S obzirom da ankete sugeriraju i da nitko neće imati apsolutnu većinu u Saboru, to onda znači da će se HDZ i SDP već od ponedjeljka boriti za naklonost Mosta. Mostu se predviđa i desetak mandata
ZAGREB Sudionici, ali i promatrači izbora, učestalo ističu kako su nedjeljni izbori jedni od najvažnijih u povijesti samostalne Hrvatske. Temelj takvih ocjena su izrazito suprotstavljene koncepcije države i društva što ih zagovaraju dvije najjače političke opcije, SDP-ova i HDZ-ova koalicija. Međutim, u opreci s važnošću izbora, kampanja koja im je prethodila bila je lišena uzbuđenja. Između koalicije Hrvatska raste i Domoljubne koalicije nije se razvila ozbiljna rasprava o budućnosti Hrvatske.
No, za to postoje i objektivni razlozi. Izbjeglička kriza u drugi je plan potisnula predizbornu kampanju. Doduše, izbjeglice prolaze tjednima kroz Hrvatsku i pritom to građanima ne stvara nikakve poteškoće. Ali, objektivna veličina tog problema i neizvjesnost rješenja, zasjenili su sve ostale teme pa i izborno natjecanje Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka.
Vanjska politika
Gdje god je premijer došao i stao pred televizijske kamere, uvjerljivo najviše novinarskih pitanja bilo je vezano uz izbjeglice, napetosti koje su one izazivale u odnosima sa Srbijom, Mađarskom i kasnije Slovenijom, reakcije vodećih ljudi Europske unije i planove za zaustavljanje izbjegličkog vala. Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, premda je prvoplasirani na listi Hrvatska raste u devetoj izbornoj jedinici, skoro da nije okusio kampanju, jer se u potpunosti posvetio organizaciji transfera izbjeglica. Milanović je na ovoj situaciji nastojao neizravno izborno poentirati i prikazati sadašnju Vladu kao humanu, sustavnu, ali i u međunarodnim odnosima dovoljno drsku kad je potrebno zaštititi nacionalne interese. Karamarko i HDZ su, pak, sve to osporavali, tražeći da se izbjeglicama ograniči ulaz u Hrvatsku, tvrdeći da Milanovićeva vlada ne postupa prema njima humano nego ih tjera u hladnu rijeku Sutlu te da je u sukobu sa svim susjednim državama. Milanović se pozivao na izbjegličku politiku Angele Merkel, prema kojoj su HDZ i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović bili suzdržani, čak kritični, no onda se Karamarko sastao s njemačkom kancelarkom i objavio da uživa njezinu izbornu podršku. O vanjskoj politici, u svjetlu priljeva izbjeglica, govorilo se prije izbora kao rijetko dosad. Moglo bi se reći i da je taj segment dominirao.
Poruke sa skupova
Drugi je glavni razlog neprimjetnosti kampanje izostanak sučeljavanja Milanovića i Karamarka. Njihove bi debate sigurno unijele živost i dodatno mobilizirale birače, ali predsjednik HDZ-a nije pristao na takav, kako ga je nazvao, montipajtonovski »show«. Zato su si premijer i izazivač samo slali poruke sa skupova. Milanović je pretežno nastupao na otvorenom, a ton mu je odredio vatreni govor u Domu sportova krajem rujna. Prvi put je SDP inzistirao na tome da su i oni domoljubi, hrvatske zastave bile su im dio obavezne scenografije. Istovremeno su HDZ-ovce nazivali lažnim patriotima, koji bi se »utalili sa svakim šuftom sa strane protiv vlastite domovine«. Karamarko je odgovarao da je posrijedi tek igrokaz u režiji Amerikanca Alexa Brauna, kojeg je SDP angažirao da ih – nauči domoljublju.
Lider oporbe nastavio je optuživati socijaldemokrate da početkom devedesetih godina nisu htjeli Hrvatsku i da je ni danas ne vole. Za razliku od Milanovića, šef HDZ-a odlučio se za zatvorene prostore i u kampanji je samo povremeno izlazio iz sportskih dvorana. Uglavnom, retorika je bila oštra, katkad i vrlo gruba, ali naročitog sadržaja nije bilo. Milanovićeva je ključna poruka bila da se ne smije dopustiti promjena vlasti koja bi u poziciju da upravljaju Hrvatskom dovela ljude koji su »tisuću puta gori nego prošla HDZ-ova vlada«. Karamarko mu je parirao tezom da je smjena vlasti nužna jer Hrvatska ne bi izdržala još četiri godine Milanovićeve ekipe koja uništava državu i njezine građane.
Nova snaga na sceni
Polarizacija političke scene ipak nije spriječila pojavu jedne nove snage. Prosvjedni birači, nezadovoljni i HDZ-om i SDP-om, iznjedre na skoro svakim izborima »nove, nekompromitirane političare svježih ideja«. Nakon don Ivana Grubišića, Hrvatskih laburista, ORAH-a i Živog zida, na red je došao Most, izum metkovskog gradonačelnika Bože Petrova, koji je udružio niz lokalnih neovisnih lista i dao im nacionalnu dimenziju. Iako ih je ideološki teško svrstati, uspjeli su privući, pokazuju recentne ankete, respektabilan broj birača i mogli bi osvojiti i do deset zastupničkih mandata.
S obzirom da istraživanja javnog mišljenja sugeriraju i da će rezultati biti tijesni i da nitko neće imati apsolutnu većinu u Saboru, to onda znači da će se HDZ i SDP već od ponedjeljka boriti za naklonost Mosta. Zasad je ishod tog nagovaračkog procesa neizvjestan. Sasvim je moguće i da se Most, koji nema čvrstu stranačku strukturu, odmah raspadne i da dio zastupnika potom ode s HDZ-om, a dio sa SDP-om. Inače, ankete najavljuju da će parlamentarni status osim nabrojenih zadržati i HDSSB i IDS, ponekog zastupnika možda dobiju i Milan Bandić, ORAH, Živi zid i Uspješna Hrvatska.
