ZAGREB  Nakon gotovo 25 godina ležanja u ladici, Ustavni sud bi uskoro na svoj dnevni red mogao staviti zakon o pobačaju, službenog naziva Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, iz davne 1978. godine. Prijedlog za ocjenom ustavnosti ovog zakona je ništa manje davne 1991. godine podnijela udruga Hrvatski pokret za život i obitelj, no kako se niti jedna politička opcija do sada, pa onda očito niti ustavni suci, nisu usuđivali dirati u ovo vruće pitanje, zakon je stajao u ladici, a pobačaj ostajao legalan. Prije šest godina je Ustavni sud samo prikupio mišljenje Etičkog povjerenstva KBC-a Zagreb, koje je zaključilo da život počinje začećem, da bi tek sada predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec za portal H-Alter izjavila kako je »sudac izvjestitelj intenzivno radio na ovom predmetu koji je obrađen do stupnja da se o njemu može početi raspravljati«. Ne može, kazala je, sa sigurnošću reći kad će se o njemu početi raspravljati, no Ustavni sud će ga nastojati obraditi do isteka mandata većem broju ustavnih sudaca u ovom sazivu, što znači do lipnja iduće godine. »Hoće li se to stvarno dogoditi, ne ovisi o meni nego o sjednici suda«, zaključila je. 

Slali požurnice 

Za tu je informaciju Ružica Ćavar, dugogodišnja predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj, na čijem čelu je bila i 1991. godine, doznala od našeg lista, upitana zna li koji su razlozi zbog kojih je predmet stajao u ladici Ustavnog suda toliko dugo. 

– Jako me čudi što naš prijedlog za ocjenom ustavnosti zakona stoji tolike godine, i što je protivno svim pravilima, nevjerojatno. Slali smo požurnice u nekoliko navrata, ali odgovor nikad nismo dobili – ističe Ćavar. 

Da je toliko čekanje ipak moguće, za H-Alter je pojasnio Đorđe Gardašević s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji kaže da Ustavni sud, kad dobije prijedlog za ocjenu ustavnosti nekog zakona, postupak mora započeti najkasnije u roku od godine dana, no riječ je o roku »instruktivne« naravi i zapravo nema načina da se sud natjera da taj rok poštuje. 

– Kako će Ustavni sud sad ipak presuditi, ovisi o tome tko će na kraju formirati Vladu – lijeva ili desna opcija. Mi ćemo se, međutim, protiv zabrane pobačaja boriti svim mogućim sredstvima, i koliko god bude trebalo jer nitko nije za pobačaj kao metodu kontracepcije, već smo svjesni činjenice da će pobačaja, bio on zabranjen ili ne, biti. Žene u neželjenoj trudnoći će pobačaj napraviti ilegalno, nestručno ili čak i same, što donosi daleko gore, pogubnije posljedice – napominje predsjednica udruge B.a.B.e. Sanja Sarnavka, dodajući kako je tragično i to što zahtjevi za uvođenjem zabrane pobačaja uvijek idu ruku pod ruku sa zabranom kontracepcije. Zagovornici prava na pobačaj kao prava žene da odlučuje o svome tijelu napominju kako oplođena jajna stanica nije isto što i ljudsko živo biće te odlukom o pobačaju žena ne uzima život autonomnom ljudskom biću, već dijelu vlastitog tijela. 

Kamufliranje zahvata 

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je od 1998. godine naovamo sve manje prekida trudnoće općenito, ali zato raste broj pobačaja u bolnicama koji se u papirima navode kao »ostali« ili spontani pobačaji. To znači da se svaki pobačaj na zahtjev žene ne navodi kao takav – legalno induciran, već se, i opet na zahtjev žene, i uz novčanu naknadu, »kamuflira«. Abortusi se, osim toga, ilegalno obavljaju i po privatnim ginekološkim ordinacijama odnosno klinikama, makar se smiju izvoditi samo u bolnicama, što znači da ih je daleko više od onoga što kažu službene brojke. Javna je tajna da se pobačaji po privatnim klinikama naplaćuju oko četiri tisuće kuna, dok njihova cijena u bolnicama iznosi od tisuću do 2.500 kuna. Prema zakonu iz 1978. godine žena legalno može prekinuti trudnoću bez dozvole komisije, ukoliko trudnoća nije premašila deset tjedana, no abortusi se privatno rade i nakon toga.  

Prošle je godine u Hrvatskoj prijavljeno 9.103 prekida trudnoće, za razliku od 15.292, koliko ih je bilo 1998. godine. Tada je legalno induciranih pobačaja na zahtjev žene bilo 8.907, spontanih pobačaja 3.180, a »ostalih« 3.205. Prošle je godine ukupno pobačaja bilo daleko manje, 9.103, od čega legalno induciranih 3.020, spontanih 1.681, a »ostalih« 4.402. Po svemu sudeći, pobačaja je daleko manje nego prije 17 godina zbog, nadajmo se, bolje educiranosti žena o kontracepciji, no nije isključeno niti to da se zbog diskrecije, povrh registriranih pobačaja u bolnicama, još puno njih obavlja privatno. 

Sredstvo kontracepcije

Službena statistika kaže da na legalni pobačaj na vlastiti zahtjev odlaze najviše žene u dobi od 30 do 39 godina, udane, koje već imaju dvoje djece, što znači, navodi HZJZ, da se prekid trudnoće ipak još uvijek koristi kao sredstvo kontracepcije. Lani je, pritom, najviše pobačaja na zahtjev žene, na sto tisuća žena fertilne dobi, bilo u Varaždinskoj županiji, a najmanje u Zagrebu u kojem se, očito, puno više pobačaja obavlja privatno. U PGŽ-u je obavljeno 688 prekida trudnoće, od čega na zahtjev žene 354, spontanih je pobačaja bilo 89, a »ostalih« 195. Nigdje u Hrvatskoj nije zabilježen niti jedan slučaj smrti od posljedica prekida trudnoće, ali je zato bilo 160 hospitalizacija zbog izazvanih komplikacija.