S ozbirom na visinu deficita i tempo rasta javnog duga banke će osigurati nastavak urednog financiranja države. U ovom se trenutku poklapaju interesi kreditora i javni interes da javni dug dalje ubrzano ne raste
Od 1. prosinca na čelu Hrvatske udruge banaka je Zdenko Adrović, bivši poslovnih bankar, s dugogodišnjim iskustvom na rukovodećim pozicijama, te stručnjak za područje bankarstva i financija. Poslovne banke često su na meti javnosti, pa Adrovića odmah pitamo kako se osjeća kao bankarski »zastupnik«, jesu li pred njim teški zadaci?
– Kada su banke u pitanju, nažalost, puno dobroga ne izlazi na vidjelo i banke su često prozivane kao glavni krivci za sve gospodarske probleme i recesiju u kojoj se Hrvatska našla. Valja podsjetiti da su banke odgovorni poslodavci za više od 20 tisuća zaposlenika, kao industrija su do sada bile jedan od najvećih kontributora u državni proračun, pouzdan partner desecima tisuća malih i velikih poduzetnika i kompanija, milijunima građana, a naravno i državi. Stabilan i snažan bankovni sustav preduvjet je financijske održivosti proračuna, on je nužan za pokretanje gospodarstva i njegova rasta. Stoga je minimum koji očekujem taj da o svim otvorenim pitanjima sa svim našim dionicima konstruktivno i kvalitetno razgovaramo, bez obzira na startne pozicije.
Sačuvati impuls rasta
Iza nas su parlamentarni izbori, Vlada još nije sastavljena – kako na tu neizvjesnost gleda poslovna zajednica?
– Prije svega, nadam se da će agencije za kreditni rejting pričekati s analizama i konačnim ocjenama dok se ne formira nova vlada i donese proračun. Vidim dva razloga za blagi optimizam – sada nakon šest godina imamo kakav-takav gospodarski oporavak i svi politički akteri naglašavaju važnost fiskalne odgovornosti i usporavanja ili zaustavljanja rasta javnog duga, što je lakše napraviti u uvjetima probuđenog rasta. Ako se donese fiskalno odgovoran proračun, siguran sam da agencije neće obarati naš kreditni rejting. To, naravno, nije dovoljno, jer on mora rasti kako bi se vratio u investicijsku kategoriju. I ta opcija, ili barem opcija pozitivnih izgleda mogla bi biti ostvariva ako se kroz sljedećih 12 mjeseci sačuva impuls rasta i izvrši razumno odgovoran proračun. Duboko se nadam da su svi akteri koji sudjeluju u razgovorima o formiranju sljedeće vlade toga svjesni. Jer ne postoji alternativni put, odnosno neka domaća politika koja može zamijeniti fiskalnu odgovornost.
Što mislite o monetarnoj reformi Mosta koji predlaže ukidanje valutne klauzule, što to znači za banke, za depozite prije svega?
– Devizna štednja i drugi dugoročni devizni izvori predstavljaju valutno ograničenje u našem financijskom sustavu. To ograničenje treba respektirati, jer nema tog propisa ili dekreta kojim se to može promijeniti. Ljudi sami biraju valutu i rokove štednje, to je stečevina na kojoj počiva ne samo financijska, nego i ukupna ekonomska i društvena stabilnost. Dakle, dok naši građani žele štedjeti u eurima, prvo treba osigurati da uvijek imamo pokriće za deviznu štednju, kao do sada. Tek kada je to osigurano možemo razgovarati o tehničkim rješenjima kako bi se promovirala kunska štednja i krediti, a da kamatne stope na njih ne budu nekonkurentne, previsoke. Prostor za ta rješenja nije velik sve dok ljudi preferiraju euro i ne treba očekivati da će monetarna i financijska politika kroz to riješiti sve naše razvojne probleme, ali sve moguće prigode treba iskoristiti. Banke će biti konstruktivni partneri u stručnim razgovorima o promociji kunskog poslovanja ako se budu poštivala temeljna načela financijske stabilnosti.
Zemlja se izvukla iz recesije. Kako ocjenjujete rast BDP-a koji imamo – mislite li da će se nastaviti?
– Dobro je što su rasle gotovo sve sastavnice BDP-a, izvoz, osobna potrošnja, industrija, itd., i to se ne smije ugroziti. Zato je važna fiskalna održivost i provođenje čitavog skupa reformi. Kada su u pitanju reforme izdvojio bih one koje će osigurati pravnu sigurnost poslovanja i pojeftinjenje poslovanja, odnosno manje skupu državu.
Dovoljno kapitala
Konverzija kredita iz franaka u eure bankama je donijela dosta visok trošak rezervacija. Što on za banke znači? Imaju li dovoljno kapitala da to prebrode?
– Prema podacima HNB-a s 30. rujna 2015. iskazani gubici banaka, ponajviše zbog usklađivanja vrijednosti imovine vezane za CHF kredite, iznose 4,5 milijardi kuna. U poslovnom smislu, ne postoji način da se to nekako kompenzira. Taj problem je sada prenesen u domenu prava, ali ne prava koje regulira odnos banaka i klijenata, nego prava koje uređuje odnose banaka i države. Povrat na kapital u hrvatskim bankama zadnjih se godina kreće ispod 4 posto godišnje, što je manje od prinosa na kunske državne obveznice i ispod usporedivog prosjeka za države članice EU-a. Treba naglasiti da je razina profitabilnosti znatno niža od onoga što se često govori u javnosti, o nekakvim ekstraprofitima. Situacija se dodatno komplicira ove godine zbog knjiženja gubitaka vezanih uz konverziju kredita u CHF, što će uzrokovati gubitak na razini sustava. Međutim, banke imaju dovoljno kapitala i ostat će stabilne unatoč gubitku.
Hoće li banke i dalje inzistirati na neustavnosti legislative vezane za konverziju kredita iz CHF u eure? Koji su konkretno elementi na kojima banke temelje svoju tužbu, te što očekujete, hoće li ih sud uvažiti? Trošak konverzije u tom bi slučaju pao na proračun?
– Pojedine banke su, prema najavama koje imamo, pokrenule procese u smjeru arbitražnog postupka zbog jednostranih poteza kojima se narušavaju bilateralni ugovori i bitno mijenjaju uvjeti poslovanja, čime su bankama naneseni značajni gubici. Klijenti banaka mogu biti mirni, a vrijeme će pokazati tko je u pravu: država koja je donijela ovakve propise, ili banke koje smatraju da su im nanošenjem gubitka narušena temeljna ulagateljska prava. HUB je stajališta da se treba okrenuti budućnosti, obnovi dijaloga i pitanjima kako banke najbolje mogu poduprijeti rast, za što je pak preduvjet stabilan i snažan bankovni sustav.
Spojene posude
Građani se razdužuju, tvrtke se dosta financiraju vani, a kredite najviše traži država prema kojoj su domaće poslovne banke, a prema podacima HNB-a, ukupno izložene oko 100 milijardi kuna. Koliko je više i bankama sigurno kreditirati državu?
Dio klijenata koji su sukladno zakonu zatražili konverziju kredita iz CHF u eure dobio je u novim obračunima veće rate u kunskoj protuvrijednosti nego što su imali dok su otplaćivali kredit u CHF. Udruge potrošača sumnjaju da su banke novi obračun »namještale« odnosno napravile ga uz kamate na eurske kredite veće od povijesnih. Možete li to komentirati?
– Vjerujemo da banke u tehnici konverzije kredita postupaju u skladu sa zakonom i naputcima regulatora.
– S ozbirom na visinu deficita i tempo rasta javnog duga banke će osigurati nastavak urednog financiranja države, ali procjenjujem da više nema prostora da se to financiranje znatno poveća. Međutim, svaka banka ima svoju poslovnu i kreditnu politiku što znači da je moguće da neka ostane na istoj razini financiranja države kao i do sada, a neka ga može i povećati. To nije pitanje ima li novca, već je to pitanje želje za dodatnim rizikom i cijene odnosno visine kamatne stope koju vlada plaća na dug. U ovom se trenutku poklapaju interesi kreditora i javni interes da javni dug dalje ubrzano ne raste, jer nikome nije u interesu da se sve veći dio državnog proračuna koristi za otplatu kamata. Država ima važnije rashode poput onih za obrazovanje, zdravstvo. Kada bi se vidio jasan signal fiskalne prilagodbe – smanjenja deficita i rasta gospodarske aktivnosti, vjerujem da bi se potražnja za hrvatskim obveznicama povećala, a to bi značilo i niže prinose i troškove kamata.
Kamatne stope na depozite, pa i na kredite, s obzirom na vezanost uz NRS, već neko vrijeme padaju. Hoće li se trend pada kamata nastaviti? Što će biti s kreditima vezanim uz euribor?
– Blagi pad stopa već je na djelu. Neke su banke proteklih dana objavile niže kamatne stope. Riječ je o prijenosu učinka nižih kamatnih stopa u EU, koji stiže s određenim vremenskim zaostatkom i do našega tržišta. To ide nešto sporije, jer banke su u prilici smanjivati kamatne stope na kredite ako se smanjuju troškovi koje same plaćaju dok privlače sredstva tj. štednju. Brži pad od onoga koji omogućuju pasivne kamatne stope nije moguć sve dok banke imaju gubitke i posluju u nestabilnom pravnom i fiskalnom okružju, što znači rizike. Moramo shvatiti da bankarstvo posluje u sustavu spojenih posuda. Tek kad očekivana dobit naraste ili se rizici smanje ojačat će konkurencija i počet će snažnije tržišno natjecanje nuđenjem znatno nižih kamatnih stopa. A to ne zavisi samo od banaka, nego prije svega o institucijama i vladinoj politici.
