Kinske vlasti nisu uspjele spriječiti krah burze. Dionice na šangajskoj burzi od sredine lipnja do danas izgubile su više od 30 posto vrijednosti, unatoč tome što su vlasti represivnim mjerama nastojale ograničiti trgovinu i privremeno podići njihovu cijenu. Čim je stega malo popustila, dionice su se samo u dva dana, početkom prošlog tjedna, opet srozale za 10 posto. To je potvrdilo da politika ne može upravljati burzom.

Pad kineskih dionica, koji povremeno uzdrmava i cijene ostalim svjetskim burzama, posljedica je neočekivanog usporavanja kineskog gopodarstva. Nije novost da se stopa rasta kineske ekonomije s nekadašnjih 10 posto godišnje usporila na 7 posto. Takav rast postavile su za svoj cilj i kineske vlasti, tvrdeći da se Kina mora priviknuti na umjereniji razvoj, koji će biti »nova normalnost«. No, ekonomski kotač usporava se brže od planova, ali kineske vlasti navodno to ne žele priznati. Prema izvorima na koje se poziva japanski Nikkei (Asian Review), kineski rast realno se spustio na 6 posto godišnje, a prema analitičarima američkog Bloomberga, na 3 do 4 posto. 

Hladno gospodarstvo

Kad se gospodarstvo hladi, ni burze ne mogu skakati. Prizemljivanje kineske ekonomije izaziva negativne učinke i na azijske burze te na gospodarstva većine zemalja u razvoju. Kad se isključi Kina, gospodarski rast zemalja u razvoju usporio se na 0,1 posto godišnje, prema posljednjim podacima na koje se poziva britanski Telegraph. To znači da su se zemlje u razvoju našle na rubu recesije.

Razvoj Kine proteklih godina počivao je na velikom zamahu industrije i građevinarstva, uz pomoć goriva i sirovina koji su kupovani u Australiji, Rusiji, Brazilu, Južnoafričkoj Republici i ostalim državama u razvoju. Kako je kineski uvoz energije i sirovina osjetno pao, a povećala se ponuda iz Irana, cijena nafte počela je opet padati, na razinu ispod 50 dolara u SAD-u. Zlato se prodaje za 1.100 dolara po unci, po nanižoj cijeni od početka krize iz 2008. Reutersov indeks CRB, koji prati trendove cijena sirovina u svijetu, pao je prošloga tjedna ispod 210, na razinu koja nije zabilježena od ljeta 2009. godine, kad je svijet masovno potonuo u krizu.

– Sve to ukazuje na kraj superciklusa sirovina, koji je počeo nakon 2000. godine, kad je uspon Kine i ostalih zemalja u razvoju raširio potražnju za prirodnim izvorima i za hranom. Cijene sirovina neprekidno su rasle, s nekim korekcijama zbog financijske krize iz 2008. godine, sve donedavno, uočava Nikkei, vodeća azijska medijska kuća koja je prošlog tjedna kupila londonski Financial Times za oko 850 milijuna funti. Kineske vlasti upumpale su proteklih tjedana oko 800 milijardi dolara u burze kako bi spriječile pad dionica, »ali znakovi upozorenja da je kineska ekonomija u opasnosti ne dolaze od dionica, nego od sirovina«, upozorava Nikkei. 

Potres iz Kine

Mnogi ekonomisti smatraju da za rušenje cijena sirovina u svijetu postoji dodatni razlog, iako manje važan. To je očekivanje da će američka središnja banka (Fed) do kraja godine podići kamatnu stopu. Fed najavljuje više kamate već dvije godine. Te su najave pomogle jačanju američkog dolara, koji je od prošloga ljeta skočio 20 posto u odnosu na košaru svjetskih valuta.

Trgovina sirovinama obično se vodi u dolarima. Čim američka valuta ojača, trgovci povećaju prodaju sirovina, što dovodi do pada njihovih cijena. Na rastu dolara zarađuje se više nego na sirovinama i zlatu, koji ne donose nikakve kamate.

U svakom slučaju, Kina i zemlje u razvoju od početka godine bilježe ubrzani bijeg kapitala, koji se povlači prema Americi, u dolare. U drugom tromjesečju ove godine iz Kine je  otišlo 224 milijardi dolara, što je razina »neviđena u povijesti«, tvrdi analitičar Robin Brooks iz Goldman Sachsa. U posljednjih godinu dana Kina je izgubila ukupno 800 milijardi dolara, procjenjuje Telegraph. Za manje upućene, bijeg kapitala obično je znak približavanja krize, dok njegov povratak nagovještava oporavak ekonomije. 

Ekonomski potres iz Kine i rušenje cijena sirovina, zajedno s najavljenim rastom kamata u SAD-u, doveli su do masovnih devalvacija valuta u zemljama u razvoju. Dok je dolar skočio na vrijednost najvišu u 12 godina, indonezijska rupija pala je prema dolaru najniže od 1998. godine, kad je Azija bila u velikoj financijskoj krizi. Južnoafrički rand pao je na najniže grane u 13 godina, brazilski real je najslabiji u 12 godina, a australski dolar u šest godina. Valute Malezije, Meksika, Kolumbije i drugih zemalja u razvoju također su se srozale. Neki analitičari očekuju i devalvaciju kineske valute. Zbog nastavka pada cijena nafte dodatno će biti pogođena i Rusija, tvrde analitičari.

Nevolja na nevolju

Jedna nevolja obično povlači drugu. Zemlje u razvoju, od početka krize iz 2008., masovno su se zaduživale i trenutačno duguju oko 4.500 milijardi dolara, prema međunarodnim procjenama. Budući da dolar jača, a gospodarstva se usporavaju, zemlje u razvoju imat će sve više neprilika pri otplati dugova. Jedna od najteže pogođenih mogla bi biti Turska, procjenuju ekonomisti. Ni Hrvatska neće biti pošteđena, jer je oko 40 posto njezina javnog, vanjskog duga podignuto u dolarima. Stoga mnogi u svijetu priželjkuju da dolar prestane jačati i da se Kina vrati na visoke stope rasta. Međutim, na trendove u dvama najjačim gospodarstvima u svijetu ostali ne mogu puno utjecati. Kriza iz 2008. krenula je iz Amerike, proširila se po cijelome svijetu, a djelomice i na Kinu koja je osjetno usporila rast. Danas su ekonomske nevolje zahvatile Kinu, a mnogi se boje da bi se one, poput bumeranga, mogle vratiti na Zapad.