Ilustracija
Sastavni dio ugovora, odredba kojom su isključene sve obaveze osiguratelja ako je nesretni slučaj nastao pri vožnji bez valjane vozačke dozvole, protivna je svrsi ugovora o osiguranju i dobrim poslovnim običajima te ništetna, smatra pulski sud, koji kaže da bi njena primjena bila pretjerano stroga
POREČ Isključuje li činjenica da poginuli motociklist nije imao važeću vozačku dozvolu obavezu osigurateljske kuće da isplati naknadu na ime police osiguranja od nesretnog slučaja? Pitanje je to što je stiglo i do sudnice Općinskog suda u Puli, odnosno Stalne službe u Poreču, a sud je na kraju dao za pravo tužiteljima, roditeljima poginulog mladića iz Vižinade, te odlučio da je osiguranje dužno isplatiti ocu i majci stradalog ukupno 37 tisuća kuna, s kamatama od kolovoza 2007.
Potvrdi li se ova zasad nepravomoćna presuda, osiguravateljska kuća dužna je roditeljima poginulog naknaditi i parnične troškove veće od pet tisuća kuna. Ishodište parnice zbog isplate bila je tragična prometna nesreća što se dogodila 11. ožujka 2007. na istarskom Ipsilonu, kod čvorišta Višnjan-Bonaci. Do nesreće je došlo kada je tada 77-godišnji talijanski državljanin, zaposlen u Njemačkoj, mercedesom krenuo u pretjecanja kolone vozila i izravno se sudario s 22-godišnjim motociklistom iz Vižinade, koji je dolazio iz suprotnog smjera na kawasakiju. Nesretni motociklist, unatoč tome što je na glavi imao zaštitnu kacigu, izdahnuo je na mjestu nesreće.
Opća pravila
Otac i majka poginulog ustali su sudskom tužbom nakon što je osigurateljska kuća odbila njihov izvansudski zahtjev da im isplati 37 tisuća kuna, koliko je iznosila ugovorena svota za slučaj smrti, po polici, odnosno ugovoru o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja kojeg je s osiguravajućom kućom sklopila tvrtka, veliki trgovački lanac, u kojem je tada radio 22-godišnjak, a ta polica vrijedila je za sve radnike. Osigurateljska kuća je odbila izvansudsku isplatu, smatrajući da to ne treba učiniti, jer se u uvjetima pod kojim je zaključena polica navodi da se obveza za isplatu osigurane svote isključuje ukoliko je stradali vozač bio bez važeće vozačke dozvole. Otac i majka su pak smatrali da imaju pravo na isplatu osigurane svote, jer činjenica da njihov sin nije imao važeću vozačku dozvolu »A« kategorije ne znači da ne zna upravljati motociklom.
U odgovoru na tužbu osigurateljska kuća, odnosno njeni odvjetnici, naglašavali su da je vozač motocikla u trenucima nesreće upravljao neregistriranim vozilom, te ponovili kako činjenica da nije imao važeću vozačku dozvolu, po njihovim Općim pravilima za osiguranje osoba, isključuju obavezu za isplatom. »Da je postupao sukladno obvezama iz ugovora o osiguranju i važećim zakonskim propisima, tada do nastanka nesretnog slučaja ne bi ni došlo, jer tog dana osiguranik ne bi upravljao motociklom, pa ne bi mogao ni nastradati«, isticali su iz osigurateljske kuće. Pravilima osiguranja je, inače, određeno da su korisnici osiguranja roditelji stradalnika, u slučaju da osiguranik nema ni djecu ni supružnika.
Obrazloženje suda
»Međutim, za gubitak prava iz osiguranja nije dovoljno dokazati samo da je vozilom upravljala osoba bez odgovarajuće vozačke dozvole, nego je potrebno dokazati i postojanje uzročno-posljedične veze između te okolnosti i štetnog događaja«, zaključuje se u presudi porečke ispostave pulskog Općinskog suda. Naglašava se da je, iako je odredba kojom su isključene sve obaveze osiguratelja, ako je nesretni slučaj nastao pri vožnji bez propisane isprave, sastavni dio ugovora, ona protivna samoj svrsi sklopljenog ugovora o osiguranju i dobrim poslovnim običajima. »Njena primjena bila bi u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, bila bi nepravična i pretjerano stroga u odnosu na drugu stranu i prouzročila bi očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, tako da je ta odredba ništetna«, ističe se u presudi.
Sud napominje kako je na tuženiku, osigurateljskoj kući, bio teret dokaza u smislu dokazivanja uzročno-posljedične veze između okolnosti da je motociklom upravljao vozač bez odgovarajuće dozvole i nastanka nesreće. »Tuženik ne samo da nije pokušao dokazati ovu vezu, već ni ne tvrdi da takva uzročno-posljedična veza uopće postoji. Kraj takvog stanja stvari, tuženik je dužan isplatiti tužiteljima, kao korisnicima osiguranja, osiguranu svotu«, zaključuje se u presudi, te dodaje da zatezne kamate počinju teći još od 5. kolovoza 2007. godine. Presuda nije pravomoćna, nezadovoljna strana ima pravo žalbe, a o njoj će odlučivati županijski sud.