Igre prijestolja možda bi najbolja bila sintagma kojom bi se mogle opisati prilike na domaćoj političkoj pozornici nakon parlamentarnih izbora 2015. na kojima su dvije oligarhije, HDZ i SDP, neočekivano dobile političkog rivala u amaterskoj Mosti nezavisnih lista.  S obzirom na sve intrige, spletke, drame i obrate koji se odvijaju pred očima zbunjene i nestrpljive javnosti – koja očekuje brzo formiranje kompetentne i sigurne Vlade – teško je biti aktualan, tako da dok smo vodili ovaj intervju s Bertom Šalajem, izvanrednim profesorom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, nije bilo poznato ono ključno – tko je u našim igrama prijestolja pobijedio.

Drugim riječima, SDP i HDZ nisu stigli do većine u Saboru, a Most je ostao cijeli, ali i nepokolebljiv u svom ultimatumu o formiranju tzv. vlade nacionalnog jedinstva.

Prijedlog Bože Petrova o tome da zemlju može spasiti samo zajednička vlada SDP-a, HDZ-a i Mosta očekivano nije naišao na simpatije kod vodstva dviju vodećih političkih opcija.

Je li, dakle, formiranje tzv. vlade nacionalnog jedinstva bila utopijska želja Mosta i Bože Petrova, pogotovo ako se zna to da je ulog SDP-ovih i HDZ-ovih koalicija u pobjedu na ovim parlamentarnim izborima bio velik?

– Prijedlog o formiranju tzv. vlade nacionalnog jedinstva bila je, naravno, nerealna ideja, no na nju treba gledati u svjetlu pokušaja Bože Petrova da očuva jedinstvo i homogenost Mosta. Takva situacija, u kojoj bi se formirala velika koalicija SDP-a i HDZ-a, a Most bi se ili odmah ili nakon nekog vremena povukao u opoziciju, bila je vjerojatno jedini mogući scenarij očuvanja jedinstva Mosta. U takvom raspletu situacije Most bi imao priliku kroz opozicijsko djelovanje i kritiku SDP-a i HDZ-a, za koje ionako tvrde da su jednaki, očuvati jedinstvo i politički se konsolidirati te tražiti još veću potporu građana na idućim izborima.

Most je pri tome nametnuo tezu o tome da SDP i HDZ moraju zatomiti svoje animozitete i raditi u interesu Hrvatske. U tom smislu, jesu li SDP i HDZ postupili politički mudro kad su odbili mogućnost formiranja koalicijske vlade?

– Ne znam jesu li postupili politički mudro, ali su se očito vodili političkom realnošću. Ako ne postoje nikakve šanse za takav rasplet, onda je realno odbaciti takav prijedlog, završiti prvi krug razgovara te otpočeti drugi krug u kojemu će se raspravljati o nekim drugačijim scenarijima i prijedlozima.

Raskol je počeo

No, imajući na umu svu dihotomiju između dosadašnjeg HDZ/SDP koncepta upravljanja državnim aparatom i kategoričkih reformističkih želja Mosta, je li bilo realno vjerovati u to da bi tako skrojena izvršna vlast opstala dvije, a kamoli četiri godine?

– Kao što sam već spomenuo, to i nije bio ozbiljan prijedlog, već više taktički potez kojim su htjeli kupiti nešto vremena, kako bi se pripremili za ono što slijedi. Da se nekim čudom dogodila velika koalicija SDP-a i HDZ-a, Most bi se, kroz opozicijsko djelovanje, nastojao razviti i ojačati pa bi mu čak i odgovaralo da se u nekom trenutku dogode prijevremeni izbori. Međutim, ni HDZ ni SDP nisu toliko politički naivni da bi prihvatili takav prijedlog.

Dobro, a možemo li govoriti o tome da se zapravo Most ponio vrlo kukavički ne opredjeljujući se ni za jednu političku opciju, s obzirom na to da bi njihov postizborni dogovor s nekom od koalicija brzo doveo do formiranja vlade u kojoj bi, jasno, participirao Most i time snosio političku odgovornost?

– Ja bih umjesto izraza kukavički, radije upotrijebio izraze konfuzija, nesnalaženje, nepripremljenost i slično. No koji god izraz koristili, jasno se mora reći da, bar za sada, Most nije izrazio spremnost da preuzme političku suodgovornost za upravljanje Hrvatskom te da pokuša provesti neke od reformi o kojima toliko govore.

Također, izgledna je mogućnost da će političke elite puno svog truda uložiti u sabotažu ionako krhkog saveza lokalnih političara. Drugim riječima, može li ta platforma izdržati podmetanja koja zadnjih dana stižu iz političke kuhinje velikih stranka – prijeti li im, dakle, raskol na dvije frakcije?

– Jasno je da je raskol, s isključenjem Drage Prgometa, započeo. Bilo je za očekivati da će tako heterogena koalicija lokalnih nezavisnih listi i »slobodnih strijelaca« vrlo teško održati jedinstvo. Očito je da su mogli zajednički djelovati samo u uvjetima kritike i SDP-a i HDZ-a, jer je kritika stranačkog duopola u Hrvatskoj jedino što ih povezuje. Raskol je počeo, a sada ćemo vidjeti koliko zastupnika sa sobom može »povući« Drago Prgomet te hoće li se možda pojaviti i neka treća frakcija.

Pat pozicija

Sve nas to navodi na promišljanje o tome da je u političkoj areni sada zapravo zavladala pat pozicija: Most je zasad nesalomljiv, ali isto tako na obzoru se ne vidi mogućnost da će netko formirati vladu, ponajmanje onu nacionalnog jedinstva. Prema tome, jesu li izgledni novi parlamentarni izbori i tko bi tada bio favorit?

–  Situacija se mijenja iz sata u sat, pa su prognoze vrlo nezahvalne. Međutim, u ovom trenutku mi se čini da su novi izbori jedan od dva najizglednija scenarija mogućeg razvoja. Drugi je formiranje koalicije od strane SDP-a, IDS-a, pojedinih zastupnika Mosta, manjinskih zastupnika te još nekih zastupnika kao što je, primjerice, Čačić. Što se tiče favorita na eventualnim novim izborima to će uvelike ovisiti o tome koga će građani označiti kao glavnog krivca za ponavljanje izbora. Petrov i Most će pokušati HDZ i SDP prikazati kao stranke koje odbijaju nacionalno zajedništvo i provođenje reformi i žele održati stranački duopol koji im služi za ostvarivanje partikularnih interesa. S druge će strane Most biti označen kao glavni krivac za ponavljanje izbora, jer nisu bili spremni opredijeliti se i preuzeti političku odgovornost za upravljanje državom.

U iščekivanju važne političke odluke o formiranju vlade, zanimljivo je primijetiti to da su se najistaknutija imena Mosta postavila vrlo frajerski prema dominantnim političkim garniturama. Petrov i Prgomet izrekli su nekoliko ultimativnih zahtjeva, od kojih je najradikalniji onaj da ni Milanović ni Karamarko neće biti premijeri i da će mandatara predložiti Most. Unatoč velikom parlamentarnom uspjehu i svojoj političkoj važnosti, je li s aspekta demokracije legitimna situacija u kojoj se Most stavlja u poziciju izbornog pobjednika i de facto ucjenjuje stranke koje su osvojile tri puta više mandata, makar praksa u drugim zemljama pokazuje da je i to moguće?

–  Meni se čini da nije problem u tome što i koga Most ne želi, već u tome što još uvijek ne znamo što i koga oni žele. Drugim riječima, iako lideri Mosta stalno govore o tome da ne žele razgovarati o imenima nego o programima, za sada na pregovorima uopće nisu govorili o programima i reformama, nego o tome kako vlada treba izgledati te tko (ne) može biti mandatar. Meni nije problem to što oni žele predložiti svog mandatara, nego u tome što bi upravo suprotno, htjeli pobjeći od političke odgovornosti.

Apstraktne poruke

Također, na Mostovoj listi uočljivi su zahtjevi o teritorijalnom preustroju države; govori se o smanjenju broja jedinica područne samouprave, dužnosnika na razini lokalne samouprave, kao i o konceptu objedinjavanja administracije. Osim toga, tu je i zahtjev za reformom javne uprave i pravosuđa. Međutim, u Mostovom programu ostaje nedorečeno ono osnovno – s kojim mehanizmima i procedurama sve to izvesti, pogotovo kad se zna da su HDZ-ove i SDP-ove vlade lokalnu samoupravu i javnu upravu pretvorile u diktaturu birokracije političkih uhljebljenika?

–  Potpuno se slažem s tezom da su reforme koje Most predlaže nerazrađene i nedorečene. Naime, osim pitanja sektora u kojemu se reforme žele provesti, vrlo je važno i pitanje opsega i dubine tih reformskih zahvata. Neki od navedenih sektora zahtijevaju vrlo obuhvatne i dubinske promjene. Čak i da pretpostavimo, što je vrlo upitno, da kod HDZ-a i SDP-a postoji dobra volja za provođenjem reformi, potpuno je nejasno kako bi se ti reformski zahvati mogli kontrolirati bez ulaska u izvršnu vlast. Mehanizmi i procedure provođenja reformi potpuno su nejasni i očito je da predstavnici Mosta o tome uopće, za sada, nisu razmišljali.

Izborni uspjeh političke platforme MOST iznenadio je mnoge u Hrvatskoj. No, ako se njihovih 19 mandata gleda u svjetlu dugogodišnje i očajničke žudnje građana za alternativom SDP-u i HDZ-u možemo li tvrditi to da je aktualna pozicija Mosta realna, premda baš toliku podršku birača nitko nije mogao očekivati?

– Istina, izborni uspjeh Mosta iznad je i najoptimističnijih predviđanja samih lidera Mosta. Takav uspjeh proizašao je iz činjenice da su uspjeli objediniti glasove birača koji su nezadovoljni hrvatskim stranačkim duopolom, a koji su prethodno bili »rasuti« na različite političke opcije.

Ali treći put u našoj političkoj areni pokušale su prokrčiti brojne stranke, od kojih su možda najdalje dogurali Hrvatski laburisti Dragutina Lesara.  Laburisti nisu postali važnija politička opcija, što je relativno lako uspjelo Mostu, jednoj ad hoc umreženoj platformi lokalnih političara, k tome bez uobičajene stranačke infrastrukture i piramidalnog ustroja odlučivanja, što dovodi do ključne nepoznanice ovih izbora – u čemu je njihova fora?

– Možda će zvučati paradoksalno, ali mislim da veliki dio uspjeha Mosta proizlazi upravo iz njihove vrlo labave strukture i vrlo apstraktnih poruka koje su slali u kampanji. Cijela izborna kampanja Mosta temeljila se na dvije osnovne poruke. Prvo, moramo srušiti stranački duopol ili, drugim riječima, monopol opcije koju su nazivali HDZSDP. Drugo, temeljni pojam u kampanji bile su reforme, pri čemu su sadržaj tih reformi vrlo rijetko eksplicitno formulirali. Pojam reforme postao je na taj način jedan »prazni označitelj«, termin koji je bio svima prihvatljiv, a istodobno su različiti birači mogli u njega »upisivati« različita značenja i razumijevanja.

Čista desnica

S obzirom na to da je Most heterogen i nekoherentan savez (ili pokret) koji se oformio na protestnom diskursu, ostaje puno toga nejasno i nedorečeno u tom političkom fenomenu, ali i njihovom programu. Prije svega, se to odnosi na  njihov politički identitet – jesu li oni kao cjelina politička ljevica ili desnica?

– Jedan od ključnih elemenata uspjeha Mosta upravo je činjenica da su jedan značajan dio birača uspjeli uvjeriti kako podjela na ljevicu i desnicu nije važna i kako oni insistiraju na nadilaženju ideoloških podjela. Ukoliko analizirate stavove i vrijednosti lidera Mosta kao što su, primjerice, Petrov, Prgomet i Kovačić, onda je jasno da su oni, u svjetonazorskom smislu, čista desnica. Pogledajte njihove stavove prema, primjerice, pitanju zabrane pobačaja, pa će vam to biti vrlo jasno. Puno je nejasniji odnos Mosta prema ekonomiji i ulozi države u ekonomskim procesima. S jedne strane Petrov neprestano govori o potrebi »rezova« i »štednje« u javnom sektoru, na temelju čega bi ga se moglo svrstati na desnicu. Međutim, važnu ulogu u Mostu ima Ivan Lovrinović koji traži puno veću i aktivniju ulogu države u ekonomskoj aktivnosti što je bogohuljenje za ekonomsku desnicu.

Ta nemogućnost pozicioniranja Mosta u političkom spektru otežava i to da se pokuša dešifrirati važna činjenica – kome je taj savez uzeo najviše glasove. Je li Most, dakle, privukao nezadovoljne glasače s ljevice i SDP-ove, s desnice i HDZ-ove ili možda one koji su ostali neodlučni sve do izlaska na birališta?

– Teško je procjenjivati, no čini mi se kako je Most u najvećem broju privukao birače nezadovoljne objema velikim strankama. Iz istraživanja javnog mnijenja dalo bi se zaključiti kako se značajan broj birača koji su bili neodlučni ili su razmišljali o nekim od »trećih« putova odlučio upravo za Most. To vidimo po velikom neuspjehu Mirele Holy, Ive Josipovića, Radimira Čaćića, ali i Ruže Tomašić, te, u nešto manjoj mjeri, Ivana Sinčića i Milana Bandića.