ZAGREB » Dok podaci Europske komisije govore da je medicinsku uslugu u drugim državama članicama EU u zadnjih 12 mjeseci koristilo oko pet posto hrvatskih državljana, što odgovara prosjeku prekograničnog liječenja u državama EU, u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) tvrde kako to ne odgovara istini. U HZZO-u su, naime, od početka primjene Direktive do kraja 2014. godine primili ukupno 215 zahtjeva za povratom troškova liječenja, što bi značilo da se liječenje hrvatskih pacijenata izvan naših granica mjeri promilima, a ne postocima.

   – Podaci iz istraživanja niti približno ne odgovaraju našim podacima i daju pogrešnu sliku korištenja prava prema Direktivi 2011/24/EU, obzirom da podaci HZZO-a govore o znatno manjem broju korištenja prava koje daje spomenuta direktiva – upozoravaju u Direkciji HZZO-a.

   Prema podacima HZZO-a prikupljenim od regionalnih ureda i područnih službi u prvih nešto više od godinu dana primjene Direktive o prekograničnom liječenju, HZZO je obradio oko 215 zahtjeva za povrat troškova liječenja u drugim državama članicama. Radilo se o neplaniranim liječenjima za koja nije potrebno prethodno odobrenje. Prema odredbama Direktive 2011/24/EU, pacijenti imaju pravo na naknadu troškova za hitnu skrb koja je korištena i kod privatnih zdravstvenih usluga u zemljama članicama EU. Od 215 zahtjeva koje je HZZO zaprimio, 153 je riješeno pozitivno, a ukupni iznos vraćenih sredstava bio je oko 5.500 eura, prosječno 270 kuna po pacijentu. Naime, objašnjavaju u HZZO-u, kod povrata sredstava za liječenje, trošak se obračunava prema visini cijene postupka u Hrvatskoj, što je po svoj prilici jedan od osnovnih uzroka rijetkog korištenja prava na liječenje u inozemnim klinikama.

   Direktiva o prekograničnom liječenju, naglašavaju u HZZO-u, u Hrvatskoj nije polučila očekivani učinak, a prema podacima koje imaju iz međunarodnih kontakata, slična je situacija i u ostalim državama članicama. Do razlike u podacima došlo je, zaključuju, najvjerojatnije jer su ispitanici u istraživanju Eurobaromentra odgovarali pozitivno i u slučajevima kada su koristili medicinsku pomoć na temelju Europske kartice zdravstvenog osiguranja koju nisu trebali platiti, ili se možda jednostavno nisu obratili HZZO-u radi odobrenja ili povrata troškova. Kod prekograničnog liječenja radi se o pravu koje osiguranik realizira tako da osobno podmiri troškove u drugoj državi članici, a potom ostvaruje pravo na povrat sukladno domaćim cijenama.