OPATIJA Ne samo s okusom kvarnerske soli, već i s puno nostalgije i dozom melankolije, estradna prošlost, ali izgleda i budućnost vratila se u Opatiju, u slavnu Kristalnu dvoranu hotela Kvarner, gdje je zapravo puno toga i počelo. Na to minulo vrijeme opjevanih šlagera i plesnjaka podsjetio je, naime, RetrOpatijski festival, glazbeni pokušaj Festivala Opatije i Studija Maraton, koji je podržala i Hrvatska radio-televizija, da se, doduše u nekom suvremenom ruhu, ožive pjesme i podsjeti na pjevače s Opatijskog festivala – jednog od onih festivala koji je stvarao karijere i melodije na ex jugoslavenskim prostorima koje traju i danas.

Odlični dojmovi

U tome su organizatori očito uspjeli, s obzirom na ovacijsko raspoloženje publike okupljene u Kristalnoj dvorani, ali i sudeći prema dojmovima estradnih doajena s ovih prostora koji štošta duguju Opatiji i njezinom festivalu. Tereza Kesovija, Kornelije Kovač ili Gabi Novak, pa recimo i voditelj Oliver Mlakar s ponosom ističu upravo to da je Opatijski festival odredio njihove karijere.

– Doista ne znam točno koliko sam godina vodio Opatijski festival – nikad naime nisam imao talent za skupljanje statističkih podataka – ali je činjenica da same često bio u Opatiji. Moja sjećanja na te dane su – prekrasna. Pogotovo ovih dana, kad se na neki način obnavlja taj festival, pa sam eto i ja ponovno u Opatiji. Čujem sada sve te poznate pjesme i vidim da je to apsolutno najbolje što je skladano na ovim prostorima, s dozom sjete govori nam Oliver Mlakar, ali pri tome ističe da nije čovjek od nostalgije.

U prošlost se nema smisla puno vraćati, umjesto toga Oliver Mlakar poručuje da treba gledati u budućnosti. Jer i sam Opatijski festival pokušao je predvidjeti neka nova glazbena vremena koja su stigla, ona su  postala bezvremena, pa zaslužuje svoj omaž – i sentimente.

– U ono vrijeme pristup glazbi je bio drukčiji. Prije svega se to odnosi na činjenicu da se nisu stvarale instant glazbene zvijezde, tako da danas svatko može postati pjevač. Pjesme su tada pisane za istinske pjevače, oni su znali te stihove interpretirati na istinski način i to je glazbi i festivalu provlačilo slušatelje. Sjećam se, također, toga da je druženje među nama, protagonistima tog festivala uvijek bilo u ugodnoj atmosferi. Opatija je privlačila ljude iz glazbene branše, ali bilo je ovdje i puno nas voditelja.  Osjećali smo se kao jedna velika obitelj – uglavnom bilo nam je lijepo, prisjeća se Oliver Mlakar i domeće da je Opatija živjela za taj festival.

Broj 1

Od početka šezdesetih na Opatijskom festivalu je i  Kornelije Kovač. U prvo vrijeme kao član orkestra ondašnjeg Radio Sarajeva.

– Tada su se u Opatiji svake godine mijenjali jazz orkestri, pa su dolazili zagrebački, ljubljanski, beogradski… U to vrijeme ja sam bio student u Sarajevu, a već 1964. godine pojavljuju se na Opatijskom festivalu i moje prve kompozicije. Recimo, napisao sam tada kompoziciju »I leti i zimi«, a dobro se sjećam da sam jedne godine imao čak tri kompozicije. Međutim, niti jedna od njih nije dobila nagradu, ali mi je to bio super poticaj, pa je Korni grupa kasnije, 1973. godine bila druga, a 1974. konačno i nagrađena za pjesmu »Moja generacija«. Zahvaljujući tom uspjehu Korni grupa je otišla u Brighton na Euroviziju. Naravno, dva ili tri puta bio sam ovdje i s grupom Indexi. Hoću reći, da je nastup na Opatijskom festivalu bila stvar prestiža među svim muzičarima na prostoru Jugoslavije. Nije to bio jedan od jugoslavenskih glazbenih festivala, već po mnogo čemu broj jedan, smatra Kornelije Kovač koji je zbog svih tih pjesama, njezinih autora i izvođača, osjeća nostalgiju prema tim glazbenim vremenima.

Iako na Opatijskom festivalu čestu nije gostovala Tereza Kesovija,  s obzirom na činjenicu da je šezdesetih živjela u Parizu, s pjesmom »Tvoj glas« pobijedila je 1968. Tu pjesmu na RetrOpatiji izvela je Tereza Kesovija, dok su njezine »Iluzije« povjerene mladoj nadi hrvatske glazbe Nini Kraljić.

Glazbeni uzori

– Ovo je prvi put da sam osjetila izuzetno veliku tremu. To je zbog toga što se Terezi Kesoviji divim i što poštujem ono što je radila. Velika je čast izvesti neku njezinu pjesmu. Tereza Kesovija i Gabi Novak još će dugo nama mladima biti veliki glazbeni uzori, priznala je Nina Kraljić čiju je izvedbu pohvalila i sama Tereza Kesovija.

– Nina je divno otpjevala »Iluzije«. To je ipak pjesma, koliko mi se čini, iz 1963. godine. Inače je ovo jedna dobra i hvalevrijedna zamisao, a posebno ona večer koja je bila posvećena Ivi Robiću. Jer Opatijski festival je dugo potrajao i dao nam je pregršt lijepih pjesama. Nadam se da će ova manifestacija potrajati, ocjenjuje Tereza Kesovija, na što opatijski gradonačelnik Ivo Dujmić dodaje:

– Ovaj festival već je uvršten u opatijski proračun. Opatiji trebaju ovakve manifestacije.