ZAGREB    Ove će se godine parlamentarni izbori održati u devet od  28 država članica Europske unije, a jedino, po svemu sudeći, u Hrvatskoj neće biti sučeljavanja glavnih političkih protivnika. U Danskoj, Estoniji, Finskoj, Grčkoj, Portugalu i Velikoj Britaniji takve su debate već odrađene, u Poljskoj i Španjolskoj, u kojima izbori tek predstoje, sučeljavanja se očekuju, ali predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko zasad rezolutno odbija pozive premijera Zorana Milanovića za raspravu pred televizijskim kamerama. U srijedu je Karamarko u Čakovcu izjavio da ne pristaje na sučeljavanje s Milanovićem zato što, prema njegovom mišljenju, SDP-ova koalicija ima »u dva dana sklepani program«, pa zapravo i nema s kim debatirati. Dan ranije je, pak, predsjednik HDZ-a ustvrdio da se, za razliku od predsjedničkih izbora kad su kandidati bili poznati, sada uopće ne zna tko se natječe za dužnost premijera i da bi stoga sučeljavanje bilo bespredmetno. 

Različiti formati

Međutim, u ostalim članicama Unije u kojima su 2015. parlamentarni izbori to se nije ispostavilo kao problem. Formati sučeljavanja bili su različiti, no debate nisu izostale, premda su, kao, primjerice, u Velikoj Britaniji, suprotstavljeni politički tabori vodili mukotrpne pregovore kako bi uskladili pravila. Naposljetku su se britanski premijer David Cameron i njegovi protivnici dogovorili o organizaciji ukupno četiri televizijske debate uživo, od kojih su u dvije trebali nastupiti lideri sedam najjačih stranaka. Cameron je sudjelovao samo u prvoj, a drugu je izbjegao zbog čega mu je laburist Ed Miliband poručio da je »ako želi biti premijer mogao barem doći na razgovor za posao«. Osim ta dva sučeljavanje, održana su i dva panela na kojima su Cameron i Miliband, na drugom pojačani i za liberala Nick Clegga, samo odgovarali na pitanja voditelja i publike, bez međusobne rasprave.

U Danskoj su se krajem svibnja tadašnja socijaldemokratska premijerka Helle Thorning-Schmid i Lars Lokke Rasmussen, vođe oporbene stranke desnog centra, ogledali u improviziranom tv studiju smještenom ispred zgrade parlamenta. I to u prisustvu svojih pristalica koji su ih cijelo vrijeme bodrili. U veljači su Estonci imali mogućnost i na televiziji i na radiju pratiti žustre debate Taavi Roivasa, najmlađeg premijera u EU, i njegovog oponenta Edgar Savisaara, gradonačelnika Talina. Travanjski izbori u Finskoj završili su pobjedom umjerenog Juhe Sipile, koji se politikom aktivno bavi samo tri godine, a u intenzivnoj kampanji održano je više debata šefova najjačih stranaka. Jednu je bila na nacionalnoj televiziji, a neke su organizirali finski poslodavci i sveučilište u Helsinkiju. 

Grube riječi 

Nedavni grčki izbori bili su vrlo neizvjesni, ali sve se u konačnici svodilo na dvojbu hoće li premijer ostati ljevičar Alexis Cipras ili će ga zamijeniti Evangelos Meimarakis, čelnik desničarske Nove demokracije. Zato su njih dvojica imali tv debatu u kojoj su razmijenjivali i vrlo grube riječi. 

Prošle nedjelje na birališta su izašli Portugalci i najviše zastupničkih mjesta osvojila je vladajuća koalicija desnog centra socijaldemokratsakog premijera Pedra Passos Coelha. Iako ga je, prema anketama, u televizijskoj debati tri tjedna prije izbora porazio socijalistički gradonačelnik Lisabona Antonio Costa. Poljski izbori su 25. listopada, a čim su sredinom lipnja u oporbenoj konzervativnoj stranci Pravo i pravednost odlučili da će njihova kandidatkinja za premijera biti Beata Szydlo, predsjednica vlade Ewa Kopacz iz liberalne Građanske platforme pozvala ju je na sučeljavanje. Poziv je prihvaćen. U Španjolskoj su parlamentarni izbori 20. prosinca, a tradicionalno će im prethoditi televizijska debata vodećih premijerskih kandidata, ovaj će to puta biti sadašnji predsjednik vlade, narodnjak Mariano Rajoy i socijalistički izazivač Pedro Sánchez, a možda im se pridruži i Pablo Iglesias Turrion iz nadirućeg Podemosa.