Transport, a ne proizvodnja

Ina odustaje od rafinerija, a Rijeka postaje centar za uvoz derivata?

Bojana Mrvoš Pavić

Snimio Silvano JEŽINA

Snimio Silvano JEŽINA

Svojim je geografskim položajem Rijeka za to idealna, dok se istovremeno od ulaganja u modernizaciju rafinerije bježi k'o vrag od tamjana, kaže sindikalni povjerenik Ivica Perinić



ZAGREB  Uprava i Nadzorni odbor Ine objavili su poziv na skupštinu društva koja bi trebala biti održana 12. lipnja, i na kojoj će jedna od točaka dnevnog reda biti isplata dividende od 15 kuna po dionici, odnosno ukupno 150 milijuna kuna. Dignu li dioničari ruku na skupštini za taj prijedlog, MOL-u će, najvećem dioničaru u Ini, u Mađarsku otići 73,6 milijuna kuna, Vladi će ostati 67,3 milijuna, a ostalim dioničarima pak ukupno 9,1 milijuna kuna.


  Iako je ovih 150 milijuna kuna daleko manje od dvije milijarde, koliku je isplatu dividende krajem prošle godine MOL tražio, ipak je riječ o nemalom iznosu koji bi, smatraju radnici u Ini, u Ini trebao i ostati. Svaka kuna, smatra predsjednik Sindikata naftnog gospodarstva Božo Mikuš, mora ostati u Ini za njezin razvoj, umjesto da iz Ine izlazi, pritom najvećim dijelom u Mađarsku. Ivica Perinić, povjerenik Sindikata energetike, kemije i nemetala u riječkoj rafineriji, rezolutno dodaje pak kako dividendu treba usmjeriti u modernizaciju rafinerija.    

Izostala »sjetva«


Hoće li Vlada, vlasnik 44,84 posto dionica Ine, pristati na izvlačenje 150 milijuna kuna, vidjet će se na skupštini, no neslužbene informacije kažu da se tome, odnosno punjenju proračuna s nešto više od 67 milijuna kuna, neće protiviti.


Istovremeno se, međutim, može čuti kako MOL ne odustaje od namjere da iz Ine izvuče i puno više – zadržanu dobit od oko 1,6 milijardi kuna. Krajem prošle godine je, podsjetimo, predložio sazivanje izvanredne skupštine na kojoj bi se glasalo o izvlačenju dvije milijarde kuna zadržane dobiti, čemu se ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak usprotivio, i MOL na kraju odustao, raspravu o tome odgađajući za ovo proljeće. Sada je službeno izašao s prijedlogom isplate puno niže dividende, no navodno istražuje mehanizme zahvaljujući kojima bi mogao iz Ine izvući daleko više.




  Unatrag pet godina iz Ine je dividenda povučena dvaput, 2011., za mandata vlade Jadranke Kosor, i 2013. godine, ukupno 824 milijuna kuna, pri čemu je država – koja se stalno kune u potrebu modernizacija dviju rafinerija, 2011. sebi uzela oko 215 milijuna kuna, a dvije godine kasnije oko 154 milijuna kuna, dakle ukupno gotovo 370 milijuna.


Hoće li si Vlada ove godine uzeti sedamdesetak milijuna, s obzirom na to da su se lani odupirali MOL-ovom zahtjevu, vidjet će se. Te 2011. godine je Kosoričina vlada bila ta koja je inzistirala na isplati dividende, a MOL joj se protivio, napominjući da nije vrijeme od žetve nego sjetve. »Sjetve«, međutim, barem što se rafinerija tiče, nije bilo, niti će je tako skoro biti.    


»Za Inu je 2014. bila teška godina s obzirom na negativna gospodarska kretanja, pad cijene nafte i nepovoljna kretanja potražnje na ključnim tržištima (Hrvatska, BiH, Slovenija), dok se situacija u Siriji također kretala u negativnom smjeru. S obzirom na ostvarene gubitke, i općenito nepovoljna kretanja europskog rafinerijskog okruženja, umanjili smo vrijednost imovine rafinerija i marketinga, što je zajedno s retrogradnim porezom vezanim za vlastitu potrošnju rafinerija, koji su doneseni od strane Porezne Uprave RH, dodatno opteretilo dobit za 325 milijuna kuna«, stoji u Ininom pozivu dioničarima na skupštinu društva. Isplata dividende, navodi se, neće ugroziti financiranje budućih projekata.



Nema modernizacije


U pozivu na glavnu skupštinu dioničara Ine jedna je točka dnevnog reda, naime, više nego indikativna. Predlaže se širenje djelatnosti Ine na, redom, upravljanje željezničkom infrastrukturom, pružanje željezničkih usluga, djelatnost željezničkog prijevoza, privez i odvez brodova, jahti, ribarskih, sportskih i drugih brodica i plutajućih objekata te na pomorske agencijske poslove. Drugim riječima, registrirat će i te djelatnosti unutar tvrtke kako bi, smatraju upućeni, s vremenom Rijeku pretvorili u logistički transportni centar u kojem rafinerijske proizvodnje, kao ni u Sisku, više neće biti. »To je uvertira u scenarij koji će značiti zatvaranje rafinerija, i u kojem će se Bakar iz izvozne luke za derivate pretvoriti u uvoznu luku za derivate s Mediterana, a svojim će pak željezničkim kapacitetima jeftinije ovamo transportirati derivate iz Mađarske«, sumnjičavi su upućeni.


  »Uvođenje novih djelatnosti je, bojim se, preduvjet kojim će se rafinerijska djelatnost prenamijeniti u logističku djelatnost Ine u Rijeci. Svojim je geografskim položajem Rijeka za to idealna, dok se istovremeno od ulaganja u modernizaciju rafinerije bježi k’o vrag od tamjana. Odluke i financijska sredstva za drugu fazu modernizacije nisu niti na vidiku«, slaže se s takvim sumnjama Perinić.


  Kako se može čuti unutar same Ine, špekulacije prema kojima će Rijeku i Sisak dugoročno pretvoriti u logističke centre za uvoz stranih, gotovih derivata, i za izvoz domaće sirove nafte, nemaju veze s istinom. Predloženim izmjenama statuta, kažu, samo otvaraju mogućnost bavljenja novim djelatnostima. »Registrirat ćemo nove djelatnosti u slučaju da odlučimo svoje derivate sami transportirati«, napominju neslužbeno u Ini, koja, po svemu sudeći, više neće koristiti usluge HŽ-a.