Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Vladajući su u prednosti jer pred izbore mogu provoditi olakšavajuće socijalne mjere i oni su ti koji štite i ne daju ni pedlja naše zemlje i ni litru mora. Opozicija može obećavati brda i doline, ali birači im samo mogu vjerovati ili ne vjerovati na riječ
U susret izborima, SDP i vladajuća koalicija te HDZ i opozicija pribjegavaju i pribjegavat će populizmu, i »desnom« i »lijevom«. To je normalno za većinu stranaka i većinu zemalja u predizbornim kampanjama – a kamoli ne ovdje, kod nas, u Hrvatskoj – obećava se i pronalaze se instant rješenja da se odobrovolje glasači, a poslije ćemo već vidjeti.
U osiromašenoj zemlji teško je danas reći je li važniji »desni« ili »lijevi« populizam. Kad je o SDP-u riječ »desnim« se hoće hvatati centar, a »lijevim« i centar ali i oni vlastiti birači pa i oni kojima je sve dozlogrdilo i nemaju više povjerenja ni u koga, niti u to da će biti bolje.
Koje su to »desne« mjere SDP-a i njegove ljevice? One koje nam dižu nacionalno dostojanstvo i ponos.
Zoran Milanović već je ubilježio jedan siguran uspjeh. UEFA je blago kaznila hrvatsku reprezentaciju zbog na poljudskom terenu oslikane naci-svastike. Pisao je Michaelu Platiniju da je Hrvatska zapravo imala jedan od najsnažnijih antifašističkih pokreta u Europi i da je svastika rabota protiv čelnika Hrvatskog nogometnog saveza, a ne profašistički gard. Je li nas UEFA kaznila samo oduzimanjem jednog natjecateljskog boda (plus naravno 100.000 eura i dvije utakmice bez publike, ali za to nikog nije briga, ima HNS para) zbog Milanovićevog antifašističkog svjedočenja ili zato što im je drag kolekcionar antiknih novčića Davor Šuker, koji je otkako je neovisne Hrvatske, poklonik Ante Pavelića, to nitko ne može znati. No, Milanović sigurno nije odmogao i, eto, učinio je to za »repku«, nacionalnu diku i ponos.
Drugo, Pelješki most. Ne zna se tko će ga financirati, navodno EU ali to oni još ne znaju. Ne zna se koliko će dana godišnje biti zatvoren zbog vjetra, a mnogi prosuđuju da će put Pelješkim mostom biti osjetno vremenski dulji, nego preko Neuma. Istina je da su SDP i partneri ismijavali HDZ kada su njegovi izvršitelji već nekoliko puta tamo na gradilištu zakopavali prvu lopatu. Govorili su da je most preskup, a da bi bio baš tako prijeko potreban. Ali, sada će gradnja ipak započeti prije izbora. Neka košta što košta, ali neka ga, neka se vidi!
Franjo 20. stoljeća
Onda, vojni mimohod u Zagrebu. Bolje to nego ono što se događalo u Kninu. Mimohod je bio ipak dostojanstveni balans narodnjačkom nacionalističkom derneku kojeg je u Kninu diktirao Marko Perković Thompson, uz ustaški pozdrav »Za dom- spremni«.
Ali – riječ je o militarnoj paradi koje se u demokratskim državama organiziraju vrlo, vrlo rijetko, osim ako je riječ o obilježavanju završetka Drugog svjetskog rata. Dobro, ovo je 20. godišnjica Oluje pa se može prihvatiti kao razlog svečanosti ali je i »državotvorni«, »desni«, predizborni potez koji košta, također.
Pa, onda – Zračna luka dr. Franjo Tuđman. Vidjet ćemo još hoće li se stvarno tako zvati, ali su Milanović i Hajdoš Dončić spremno prihvatili hadezeovsku bačenu rukavicu i njihov prijedlog da se aerodrom nazove po najvećem hrvatskom Franji 20. stoljeća. Nema problema za Hajdoševog i našeg Zagorca jer on je uz Tita najbolje što smo u 20. stoljeću imali, kako nedavno reče Milanović.
Onda – zagrebački Imunološki institut koji će ipak ostati u vlasništvu države te će poput Zavoda za transfuzijsku medicinu, Zavoda za hitnu medicinsku pomoc i Zavoda za javno zdravstvo umjesto trgovačkog društva postati ustanova od javnog interesa. To se čini zaista važnom i dobrom odlukom ali i svakako dobro dođe u predizborno vrijeme da se vidi kako ova vlast brine o (obrazovanim) radnicima i o javnom interesu, zdravlju nacije. Istina, ovo je već više lijevo-populistički nego desno-populistički potez.
SDP-ov »lijevi« populizam – to je dobar Vladin obračun s kreditima u rastućim švicarskim francima, a do kraja godine Vlada i Sabor bi o tome trebali donijeti i kvalitetan zakon.
Zatim, Vlada je omogućila blokiranima bez imovine da zatraže otpis dugova. Ipak, moglo bi se reći da je taj Vladin projekt podbacio jer se za otpis prijavilo oko 20.000 građana, dosad je odobreno nešto više od 13.000 zahtjeva, a blokiranih je sada više od 320.000. Ostali ne udovoljavaju uvjetima, ponajviše stoga jer u obitelji imaju nekretnine.
Idemo još malo dalje, po »desnoj« skali. Iako su regionalizaciju zemlje esdepeovci bili najavili u Planu 21 još prije onih izbora 2011. godine, sada Zoran Milanović govori da ne vidi »ništa dobro u tome da zemlju podijelimo na pet povijesnih regija jer je upravo to bila okosnica hrvatskih podjela i manipuliranja Hrvatskom u ne tako dalekoj prošlosti. Tko god je uspostavio ovakav županijski sustav, posjedovao je vrlo dobar politički osjećaj za hrvatske potrebe«. Dakle, opet sva slava Zagorcu Franji Tuđmanu, a to što su županije praktički bez ikakvih funkcija, ima ih nekoliko puta previše, a koštaju li koštaju, nikome ništa. Platit ćemo i to.
Našlo bi se još koječega, ali je sada daleko najjači populistički (»desni«) potez izlazak iz arbitraže sa Slovenijom. Koliko će na tome biti ostvareno stvarnih predizbornih bonusa, još ćemo vidjeti. Naime, Hrvatska će izići iz arbitraže, ali će Stalni arbitražni sud najvjerojatnije nastaviti raditi.
Osim sa Slovenijom, Hrvatska ima međugranične probleme i sa Srbijom i sa Crnom Gorom, barem zasad problema nema jedino s Italijom i Mađarskom. Svi međugranični problemi su jako daleko od rješenja. Htio je Milanović riješiti spor s BiH, ma nema šanse, odmah postaje izdajnik. E, sad je i Milanović naučio kako treba sa susjedima.
Jasno je da nisu novinari prisluškivali slovenskog suca Sekoleca i gospođu Drenik, slovensku zastupnicu pred Arbitražnim sudom, nego im je netko dao taj materijal. Taj je sigurno i tempirao izlazak transkripata, što je onda, vidimo, dobar povod, kad se već gubi, da se iziđe iz arbitraže. Pacta sunt servanda (Ugovore valja poštivati) – to u ovoj zemlji (još?) ne vrijedi. Glavno je da smo svi jedinstveni, da ga čujemo tko je protiv? Konzorcij tvrtki Marathon Oil i OMV odustao je od istraživanja i eksploatacije nafte i plina u Jadranu jer, kako kaže ministar Ivan Vrdoljak, »sigurnost koju smo mi ponudili po pitanju navodnog problema s definiranjem konačne granice nije bila dovoljna za drugu stranu u trenutku kada je izbio problem u arbitražnom procesu sa Slovenijom«. To je možda početak. No dobro, vidjet ćemo već što će dalje biti s Piranskom valom ili Savudrijskim zaljevom.
Štetno šatorsko krilo
Od 1. siječnja nešto su nam veće plaće jer se povećao neoporezivi dio dohotka i ukupni iznosi poreza na dohodak smanjili. Htio je ministar Lalovac te razrede poreznog plaćanja još malo pomaknuti na veselje građana, ali Vlada to ipak nije mogla prihvatiti.
Pa onda Vlada priprema novi Zakon o plaćama u javnom sektoru koji će biti zgotovljen ujesen a prema kojem, obećali su nadležni, nikome plaća neće pasti, a uz vrlo dobre rezultate rada – moći će se vrlo brzo napredovati. Zatim, ministar Mirando Mrsić najavio je vrlo povoljne poticaje za zapošljavanje starijih – 50 plus, itd.Vladajući su u prednosti kad se radi o populizmu jer oni su ti koji pred izbore mogu provoditi olakšavajuće socijalne mjere i oni su ti koji štite i ne daju ni pedlja naše zemlje i ni litru mora. Opozicija može obećavati brda i doline, pa i dolinu suza (copyright: Tomislav Karamarko) ali birači im samo mogu vjerovati ili ne vjerovati na riječ, ne mogu osjetiti njihove blagodatne mjere, sve dok im ovi ne zasjednu na vlast, možda i za vrat.
HDZ ekonomskog programa nema, ili barem nije objavljen, a glavna je tekuća populistička mjera saniranje štete koju su hadezeovci nanosili vlastitom rejtingu u javnosti Karamarkovim najavama kako će spriječiti sve koji ne misle kao on da javno nastupaju. Što su mislili, mislili su ali više neće, osim po doma, skrivećki u četiri zida. Kako će micati sveučilišne profesore i javne radnike koji »ne vole Hrvatsku«, kako će još jednom revidirati udžbenike kao da ona revizija iz devedesetih godina nije već bila pretjerana. Sada saniraju i onu štetu koju im je nanijelo njihovo vojno šatorsko krilo iz Savske 66 kad su Vladi, time i parlamentarnoj demokraciji, prijetili i oružjem.Sad su kod Karamarka i HDZ-a sve te fašistoidne gluposti tobože u drugom planu. Jedan dobar dio njihovih birača te stvari prihvaća, ali se veliki dio glasača prestrašio pa je time prirodno ojačao vladajući, SDP-ov blok.
Zato sada u HDZ-u spiniraju i pretvaraju se da se kao svaka normalna konzervativna stranka zapravo bave time kako dignuti hrvatsku ekonomiju, uvećati rast, smanjiti javni dug i pomoći ugroženima. Ali ne vidimo kako.
Hrvatska plima populističkih valova tek je na početku.
