ZAGREB S jučerašnjim je danom obustavljena proizvodnja u Željezari Sisak, pri čemu u talijanskom ABS-u, tvrtki u čijem se vlasništvu željezara nalazi, kažu da je riječ o privremenom zatvaranju pogona »zbog teškog razdoblja na tržištu čelika«. Na burzu će stotinu preostalih radnika ove tvornice, uprava tvrtke vraća se u Italiju, dok bi u pogonu trebalo ostati tek desetak radnika na održavanju. Zasad uprava ABS-a nagovješćuje obustavu u narednom kvartalu, zbog nedostatka narudžbi o kojima, međutim, ovisi daljnja budućnost željezare. Nju je 2012. godine od američkog CMC-a preuzeo talijanski vlasnik, pri čemu od 2011. željezara nije radila. U samo godinu dana od ulaska u Sisak, ABS je broj zaposlenih povećao sa 140 na 210, a proizvodnju povećao sa 4.000 na 16.000 tona čelika mjesečno. Najavljivana su tada i dodatna zapošljavanja, no sve je krenulo po zlu i pogon je zatvoren do daljnjega. Iz ABS-a poručuju kako tvornicu nemaju namjeru prodavati i proizvodnju žele nastaviti čim za to budu osigurani uvjeti, dok su, što ide u prilog tim tvrdnjama, i dioničari tvrtke prije nekoliko dana značajno povećali temeljni kapital ABS-a Sisak.
Kako su na jučerašnjoj konferenciji za novinare u ORaH-u kazali predsjednica stranke Mirela Holy i saborski zastupnik Mladen Novak, dok je izjava uprave ABS-a o tržištu preplavljenom jeftinim čelikom iz Kine, Turske i Ukrajine donekle još i razumljiva jer moraju problem prikazati kao privremen i premostiv, apsolutno je neshvatljivo i neprihvatljivo ponašanje političara u Hrvatskoj. Radnicima Željezare koji ostaju bez posla treba, kažu, pridodati i 75 radnika iz Rafinerije nafte Sisak, koji će također biti otpušteni, a riječ je isključivo o radnim mjestima u proizvodnji, znači bez administracije. »Možemo dodati i neizvjesnu sudbinu Siscije u kojoj trenutačno radi 300-tinjak žena, kao i stotinjak radnika Metalinga koji je otišao u stečaj. Svima su puna usta zapošljavanja i reindustrijalizacije, međutim svjedočimo primjerima gdje odgovorne osobe ne štite interese domaćih industrija. Ukoliko ne postoji interes očuvanja postojećih strateških, temeljnih industrija, definitivno nema niti reindustrijalizacije za koju očito samo možemo čuti i pročitati u predizbornim programima«, kazala je Holy. U ORaH-u otkrivaju kako se uprava ABS-a ranije obratila Ministarstvu gospodarstva s prijedlogom kako da se premosti situacija. Prijedlog je bio da se koristi model kakav postoji u Italiji za slične situacije, odnosno da država preuzme isplatu određenog dijela plaća dok se ne nastavi proizvodnja, uz ugovornu obavezu tvrtke da proizvodnju mora nastaviti.
»Ministarstvo gospodarstva nije pokazalo razumijevanje. Možda je uzrok u tome što je to bilo neposredno prije izbora pa se moglo bez posljedica ignorirati prijedlog poznatog i uglednog poslovnog partnera«, zaključuju u ORaH-u.
