Bolja opcija

– Predsjednik državnog odvjetništva pred Prizivnim sudom u Parizu dopisom je naveo da je zahtjev za izvršenje europskog uhidbenog naloga odbijen jer osuđenik može potvrditi svoje boravište u Parizu u neprekinutom trajanju više od pet godina, a i osuđenik je zatražio da kaznu izvršava u Francuskoj. 

Osuđenik je također prihvatio presudu našeg suda kojom je suđen u odsutnosti, a čije smo izvršenje zatražili, te da kazna u principu treba biti izvršena u Francuskoj. Predsjednik državnog odvjetništva je također naveo da je potrebno  dostaviti zahtjev za priznavanjem izvršenja presude donijete na našem sudu putem izdavanja potvrde predviđene Okvirnom odlukom vijeća Europske unije uz koju treba priložiti i presudu, kako Općinskog suda tako i Županijskog suda koja je postala pravomoćna u rujnu 2009. godine, kratak je komentar sutkinje Sršen.

Tako će Salvaro nakon sedam godina od kada je oglašen krivim za pedofiliju i zadovoljavanje spolnog nagona pred djevojčicama u svom stanu na Pećinama, i šest godina otkako je presuda postala pravomoćna, konačno iza rešetaka odležati godinu i osam mjeseci zatvora. 

Salvaro je očito bio svjestan činjenice da je tjeralica kao i europski uhidbeni nalog na snazi sve dok ne donese bilo kakvu konačnu odluku. Znao je da s poslom  fotografa UNESCO-a ne bi mogao daleko stići, odnosno putovati, budući da bi ga svaka država mogla zaustaviti i izručiti temeljem aktivne tjeralice. S druge strane, ništa manje važno, pristankom na odsluženje zatvorske kazne  priznao je nedjela, iako je imao mogućnost ponavljanja sudskog procesa za vrijeme kojeg bi, dakako, bio u istražnom zatvoru. No, izgleda da je odlučio i procijenio što mu je bolje. 

Iskoristio slobodu

Umjetnički fotograf Salvaro osuđen je zbog dva kaznena djela bludničenja nad djevojčicama na bezuvjetan zatvor u trajanju 20 mjeseci. Nakon što je bio uhićen i pušten da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode, i kad je sudski postupak pokrenut, Salvaro je »nestao«. 

Nakon bezuspješnog uručivanja sudskih poziva donijeto je rješenje o suđenju u odsutnosti pa je Salvaro osuđen nakon provedenog dokaznog postupka u komu su saslušane djevojčice putem videolinka, saslušanja njihovih roditelja, ali i nakon psihologijskog vještačenja djevojčica. Sutkinja Tatjana Čargonja prilikom izricanje presude posebno je naglasila da je  nedvojbeno dokazano da su sve radnje imale obilježja bludnih radnji te da je Salvaro zadovoljavao spolni nagon pred djevojčicama. Sutkinja je posebno cijenila otegotnim što je Salvaro beskrupulozno iskoristio prijateljstvo i povjerenje djevojčica. Valja podsjetiti i to da je od samog početka afere Salvaro tvrdio da je nevin i da su djevojčice izmislile priče.