mnogo blaža kaznena djela.