Bivši učitelj, 61-godišnji B. B., ustavnu tužbu podnio je tvrdeći da nije na zakoniti način dokazano da je iskoristio svoj položaj i stečeno povjerenje 14-godišnje učenice i seksualno je zlostavljao godinu dana, zbog čega je osuđen na 10 mjeseci zatvora
RIJEKA Podnositelju tužbe nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, zaključio je Ustavni sud i odbio tužbu bivšeg nastavnika zemljopisa jedne osnovne škole u Primorsko-goranskoj županiji koji je pravomoćno osuđen na deset mjeseci zatvora zbog bludnih radnji, seksualnog napastovanja jedne učenice. Ovom odlukom je na hrvatskim sudovima stavljena točka na slučaj seksualnog zlostavljanja djevojčice u dobi od nepunih 14 godina koja je godinu dana trpjela seksualno napastovanje svog tadašnjeg profesora zemljopisa.
Ustavni sud je uzeo u obzir i stajalište i preporučene načine postupanja nacionalnih sudova u kaznenim postupcima što se odnose na seksualno zlostavljanje, pozvavši se na jednu oglednu i mjerodavnu presudu Europskog suda za ljudska prava. U njoj se navodi da žrtva često doživljava kao teško iskušenje postupak kojim se procesuira seksualni delikt, osobito ako se protiv svoje volje mora suočiti s optuženikom. Te će značajke biti još naglašenije u slučaju da je riječ o maloljetnoj žrtvi. Zato se u razmatranju pitanja je li se okrivljenom pošteno sudilo moraju uzeti u obzir interesi žrtve. Sud prihvaća da se u kaznenom postupku za seksualno zlostavljanje mogu poduzeti određene mjere radi zaštite žrtve.
Smatrajući da nije imao pravično suđenje, bivši učitelj, 61-godišnji B. B., ustavnu tužbu podnio je protiv presude riječkog Općinskog te presude Županijskog suda kojom je ona potvrđena. Osuđeni zbog seksualnog zlostavljanja učenice u tužbi je naglašavao da nije na zakoniti način dokazano da je počinio bludne radnje. U tužbi je tvrdio da, iako je prvostupanjsku presudu potvrdio i Županijski sud u Rijeci, nije bilo izravnog dokaza koji bi upućivao da je počinio kazneno djelo.
Iskaz žrtve
Smatra da jedini dokaz na kojem se temelji sudska presuda jest iskaz učenice, navodne žrtve, ispitane pred istražnim sucem, ali ni on ni njegov branitelj nisu obaviješteni o tom ispitivanju, pa obrana nije ni mogla postavljati pitanja krunskoj svjedokinji. Tvrdio je da se odluke dvaju riječkih sudova temelje jedino na tom iskazu svjedoka optužbe koji je pribavljen kršenjem prava okrivljenika.
Riječ je o slučaju u kojem je prvostupanjska presuda donesena u travnju 2011. godine, kada je riječki Općinski sud tadašnjeg nastavnika zemljopisa B. B., tada 57-godišnjaka, osudio na deset mjeseci zatvora zbog bludnih radnji koje je počinio, kako je zaključeno, iskorištavajući svoj položaj i stečeno povjerenje učenice. Općinski sud je u cijelosti prihvatio iskaz djevojčice koja je detaljno opisala inkriminirano ponašanje nastavnika u razdoblju od travnja 2007. do travnja 2008. godine. Iskaz žrtve potkrijepljen je svjedočenjem majke kojoj se kći pojadala da joj je pohotni nastavnik zavlačio ruku ispod majice, milovao je po raznim dijelovima tijela i pokušao poljubiti u usta. Iskaz učenice, žrtve nastavnika-pedofila, potkrijepljen je i iskazom profesorice kojoj se djevojčica, vidno uznemirena, povjerila i progovorila o onom što je otrpjela. Prijateljica kojoj se žrtva povjerila također je sudu prenijela što je čula od napastovane.
Riječki Općinski sud svoju je presudu temeljio i na rezultatima psihologijskog vještačenja. Psiholog je zaključio da je djevojčica ustrašena, a kod nje nije otkrio sklonost davanju socijalno poželjnih odgovora, niti sklonost izmišljanju i iskrivljavanju istine. Vještak je zaključio da žrtva nije motivirana na bilo koji način ugroziti profesora, a da se to zaista nije dogodilo.
Sama u klupi
Na prvostupanjsku presudu žalili su se i tužiteljstvo i osuđeni profesor, no Županijski sud u Rijeci odbio je obje žalbe i potvrdio presudu. Okrivljeni nastavnik je u svojoj žalbi pokušao dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve ukazujući na navodne kontradiktornosti i nelogičnosti u djevojčinom iskazu. No, Županijski sud se složio s prvostupanjskim, da je žrtva uvjerljivo i detaljno govorila o događajima u situacijama kada nitko osim nje i okrivljenog nastavnika nije bio prisutan ili inkriminirane radnje nitko drugi nije mogao vidjeti. Djevojčica je, između ostalog, ispričala da je po zahtjevu pohotnog nastavnika sama sjedila u posljednjoj klupi, tako da, kada bi joj on prišao, svi drugi učenici u razredu bili su okrenuti leđima. Učitelj bi do nje znao sjesti tako da nitko ne vidi kako je dodiruje.
Profesor je od početka istrage poricao optužbe, tvrdio je da mu tako nešto nije palo na pamet, da je nevino optužen, da je sa svim učenicima imao odnos punog povjerenja. Kada je izbila afera, u prosvjetnim krugovima su optužbe protiv njega dočekane s nevjericom, jer se radilo o obiteljskom, korektnom i mirnom čovjeku uz kojeg se dotad nisu vezali problemi. Upućeni u slučaj navode da je, kada je izbila afera, nastavnik zemljopisa najprije premješten u drugu školu, pa suspendiran. Poznavatelji prilika navode nam da je on sada u mirovini.
Bivši profesor zemljopisa na kraju je protiv obje presude podnio ustavnu tužbu. Ustavni sud je utvrdio da je žrtva bludničenja zaista saslušana bez prisutnosti okrivljenog i njegovog odvjetnika, ali kako je riječ tek o propustu suda da ih obavijesti o procesnoj radnji, te da taj propust nije doveo do povrede niti jednog od aspekata prava okrivljenog na pravično suđenje. Ustavni sud podvlači da je okrivljeni ovaj razlog, nemogućnost ispitivanja svjedoka optužbe, zbog kojeg smatra da mu je povrijeđeno ustavno pravo, prvi put istaknuo tek u ustavnoj tužbi.
Iz zapisnika s glavne rasprave iz travnja 2011. godine vidi se da su okrivljeni i njegova odvjetnica bili na tom završnom ročištu, ali da na njemu ni na prethodnim ročištima nisu stavili prigovor o načinu saslušavanja žrtve kaznenog djela, niti su prigovarali na činjenicu da nisu bili prisutni davanju iskaza djevojčice čiji je iskaz dvaput čitan pred njima tijekom suđenja.
Prigovor da nije mogao postavljati pitanja žrtvi okrivljeni nije iznio ni u žalbi na prvostupanjsku presudu, već ga prvi put iznosi u ustavnoj tužbi, podvlači Ustavni sud, zaključujući da se optuženom za napastovanje učenice sudilo pravično i po zakonu. Ova odluka sudaca u vijeću Ustavnog suda bila je jednoglasna.
