
Reuters
Više od dvije tisuće migranata umrlo je ove godine pokušavajući prijeći Mediteran kako bi se domogli Europe. Udruge i aktivisti pak upozoravaju da nije dopustivo da se odgovor na migrantsku krizu svodi samo na represiju
Udomiti nekoga, poželjeti mu dobrodošlicu u svom domu… takve male geste omogućavaju da izbjeglice dobiju lice i ime, da se izdvoje iz anonimne mase tražitelja azila… sve to smanjuje polarizaciju, neprijateljstvo i strah – tako je zastupnik CDU-a u njemačkom Bundestagu Martin Patzelt u razgovorima za njemačke i britanske medije pojasnio svoj nesvakidašnji potez: prije više od mjesec dana u svoj je dom primio dvojicu izbjeglica iz Eritreje, 19-ogodišnjeg Habena i 24-ogodišnjeg Aweta, kako bi im pomogao uklopiti se u društvo i pronaći posao.
Patzelt, koji živi na istoku Njemačke, nedaleko Frankfurta na Odri, smatra da bi više ljudi trebalo slijediti njegov primjer, jer je, kako je kazao za BBC, angažman »običnih« građana jedini način da se riješi rastuće neprijateljstvo prema sve većem priljevu migranata u Europu. Njegov potez naišao je, tvrdi, na odobravanje mnogih u njegovoj okolini, ali kako su reagirali kolege iz parlamentarnih i stranačkih redova, nije htio detaljnije elaborirati.
Od listopada ove godine i Hrvatska bi, prema planu Europske unije, trebala početi prihvaćati migrante iz zemalja poput Sirije i Eritreje, njih 550 u naredne dvije godine, od čega 400 ljudi koji su smješteni u Grčkoj i Italiji te 150 iz izbjegličkih kampova u zemljama izvan EU-a. Je li zamislivo da neki od tih ljudi privremeni dom pronađu kod nekog od 151 saborskog zastupnika?
– Poznajem možda dvoje zastupnika kojima tako nešto ne bi bilo strano. Potez njemačkog zastupnika zapravo je odgovorno ponašanje i ne bi ga trebalo veličati. Političari bi trebali raditi upravo takve stvari jer politika jest čin za dobro zajednice, ocjenjuje Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije, koja se bavi temom azila i integracijskih politika.
Najsmrtonosniji put
Primjer njemačkog demokršćanina ipak je sasvim neobičan i potpuno odudara od načina na koji Europska unija u cjelini i njezine države članice odgovaraju na aktualnu izbjegličku krizu na vratima Europe. Na to je ovoga tjedna upozorio glasnogovornik UNHCR-a William Spindler.
»Kriza nije nastala zbog broja izbjeglica, nego zbog nesposobnosti Europe da na nju odgovori koordinirano. Europske zemlje moraju surađivati, a ne upirati prstom jedna u drugu«, kazao je za novinsku agenciju AFP Spindler.
Podaci UNHCR-a govore da je od siječnja ove godine u Europu preko Sredozemlja ušlo više od 220 tisuća izbjeglica i migranata, što je, prema izračunima te UN-ove agencije, više nego u cijeloj prošloj godini. Međunarodna organizacija za migracije (IOM), koja se također bavi izbjeličkim pitanjima, računa, pak, da brojka od 200 tisuća ljudi još nije dosegnuta. Prema njihovom ovotjednom priopćenju, rutom preko Sredozemnog mora do Italije je stiglo oko 97 tisuća ljudi, a do Grčke nešto više od 90 tisuća. Međutim, u IOM-u su uvjereni da će se te brojke uskoro povećati, budući da su pokušaji prelaska Mediterana u brodicama u ljetnim mjesecima uvijek češći – vrlo brzo, procjenjuju u IOM-u, doći ćemo do brojke od 200 tisuća ljudi koji su se tim putem pokušali dokopati europskih obala.
U tjednu u kojem je brod Hrvatske ratne mornarice »Andrija Mohorovičić«, koji se od 1. kolovoza nalazi u europskoj operaciji »Triton« na Sredozemlju, prvi puta sudjelovao u spašavanju migranata – spasivši prošle nedjelje 37 osoba – Međunarodna organizacija za migracije objavila je i da je Sredozemlje još uvijek najsmrtonosniji put za migrante.
»Više od dvije tisuće migranata umrlo je dosad ove godine pokušavajući prijeći Mediteran kako bi se domogli Europe, potvrđujući tako da je riječ o najsmrtosnijoj ruti za migrante u potrazi za boljim životom. U istom razdoblju prošle godine, 1.607 migranta je umrlo. U 2014. godini ukupno je 3.279 ljudi izgubilo život«, objavio je IOM. Bilo je to prije najnovije tragedije blizu obala Libije. Nakon što je u prekrcani ribarski brod, koji je krenuo iz Libije, počela prodirati voda, upućen je poziv u pomoć na koji je odgovorilo sedam brodova, helikopteri i bespilotna letjelica.
Prema informacijama UNHCR-a, spašeno je oko 400 ljudi, no istovremeno je pronađeno 25-ero mrtvih, dok se još deseci smatraju nestalima jer je procijenjeno da je na brodu bilo šestotinjak ljudi.
Unatoč velikom broju migranata koji dolaze prema Italiji, europska agencija za zaštitu vanjskih granica EU-a, Frontex tvrdi da je u posljednje vrijeme još značajnija ruta postala ona preko istočnog Sredozemlja, odnosno prema Grčkoj. Preko grčkih granica u samo jednom mjesecu, srpnju ove godine, u EU je stiglo rekordnih 49.550 migranata, što je više nego u cijeloj 2014., priopćio je Frontex. »Činjenica da je prošlog mjeseca više ljudi prešlo grčke granice nego u čitavoj 2014. godini samo naglašava potrebu da Frontex pomogne Grčkoj da se nosi s krizom.
Prije dva mjeseca zatražili smo nove doprinose da ojačamo operaciju Posejdon i naše operacije u Mađarskoj. Nažalost, dosad nismo primili dovoljnu količinu opreme niti dovoljno graničnih policajaca«, kazao je zamjenik direktora Frontexa Gil Arias Fernandez.
Kontraefekt plana
U isto vrijeme, u Mađarskoj se i dalje gradi 175 kilometara duga ograda koja bi, prema planu tamošnje vlade, trebala spriječiti ilegalne migrante da prelaze u tu državu. Mađarska namjerava četiri metra visoku žičanu ogradu dovršiti već do kraja ovog mjeseca, no zasad je, prema izvješćima medija, njezin plan proizveo kontraefekt – broj migranata koji kreću na put prema toj zemlji udvostručio se, vjerojatno upravo zato što se žele dokopati schengenske zone prije nego »zid« bude podignut.
Udruge i aktivisti koji se bave migrantskim pitanjima upozoravaju, međutim, da nije dopustivo da se odgovor na migrantsku krizu svodi samo na represiju. Upravo to ističe i naša sugovornica iz Centra za mirovne studije. Ona upozorava da se Europska unija »relativno loše« snalazi kad su u pitanju migranti i da se pojedine države »ponašaju neodgovorno«.
– Europa nema humanistički pristup ovoj problematici. Cijeli pristup migraciji sveo se na pristup zaštite nacionalne sigurnosti i teritorija, a ne na zaštitu ljudske sigurnosti. Granice su postale važnije od ljudske sigurnosti, zaključuje Emina Bužinkić.