Hrvat u finalu Lige prvaka

Ivan Rakitić: Ovo je utakmica za koju se živi

Marko Cvijanović

Reuters

Reuters

Svjestan sam da igram vjerojatno jednu od najvećih utakmica u mojoj karijeri. Jednu od onih za koje se živi. Prilika je tu, moram je iskoristiti. Nikad nisam bio tremaroš, mene su uvijek palile velike utakmice. Tako je i sada, jedva čekam da počne - kaže Rakitić



Prije četiri godine Ivica Olić nije imao sreće na Allianz Areni naslovom europskoga prvaka okruniti jednu briljantnu karijeru, i dan danas kaže da je uoči tog nesretno promašenog jedanaesterca, dok je prilazio lopti, gol postajao sve manji, a vratar »Chelseaja« Petr Čech sve veći.


Godinu dana kasnije Supermario Mandžukić je u njemačkom finalu pogotkom presudio dortmundskoj »Borussiji« i postao bavarski junak na čuvenom Wembleyju, a Luka Modrić lani na Luzu uspio »preživjeti« već izgubljenu utakmicu protiv »Atletica« i s »Realom« osvojiti »Decimu«.


Ivan Rakitić sutra na olimpijskom stadionu u Berlinu protiv »Juventusa« četvrtu godinu za redom brani čast hrvatskoga nogometa u finalu elitnoga europskog klupskog nogometnog natjecanja kao stožerni prvotimac jedne od najboljih momčadi »Barcelone« svih vremena, koja nikad na okupu nije imala takav napadački potencijal.




I »izvanzemaljca« Lionela Messija u najboljem izdanju. »Barca« je na krilima argentinskoga »božanstva« i uz svesrdnu pomoć njegovih »apostola« Neymara i Suareza osvojila naslov španjolskoga prvaka i Kup kralja. Ostala je još samo jedna utakmica ove sezone. Najveća i najvažnija.


  – Došla je i ta utakmica, kako kažete, najveća od svih. Uzimajući u obzir da smo osvojili dva trofeja, ova sezona se već sad može smatrati vrlo uspješnom, ali tako je jasno da želimo osvojiti naslov prvaka Europe i završiti sezonu u velikom stilu – kaže Ivan Rakitić, iza kojega je sezona tijekom koje se isprofilirao kao četvrti najučinkovitiji igrač »Barcelone« iza nedodirljivog trojca Messi-Neymar-Suarez.


  – Je li mi ostalo snage za završnicu? Kakvo je to pitanje? Tek sad treba imati najviše snage, čeka nas najjača utakmica, vrlo zahtjevna. Ostalo je snage, ne brinite. Istina je, najljepše je igrati utakmice koje odlučuju o trofeju, ali istodobno baš sad moramo biti najbolji. Vjerujem da hoćemo. Puni smo vjere i samopouzdanja. Što se mene osobno tiče, svjestan sam da igram vjerojatno jednu od najvećih utakmica u mojoj karijeri. Jednu od onih za koje se živi. Prilika je tu, moram je iskoristiti. Nikad nisam bio tremaroš, mene su uvijek palile velike utakmice. Tako je i sada, jedva čekam da počne.     


Uvijek ponavljate da je sve lakše kad ste dio momčadi u kojoj igra Lionel Messi?   – Veliki je privilegij dijeliti svlačionicu i igrati u istoj momčadi s Lionelom Messijem, najvećim nogometašem na svijetu svih vremena. Te njegove nevjerojatne nogometne kvalitete osjete se u svakom njegovom dodiru s loptom, kada se zafrkavamo u ševi prije treninga i u najvažnijim utakmicama. U svakom njegovom dodiru s loptom osjeća se ta njegova vanserijska klasa kojoj nitko nije dorastao. Pitanje je hoće li itko ikada igrati nogomet kao što on igra. Velika je stvar kada igraš u momčadi s igračem koji u svakom trenutku može svojom individualnom kvalitetom pokrenuti momčad.


Kovačeva potpora


  U prvoj sezoni u »Barceloni« stekli ste potpunu igračku afirmaciju, osvojili naslov španjolskoga prvaka i Kup kralja i plasirali se u finale Lige prvaka. Jeste li se nadali baš tako uspješnoj premijernoj sezoni na Camp Nou?


  – Gledajte, ja sam potpisao za klub koji je u 21. stoljeću osvojio najviše trofeja na svijetu i naravno da se, kad igraš u takvom klubu, nadaš da ćeš osvajati trofeje. Međutim, nemojmo zaboraviti da »Barcelona« lani nije osvojila ništa, da su se u međuvremenu na svim klupskim razinama dogodile određene promjene i da, shodno tome, nitko nije mogao znati kako će se sve to posložiti. Reći ću vam nešto što još nisam nikome rekao, izbornik Niko Kovač me je, kad sam u Brazilu potpisao ugovor s »Barcelonom«, zagrlio, poželio sve najbolje, poručio da je to bio pravi potez i da ću u novoj sezoni u novom klubu osvojiti sve što se može osvojiti. Izgleda da je bio na dobrom tragu, ha, ha…


  Bez obzira što sezona nije najbolje počela. Trzavice na relaciji Messi – Luis Enrique, odlazak sportskog direktora Andonija Zubizarrete, zabrana kupovanja igrača, Suarezova kazna…


  – Sve što ste rekli je točno, ali u pitanju je »Barcelona«. Da je sve lijepo, bajno i krasno, »Barcelona« ne bi bila to što jest, jedan od najvećih klubova na svijetu, ako ne i najveći. Jer… Ja sam uvjeren da će, ako i uzmemo, daj Bože, i ovaj preostali, treći trofej, biti onih koji će naći nešto da nije valjalo. To je normalno kad je u pitanju tako velik klub.


  U javnosti je servirana priča o prekretnici poslije poraza od »Real Sociedada« u 17. prvenstvenom kolu. Je li taj posrtaj doista utjecao na preobražaj momčadi u nastavku sezone? U čemu je tajna sjajnih rezultata »Barcelone« u novoj godini?


  – Naše zajedništvo u prvom redu. Međutim, bilo je puno sitnih detalja koji su na kraju zaokružili sredinu. Činjenica je da su se uoči sezone dogodile neke promjene, došli smo nas nekolicina novih igrača, novi trener, malo smo promijenili filozofiju igre… Sve su to sitnice koje su utjecale na naše rezultate, ali svega toga ne bi bilo da u svlačionici nije vladala prava atmosfera. Ona je bila ishodište svega. Što se tiče te priče o porazu na Anoeti, istina je da u životu jedne momčadi s jednim porazom i korakom unazad možeš napraviti dva koraka naprijed. Naravno da nitko od nas nije želio izgubiti tu utakmicu protiv »Real Sociedada«, dogodio se taj poraz i to je to. Iskreno, nije se poslije te utakmice dogodila nikakva prekretnica, to je samo bio jedan loš dan. Mi smo od početka priprema znali čemu težimo, imali smo ideju koja nas je vodila i sada se potvrđuje da je takav put bio ispravan.     


Je li supruga Raquel preboljela odlazak iz Seville?   – Nije da ona pati u Barceloni, ali svakome je najljepše kod kuće. Ovdje nam je zaista lijepo, Barcelona je odličan grad, ljudi nas vole, ovdje smo sretni i zadovoljni.   U Sevilli ste bili velika zvijezda, jeste li u Barceloni postali još veća?   – Naravno da nije isto biti igrač »Seville« i »Barcelone«, ali uzimajući u obzir to kako se ja ponašam, zaista se ništa nije promijenilo. Ja i dalje živim u centru grada, odem s kćerkom u park na ljuljačku, jedemo sladoled gdje i svi drugi ljudi, Althea se spušta niz tobogan s drugom djecom. Naravno da me kao igrača »Barcelone« ljudi češće zaustavljaju, traže autogram, zajedničku fotografiju, nekoliko minuta razgovora… I da vam kažem, ja na to rado pristajem. Volim biti otvoren s ljudima, nisam promijenio stil života samo zato što sam postao igrač »Barcelone«.   Osim što ste morali otvoriti profile na Facebooku, Twitteru, Instagramu…   – Dugo sam se borio protiv toga, ali kada više nije moglo dalje, onda sam popustio. Svjestan sam da je to dio moga posla, obaveza prema sponzorima, navijačima…   Jeste li s nekim suigračem razvili nešto privrženiji prijateljski odnos?   – Da budem iskren, nemamo baš puno slobodnoga vremena da bismo se družili izvan terena, ali i kad se dogodi tako nešto, obično je opet većina momčadi na okupu. Kad su neke veće fešte, napravimo to na način da se dosta nas opet nađe na istom mjestu. Budući da smo svakodnevno zajedno na treninzima i utakmicama, slobodno vrijeme želimo provesti u krugu svojih obitelji.


U finalu nema favorita


  Spontane proslave igrača poslije osvajanja dvaju trofeja ukazuju da priče o zajedništvu unutar momčadi nisu napuhane. Činjenica da se jedan Messi raduje svom 22. ili 23. trofeju kao da mu je prvi, uostalom, sve govori…


  – Ovako sam u trenucima kad smo slavili naslov prvaka na Calderonu rekao Messiju, Xaviju i Iniesti: »Znam da je za vas ovo sasvim normalna stvar, s obzirom na to koliko ste već trofeja u karijeri osvojili. Meni je ovo prva titula s Barcelonom, nemojte mi zamjeriti ako malo žešće slavim«. Na kraju je ispalo da su oni slavili više od mene, ha, ha… U tome se, između ostaloga, očituju njihove igračke vrijednosti, ljudi se raduju uspjehu momčadi kao da osvajaju prvi trofej poput mene. Ljudi moji, Messi je onaj prvi gol protiv »Bayerna« u polufinalu slavio kao da mu je prvi u životu. Ne zbog sebe, nego zbog momčadi. Svim tim velikim igračima u »Barceloni« momčad je uvijek na prvom mjestu, zato i jesmo tako uspješni. U tom kontekstu, u novije vrijeme najveću vrijednost imaju naslovi prvaka u nacionalnim prvenstvima. Iz jednostavnog razloga što je riječ o natjecanju u kojem ima najviše utakmica, koje najduže traje. Nacionalna prvenstva su odraz najvećega rada. Pritom treba reći i to da svi mi još uvijek uživamo u nogometu, bez te strasti nema rezultata.


  U Berlinu vas čeka »Juventus«?


– Znam kako idu priče, svi nas već vide kao europske prvake, nameću nam izraženu ulogu favorita, ali mi uopće ne gledamo tako na tu finalnu utakmicu. Uostalom, u finalu Lige prvaka ne postoji favorit, a »Juventus« je odlična momčad. I nema tu previše filozofije, u Berlinu će igrati dvije najbolje europske momčadi u ovom trenutku, pobijedit će ona koja bude odlučnija, pametnija, konkretnija… Igrat ćemo i jedni i drugi kako najbolje znamo, a neka bolja momčad postane europski prvak. Ja sam uvjeren da će to biti »Barcelona«.


  Budući da ste lani sa »Sevillom« otišli do kraja u Europskoj ligi, možete li taj put usporediti s ovim »Barcinim« u Ligi prvaka ove sezone. Imate priliku postati prvi igrač koji je osvojio Europsku ligu i Ligu prvaka za redom?


  – Ne bi bilo u redu kvariti priču kad ide sve tako lijepo jel’tako? Ha, ha… Rado se prisjetim tog emotivnog europskog puta sa »Sevillom«, bilo je zaista jako lijepo. Eto, imao sam sreću da u novoj sezoni s »Barcom« prođem sve to, ali na još jednoj višoj razini. Jer… Finale Lige prvaka je nešto najveće što ti se kao igraču u klupskoj karijeri može dogoditi. Sretan sam i zadovoljan, ali… Ostao je najteži i najveći korak. Na kraju krajeva, nitko se poslije te utakmice u Berlinu neće sjećati tko je izgubio u finalu, nego tko je pobijedio.   

 Xavijev nasljednik


  Bilo je puno skeptika koji su smatrali da ne možete dostići razinu »Barcelone«. Iako to nerado priznajete, u jednom ste trenutku stekli dojam da vas hrvatska javnost ne cijeni dovoljno?


  – Razumijem ja ljude koji su bili skeptični kada sam potpisivao za »Barcelonu«, ali smeta mi, poslije svega što sam ove godine dao za »Barcelonu«, da u Hrvatskoj još uvijek nisam dovoljno cijenjen. Međutim, nisam njurgavac po prirodi, Ivan Rakitić je u životu prešao preko mnogih stvari pa će prijeći i preko toga. Znam gdje sam, znam što sam, ne igram u »Barceloni« zbog drugih nego zbog sebe. Uvijek će biti ljudi koji će me voljeti više i koji će me voljeti manje. Ja sam potpuno miran, sretan sam, zadovoljan sam i ponosan na ono što sam postigao i što ću, Bogu hvala, tek postići.


  Xavi odlazi iz »Barcelone« poslije 17 sezona tijekom kojih je postao jedan od njezinih najvećih igrača svih vremena. U tom kontekstu činjenica da ste ove sezone postali njegov legitimni nasljednik još više dobiva na važnosti?


  – Xavi je velik igrač i čovjek. Nevjerojatno je koliko ga ljudi ovdje cijene. Naravno da se nemoguće s njim uspoređivati, ali ponosan sam na činjenicu da sam dobio priliku zamijeniti ga u prvoj momčadi »Barcelone«. Bit ću ponosan ako u »Barceloni« ostvarim samo dio onoga što je on uspio tijekom svih tih godina.


  Koliko je na vašu afirmaciju ove sezone utjecao trener Luis Enrique?


  – Dao mi je od prvoga dana maksimalno povjerenje i na tome sam mu zahvalan. Nije jednostavno držati na klupi jednoga Xavija, treba imati petlje za to. Nadam se da sam svojim igrama opravdao trenerovo povjerenje. Nije ni njemu bilo lako, bilo je dosta pritisaka, a na kraju je ispalo da je Luis Enrique bio sjajno rješenje. Ima priliku u prvoj sezoni osvojiti tri trofeja. Mi igrači vjerujemo u njega, on vjeruje u nas. To je jedini pravi put.