RIJEKA  Temeljem nagodbe jučer je okončan višegodišnji sudski postupak koji se u riječkom Županijskom sudu vodio protiv Januza Dervishija, 49-godišnjaka iz Kostrene, i Valdeta Xhake, 55-godišnjaka iz Pule, pod optužbom za krijumčarenje šest kilograma heroina iz Češke u Italiju. Vijeće kojim je predsjedao sudac Saša Cvijetić donijelo je nakon sporazuma presudu kojom su optuženi proglašeni krivima za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama te osudilo Dervishija na zatvorsku kaznu u trajanju od tri i pol godine, a Valdeta Xhaku na dvije godine i mjesec dana. S obzirom da su obojica tijekom postupka proveli u istražnom zatvoru toliko godina koliko im je dosuđeno, kazne su već »odradili«.  

Nebrojene odgode

Od prvooptuženog Dervishija oduzeta je imovinska korist u iznosu od 380.000 kuna, svota koju je on prethodno već uplatio u državni proračun, a što je bio i uvjet za nagodbu. Također će morati platiti i 40.000 kuna sudskih troškova, a Xhaka 10.000 kuna troškova. Sporazum između USKOK-a i optuženika bio je moguć budući da je zbog proteka vremena suđenje trebalo formalno početi iznova, a traje već godinama. S obzirom na dosadašnji tijek suđenja, jasno je da su pristankom obiju strana na nagodbu za državu smanjeni daljnji troškovi postupka koji je mogao potrajati još par godina.

– Nagodio sam se, ali krivnju ne priznajem i nisam apsolutno ništa kriv. Htio sam se toga riješiti da krenem dalje, izjavio nam je Januz Dervishi po izlasku sa suda. Od počinjenja djela za što su terećeni prošlo je već gotovo šesnaest godina, od podizanja optužnice gotovo sedam, a sudski postupak obilježile su nebrojene odgode.

Optužnicom se Dervishi teretio da je organizirao mrežu preprodavatelja i posrednika radi prenošenja i prodaje droge, a Xhaka da je posredovao pri prijenosu droge namijenjene prodaji. Sudski postupak se nakon što je krenuo, počeo otezati unedogled. Isprva jer se čekalo da talijansko pravosuđe pošalje snimke tajnih razgovora zahvaljujući kojima je kurir s heroinom »pao« u Milanu, no u slanju dokaza pokazali su gotovo pa nevjerojatnu sporost. Nisu pomagale niti brojne zamolnice, niti požurnice koje su im slane dulje od godinu dana, a kad je postalo očito da će se zbog pribavljanja tog za tužiteljstvo ključnog dokaza postupak oduljiti, Dervishi je u prosincu 2010. godine bio i pušten iz pritvora.

Povrijeđena prava

Ubrzo je po žalbi USKOK-a Vrhovni sud preinačio rješenje riječkog suda i donesena je bila odluka da se pritvor ipak produljuje. Kako nije pronađen niti na jednoj adresi, za njime je bila raspisana i tjeralica, no on se sam, mjesec i pol dana nakon što je Vrhovni sud odlučio da mora natrag u pritvor, vratio u Hrvatsku.

Na suđenju je pojasnio kako je morao otići zbog smrtnog slučaja te da mu nije bila namjera pobjeći, niti da je pobjegao. Audiozapisi na koje se toliko čekalo, iz Italije su stigli tek pola godine nakon Dervishijeva povratka. No tada su se pojavili novi problemi, tehnički razlozi zbog kojih nisu mogli biti preslušani u sudnici. Snimke su bile stigle na kasetama, nužno ih je bilo presnimiti na CD, a za što je bio angažiran vještak. U međuvremenu je Dervishiju istekao maksimalni pritvor u trajanju od tri godine, a zatim i dodatnih šest mjeseci. Izašao je na slobodu, a njegove pritužbe koje su, dok se nalazio iza rešetaka, poslane Europskom sudu za ljudska prava u Strassbourgu, ponajviše zbog dugotrajnog boravka u pritvoru i otezanja suđenja, uvažene su. Sud u Strassbourgu donio je odluku da se Dervishiju isplati 3.600 eura nematerijalne štete i 2.000 eura troškova vođenja postupka pred sudom, plus dodatni eventualni troškovi.