Nerijetko Mrki odradi i dvije, tri vožnje u jednom ili drugom smjeru. Prijevoz je besplatan, a pokazna karta – »Rijekin« grb. Početak treninga je obično zakazan u 10 sati. Riječanima su na raspolaganju oba travnjaka sportskog centra kraj rijeke Save. Obično se na jednom treningu radi zagrijavanje, odnosno trčanja, vježbe snage ili služi za individualni rad, a na drugom je na »meniju« – taktika. Između igrališta je podignut bijeli šator što služi kao improvizirana fitness dvorana, odnosno prostor za igrače koji su u fazi rehabilitacije, poput Mate Maleša, Odise Roshija ili Daria Kneževića.  No, i do njih dopiru upute s travnjaka. Matjaž Kek je, kao i uvijek, jasan i glasan.

Iz prve!

– Morate odigrati iz prve. Neću vam dati mira! – povikao je trener »bijelih« sredinom subotnjeg treninga na svoje »pulene«. Igralo se na dva gola, na skraćenom igralištu, konačan cilj vježbe nije bio pogodak, već dodatno ubrzati  igru i podmazati neke prepoznatljive mehanizme. Budući da je na okupu uglavnom stari igrački kadar Kek ne mora neke stvari raditi iznova, već barem za sada može otići korak dalje u svojem radu. Klincima u obližnjem andrenalinskom parku sve to je brzo dosadilo, kao i pogled na brojne klupske zastavice koje stvaraju jedinstvenu sliku oko travnjaka. Stani, stoj, stani, stoj… i tako sve dok god se sat ne približi podnevu, a igrači ne krenu u obližnju rijeku Savu opustiti mišiće. Kažu oni koji su probali da nije baš tako lijepo i ugodno kao što se naizgled čini. Brza i hladna rijeka nema milosti prema upaljenim mišićima. Nužne su i mjere osiguranja – uže za koje se igrači pridržavaju da se ne nekoga ne bi moralo tražiti nizvodno, prema Jesenicama.  

Bajke

Poslijepodnevni raspored obveza ovisi o tome je li zakazana utakmica ili novi trening. I jedno i drugo tempirano je nakon ručka (13 sati) i obveznog poslijepodnevnog odmora u sobama. U 18 sati su zakazani trening ili utakmica, ali priprema počinje puno, puno ranije. Kao što nakon večere nikome ne pada napamet istraživati brojne znamenitosti Kranjske Gore. Rijetki su krenuli osvajati slalomsku stazu na kojoj se vozi Svjetski kup ili se pokušali uspeti na legendarnu, desetak minuta vožnje udaljenu skakaonicu Planicu. Ni najviši vrh julijskih Alpi Triglav (2864 metara nad morem) nije daleko. Zapravo, točno je 2000 metara iznad Kranjske Gore. Nikome nije ni do istraživanja lokacija na kojima je sniman legendarni dječji film »Kekec«, većina igrača je ionako premlada da bi imala afiniteta prema tom crno bijelom filmskom uratku iz 1951. godine.

Uostalom, svi u riječkim redovima dobro znaju da im kod Keka i njegovih suradnika neće pomoći ni bijele gorske vile, čuvarice planina iz legendarne priče o Zlatorogu, koje će svaku njihovu kap krvi ili znoja pretvoriti u prelijepe triglavske ruže. Trener bijelih ne vjeruje u bajke, priznaje samo krvavi rad što će, kao i za protekla dva ljeta, početi dolaziti na naplatu već tijekom vrućih srpanjskih ili kolovoških dana, a oni  sigurno neće biti posuti ružinim laticama. Podsjetnika radi, »Rijeka« je dvaput s Triglava odjurila prema skupinama Europske lige… 

Učinkovita provjera

Sportski centar Ruteč. Gledatelja: 100. Sudac: Kajtazević (Kranj). Strijelci: 1:0 Tomasov (52′), 2:0 Balaj (54′), 3:0 Balaj (67′), 4:0 Ayaji (75′), 5:0 Hristov (90′).

RIJEKA: Vargić (od 46′ Sluga), Jugović (od 75′ Lucić), Lešković (od 70′ Zlomislić), Mitrović (od 46′ Samardžić), Leovac (od 46′ Bertoša), Kvržić (od 60′ Tomečak), Močinić (od 68′ Mišić), Bradarić (od 42′ Radošević), Tomasov (od 65′ Ajayi), Bezjak (od 46′ Sharbini), Balaj (od 70′ Hristov).

RUDAR: Radan, Dedič, Knezović, Kašnik, Jahić, Tolimir, Babić, Krcić, Prašnikar, Bolha, Plesec. Još su igrali:  Čretnik, Gavranović, Omerović, Vuk, Kurež, Bukšer, Lešnik, Anže, Grbič, Medved, Žitko.

Tek što je krenula lopta s centra u nastavku utakmice do SC-a Ruteč počelo je dopirati glasno navijanje skupine od 30-ak polaznika riječke škole stranih jezika Linguae, koji ove nedjelje završavaju svoj sedmodnevni boravak u Kranjskoj Gori. »Klinci« iz raznih riječkih osnovnih škola, oboružani priručnim transparentima, ubrzo su na intervenciju ljudi iz kluba (utakmica je bila zatvorena za javnost) pušteni na tribine, a »Rijeka« nekako uporedo s njihovim dolaskom krenula prema još jednoj uvjerljivoj pobjedi u pripremama. Mrežu šestoplasirane momčadi Prve slovenske lige načeo je u 52. minuti lob udarcem Tomasov, nakon što je Balaj prenio glavom loptu ispucanu od vratara Sluge. Dvije minute kasnije Tomasov je uzvratio asistencijom. Sjurio se lijevom stranom, te pronašao na drugoj stativi Balaja koji je uklizavanjem po drugi put izazvao oduševljenje među mladim navijačima »Rijeke«. Treći gol stigao je u 67. minuti kada je Balaj rutinski pospremio loptu u mrežu na dodavanje Mišića. U 75. minuti Riječani su nakon igranja rukom jednog braniča »Rudara« došli do najstrože kazne. Sharbini je pogodio vratnicu, a Ayaji spremno dočekao odbijanac. Prije nego što su se oduševljeni klinci sjurili na travnjak po autograme stigao je i peti pogodak. Djelo snalažljivog bugarskog napadača Hristova.

– Nema Armade, ali zato smo mi danas Armada! – ponosno su ustvrdili polaznici »Lingue« i najavili skorašnji dolazak na Rujevicu ili Kantridu. Mame i tate neka pripreme novčanike jer već su pale predbilježbe za dresove i ostale rekvizite.

Iako bi riječku golijadu u nastavku najlakše bilo objasniti neočekivanom navijačkom podrškom, treba istaknuti da je trener »bijelih« Matjaž Kek do odmora igrao u rasporedu 4-4-2, iskušao je napadački duet Balaj – Bezjak koji je ostao bez adekvatne logističke potpore. Močinić i Bradarić su se silno trudili povezati redove, ali  nije išlo kako je zamišljeno bez – Moisesa. Brazilca je Kek, kao i Maleša, Kneževića i Roshija, poštedio napora. U nastavku je na teren izašla proljetna »Rijeka«, a do izražaja došao prokušani trolist ofenzivaca: Tomasov – Balaj – Sharbini, koji je vrlo brzo skršio otpor agresivne i borbene momčadi iz Velenja. Utakmicu je promatrao Bojan Prašnikar, bivši slovenski izbornik i nesuđeni trener »Rijeke« (pregovaralo se s njim uoči Kekova dolaska), koji je došao vidjeti na djelu sina Luku, napadača »Rudara«.