Kandidati za Oscara

Zagrebački filmski festival: Od islandske zabiti do češke provincije

Maja Hrgović

Mnoge projekcije su rasprodane, sjedi se na pomoćnim stolicama, a na nekima bogme i stoji / Foto ZFF

Mnoge projekcije su rasprodane, sjedi se na pomoćnim stolicama, a na nekima bogme i stoji / Foto ZFF

Film »Ovnovi« koji je otvorio festival potvrdio je važnost islandske kinematografije, a dva češka naslova na početku festivala nastavljaju se na tradiciju češke humorne drame



ZAGREB Kakav luksuz, pogledati na jednom mjestu toliko europskih kandidata za Oscara koliko ih u svome ovogodišnjem programu ima Zagrebački filmski festival. Vikend u kinima Europa i Tuškanac donio ih je čak nekoliko: film otvorenja u subotu navečer bio je islandski naslov »Ovnovi« koji je prelijepo izgrađenom pričom o dvojici tvrdoglave braće, nekovrsnim Kainu i Abelu, potvrdio važnost islandske kinematografije (nakon što je to prošle godine učinila odlična komedija »Djevičanska gora«).


»Ovnovi« (Hrutar) drugi su uradak Grimura Hakonarssona (1977), redatelja koji je u Cannesu ove godine dobio prvu nagradu u programu »Izvjestan pogled« u kojem je »Zvizdan« Dalibora Matanića prošao kao drugi. Radnja ove fine komedija zbiva se u suroj islandskoj zabiti, gdje su ljudi toliko prkosni i kruti da ih najbolje opisuje metafora ovnova na brvnu. Upravo su takva dva vremešna brata ovčara, Gummi i Kiddi (Sigurdur Sigurjonsson i Theodor Juliusson) koji, iako žive jedan pokraj drugoga, četrdeset godina žive u zavadi i nisu razmijenili ni riječ. Ono što ih spoji, epidemija je ovčje bolesti; nakon proglasa ministarstva da se sve ovce imaju spaliti, Gummi odlučuje svoje ovce – sakriti u podrum.


Gola snježna prostranstva gotovo da su uzdignuta do razine punokrvnog lika: krajolik koji je istovremeno i surov i predivan, kontrapunktira trpkoj šutnji zavađene braće i začudnim stanovnicima ruralne zajednice. Humor se tu rađa negdje u pukotinama; on se probija iznutra, i nikad se ne oslanja na dopadljive fore niti brzopotezne skečeve.


Pas na pustom otoku




Drugi kandidat za Oscara koji smo pogledali, češki je »Obiteljski film« redatelja Olma Omerzua koji je nepretenciozni, generički naslov odabrao kao varljivu oznaku za sapuničaste prevrate, puknuća i brodolome (doslovne i metaforičke) kojima su izloženi članovi jedne praške obitelji s psom. Pas ovdje nije slučajno spomenut; baš naprotiv, redatelj mu posvećuje toliko pažnje da to povremeno zbunjuje, možda i pomalo iritira. Od psa je sve i krenulo.


Omerzu je razmišljao što bi bilo kad bi se neki pas, tetošeni obiteljski ljubimac, našao nasukan na pustom otoku kao Robinzon. Nevolje na moru snašle su oca i majku za vrijeme njihova epskog krstarenja. Za to vrijeme, njihova su djeca u Pragu prepuštena vlastitim pubertetskim mušicama i izazovima spolnosti. Zamke stereotipa kojima je ova tema nužno minirana, uspješno su zaobiđene zahvaljujući jednom moćnom sporednom liku – najboljoj prijateljici tinejdžerice Ane kojoj su roditelji povjerili da se za njihova odsustva brine o mlađem bratu. U toj ulozi, mlada Eliska Krenkova je fantastična.


Drugi češki film u glavnom programu je humorna drama »Kućna njega«, čiji je redatelj Slávek Horák (1975) posegnuo za »ziherom« – pričom patronažne sestre koja putujući kroz živopisni češki krajolik posjećuje svoje ekscentrične pacijente. Protagonistkinja Vlasta sebedariva je do autodestruktivnosti, što zapravo odgovara njezinom gotovanskom, lijenom mužu. Kad se Vlasta razboli, fabula počinje prizivati misao na Novakove »Mirise, zlato i tamjan«, ali i na mnoge češke komedije u kojima su urnebesno i toplo ljudsko usklađeni u prokušanim omjerima na koje šira publika uvijek dobro reagira.


Premijera »Belladonne«


U domaćem programu »Kockice«, koji ove godine slavi deseti jubilej, a dobio je i bolji večernji termin, prikazan je film »Belladonna« Dubravke Turić, koji je na ovogodišnjoj Mostri u Veneciji proglašen najboljim kratkometražnim filmom u sekciji »Horizonti«. Ovo je prvi put da ga je hrvatska publika mogla pogledati. Riječ je o kraktometražnom filmu o tri žene koje se slučajno sreću u čekaonici oftamološke klinike. Pitanje vida, pogleda, varljive percepcije i empatije, tema je kojoj Dubravka Turić pristupa s puno senzibilnosti, čak i lirike. Glavne uloge tumače Aleksandra Naumov i Nada Đurevska, a u ostalima su Lana Barić, Dražen Kühn i Anita Matković.


Na programu ZFF-a danas će biti prikazan i bosanskohercegovački kandidat za Oscara, »Naša svakodnevna priča« Ines Tanović. ZFF traje do nedjelje.Maja HRGOVIĆ