Nedavno zatvaranje graničnih prijelaza u jeku izbjegličke krize, inicirano od strane hrvatske Vlade, te odgovor Srbije, koja je zatvorila sve granice za robu iz Hrvatske, mjere su koje su minulog mjeseca obilježila odnose dviju susjedne zemlje. 

Ove odnose već tradicionalno obilježavaju znatne oscilacije, mukotrpni usponi i streloviti padovi, i kako stvari stoje Hrvatska i Srbija daleko su od puta koji bi ih vodio prema istinski dobrosusjedskim odnosima. O kakvim oscilacijama se radi jasno je vidljivo prateći odnose dviju država kroz tekuću godinu. U prvoj polovici ožujka, naime, hrvatska ministrica vanjskih poslova u posjet je primila srbijanskog kolegu Ivicu Dačića. Susret na visokoj razini okončan je optimističnim tonovima. Vesna Pusić ustvrdila je da su odnosi između Hrvatske i Srbije »vrlo dobri i na jednoj novoj razin«. 

– Mi smo danas, ja bih rekla, obnovili ili udahnuli novi život našoj suradnji koju smo definirali i započeli pred nešto više od dvije godine, istaknula je hrvatska ministrica vanjskih poslova. Želju za dobrom suradnjom prilikom posjeta istaknuo je i srbijanski ministar vanjskih poslova Dačić, koji je istaknuo »stav Srbije da je unapređenje odnosa i suradnja s Hrvatskom i rješavanje svih otvorenih pitanja od prioritetne važnosti«. 

– Srbija želi graditi bolje odnose sa Hrvatskom i viši stupanj međusobnog uvažavanja i povjerenja. Mi smo spremni za konstruktivan politički dijalog, za stvaranje uvjeta za rješavanje svih otvorenih pitanja, kao i za razvoj suradnje u svim oblastima, posebno u oblasti europskih integracija, ekonomske suradnje i povezivanja naših zemalja i naših građana, rekao je tom prilikom Dačić. 

Što se otvorenih pitanja tiče, Dačić i Pusić pred sobom su imali i još uvijek imaju iste probleme kao i njihovi prethodnici:  problem nestalih, granicu na Dunavu, povrat imovine, povratak izbjeglica, povrat kulturnog blaga, statusna pitanja…

Između ljubavi i mržnje

Dvoje ministara nisu propustili naglasiti nešto što je je naročito važno za izgradnju dobrih odnosa između Srbije i Hrvatske, da teme što ih je nametnuo rat ’90-ih godina ne smiju biti uteg u stvaranju ozračja za dobru suradnju. Ivica Dačić ovom prilikom rekao je rečenicu koja se tiče jednog od ključeva  za stvaranje dobrosusjedskih odnosa: »Mi i dan-danas osciliramo između ljubavi i mržnje. Naši odnosi, odnosi Srbije i Hrvatske ne trebaju biti žrtve unutrašnjih političkih prilika bilo u Srbiji, bilo u Hrvatskoj«. Njegove riječi, međutim, ostat će »mrtvo slovo na papiru«, jer upravo unutarnje političke prilike u Srbiji i Hrvatskoj često diktiraju odnose između susjednih zemalja, koji ne osciliraju između ljubavi i mržnje, nego između trpeljivosti i mržnje. 

Dolazak srpskog premijera Aleksandra Vučića na inauguraciju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i opisani Dačićev boravak dali su kratku nadu da će odnosi između Srbije i Hrvatske ići uzlaznom putanjom, ali već dvadesetak dana kasnije pokazalo se da je svaki optimizam u ovom predmetu izlišan. Početkom travnja, naime, ministrica vanjskih poslova Pusić pozvala je hrvatskog veleposlanika u Srbiji Gordana Markotića na konzultacije u Zagreb. Veleposlanik je povučen iz dva razloga. Prvi razlog bilo je paljenje hrvatske zastave u centru Beograda, u režiji notornog Vojislava Šešelja, optuženika za ratne zločine, kojeg je Haag iz humanitarnih razloga pustio iz pritvora. Drugi razlog bila je izjava srbijanskog ministra rada Aleksandra Vulina, koji je – reagirajući na komentar hrvatskog premijera Zorana Milanovića na odluku Haaga o puštanju Šešelja – govorio ovako: »Dođite kod nas, upoznajte 250.000 protjeranih iz Oluje. Objasnite tim protjeranim Srbima da oni nisu Hrvatsku napustili iz ekonomskih razloga, već da su bježali pred jamom i ustaškim generalom, bivšim haškim optuženikom Antom Gotovinom, koga nazivate anđelom. Dođite, objasnite im i obiđite neki naš grob, mi ćemo vas razumjeti, umijemo praštati, dođite i zanemarite svoju taštinu i nemojte tako loše govoriti o Srbiji, Srbija vam nije neprijatelj.« Hrvatski mediji primijetili su da je »povlačenje veleposlanika na konzultacije u matičnu državu u diplomaciji oštar korak, koji obično nagovještava veliko pogoršanje odnosa između dviju država«. Za takvu prognozu nije trebala vidovitost, jer dolazili su mjeseci u kojima u odnosima između Hrvatske i Srbije tradicionalno dolazi do zahlađenja. 

Blokada granice

U pitanju su ljetni mjeseci, kad Hrvatska obilježava vojno-redarstvenu akciju Oluja. Očekivano, dok je Hrvatska slavila, Srbija je inzistirala na »zločinačkom karakteru« vojno-redarstvene akcije, dijeleći pritom na graničnim prijelazima prema Hrvatskoj putnicima i materijale koji imaju dokazati  spomenuti tvrdnju. Službenu Srbiju uvrijedio je, također, i vojni mimohod organiziran u Zagrebu. 

– Odlazak stranih dužnosnika na vojni mimohod u Hrvatskoj u povodu 20. godišnjice Oluje Srbija bi doživjela kao uvredu, govorio je Vučić, naglašavajući da se toga dana nema što slaviti. Oštro je odgovorio ministar Ante Kotromanović, ističući da »komentari osobe koja je ’90-ih s puškom u ruci poticala sve ono najgore i pozivala na ubojstva i mržnju – nisu nimalo vjerodostojni«. Ovakve izjave, koje redovito, svake godine nanose štetu odnosima Srbije i Hrvatske bile su uglavnom plasirane za unutarnju upotrebu. Vučićeva Vlada s jedne i Milanovićeva s druge strane teškim riječima »dokazivale« su svoje rodoljublje, odnosno domoljublje. Kola su, dakle, krenula nizbrdo. Od optimizma s početka godine nije ostalo apsolutno ništa. Obračun zatvaranjem graničnih prijelaza bio je samo logičan nastavak pogoršanja odnosa, dijelom također usmjeren unutarnjim političkim potrebama aktera.

 O oscilacijama u odnosima Srbije i Hrvatske razgovarali smo sa Žarkom Koraćem, potpredsjednikom srpske Vlade u mandatu Zorana Đinđića.  

– Odnosi između Srbije i Hrvatske vrlo su osjetljivi i može se očekivati da će oni još dosta dugo oscilirati u intenzitetu, karakteru i kvaliteti. Ovu posljednju rundu sukoba izazvao je Zoran Milanović, jer blokada granice je loše sredstvo. Jasno mi je da Hrvatska ima puno problema s izbjeglicama, ali ima ih i Srbija. To bi bilo kao da Srbija blokira granicu s Makedonijom. Puno gore od toga jest ono što je rečeno. Bilo je zaista uvredljivih izjava Zorana Milanovića, koje su protumačene kao dio predizborne borbe u Hrvatskoj. Vučić je postupio lukavije. Bio je suzdržan, ali zato su njegovi tabloidi monstruozno napali Milanovića, uspoređujući ga s Hitlerom i Pavelićem. Političari lako pristanu na pogoršanje odnosa, kao da nemaju svijesti što se ovdje događalo devedesetih, koliko je ljudi stradalo i koliko je velika odgovornost da se ti odnosi održe normalnim, kaže Korać. 

U zaključku, valja reći da će odnosi Srbije i Hrvatske još dugo biti opterećeni unutarnjim političkim prilikama, odnosno traumama devedesetih godina prošlog stoljeća, jer kreiranje sukoba između Srbije i Hrvatske i inzistiranje na istima u dvjema zemljama političarima ne nosi negativne bodove kod većeg dijela biračkog tijela. Sve dok je tako, Srbija i Hrvatska igrat će toplo – hladno, s naglaskom na hladno.