Foto D. Lovrović
Misao na sretni sudar titana bila je stalno prisutna na preksinoćnjem Josipinom koncertu u maloj dvorani Doma sportova, kojim je obilježena 40. obljetnica praizvedbe »Gubec bega« 1975. godine
ZAGREB Kakva je to morala biti strast stvaranja koja je natjerala Josipu Lisac, Karla Metikoša I Ivicu Krajača da se sredinom sedamdesetih godina okupe oko mizernog magnetofona i u skromnim kućnim uvjetima snime monumentalnu rock operu, prvu na ovim prostorima i petu na svijetu! Misao na taj sretni sudar titana bila je stalno prisutna na preksinoćnjem Josipinom koncertu u maloj dvorani Doma sportova, kojim je obilježena 40. obljetnica praizvedbe »Gubec bega« 1975. godine.
Sve je u subotu navečer bilo u znaku te opere: koncert je započeo kao dojmljivi vremeplov, u kojem je glavna postaja bila sredina ludih sedamdesetih, a u kojemu je Josipin glas djelovao poput vodiča kroz uspomene. Uz arhivske snimke na videozidu, pričala je između pjesama o tome kako je znalo biti po nekoliko izvedbi opere u jednom danu, a osim talentom, taj projekt svjetske klase pogonjen je energijom, optimizmom i »zdravim prkosom«.
Umjetnost i zabava našli su se na pola puta na preksinoćnjem rasprodanom koncertu, a manje od toga njezina publika ni ne očekuje. Otvoren čarobnom »Ave Maria«, koncert se nastavio izvedbom »Boginje«, a potom antologijskom pjesmom »O jednoj mladosti« koja je digla dvoranu na noge. U desetljećima dugoj tradiciji izvođenja ove pjesme, ona koju smo čuli u Domu sportova mogla bi biti i najbolja izvedba. Glazbeno putovanje jedinstvenom, blistavom karijerom nastavilo se pjesmama »Dok razmišljam o nama« pa sve do onih svježe snimljenih. Dok su uspješnice s intimnog »Dnevnika jedne ljubavi« parale dušu, uz hitove »Magla« i »Danas sam luda« publika se, zajedno s pjevačicom, otkačila do daske.
Bilo je ovo prvi put da je svoj već tradicionalni predbožićni koncert, posvećen Karlu Metikošu, Josipa Lisac održala u Domu sportova. Pokazala je da i nakon četrdeset godina duge karijere još uvijek posjeduje zapanjujuću vitalnost i da mladenački »zdravi prkos« u njoj nije još odradio svoje.
