Foto S. Drechsler
»Prostorni plan kaže da na tom zemljištu može biti izgrađen samo LNG terminal, i ništa drugo – ni hotel ni trgovački centri. Zemljište će biti izvlašteno po tržišnoj cijeni, čije god bilo«, zaključuju u DUUDI-ju
ZAGREB » Gradnja LNG terminala na Krku počinje iduće godine, i trajat će tri, tako da će terminal početi s radom 2019., najavio je jučer direktor tvrtke LNG Hrvatska Mladen Antunović. Kako je dodao, pored terminala će se nalaziti i plinska elektrana, snage 40 MW, za potrebe samog terminala, koja će, kako Antunović pojašnjava našem listu, proizvoditi električnu energiju za vršno opterećenje terminala te toplinu potrebnu za tehnološki proces uplinjavanja tekućeg plina, koji u tekućem stanju, u tankerima, bude stizao na terminal. Eventualni višak proizvedene električne energije elektrana će slati u distribucijsku mrežu.
Problem s terenom
Na pitanje zbog čega se pored LNG terminala, na »izvoru« energenta, neće graditi elektrana na plin puno većeg kapaciteta, za širu potrošnju, Antunović odgovara kako je njegova zadaća gledati iz perspektive terminala, koji ne traži više od 40 MW. LNG Hrvatska će gradnju elektrane, kaže, pripremiti do lokacijske dozvole, a nakon toga će ona postati ili dio terminala, odnosno u nju će ulagati isti investitori koji budu gradili i terminal, ili će je pak graditi HEP, koji će imati obavezu terminalu isporučivati potrebnu električnu i toplinsku energiju. Kapacitet terminala bit će šest milijardi prostornih metara plina, i za toliki se kapacitet ishođuje i lokacijska dozvola, napominje Antunović. Budu li potrebe za kapaci tetom u početku manje, četiri milijarde »kubika«, moguće je da će se prvo graditi samo jedan spremnik, a drugi, planirani, naknadno.
Prema mišljenju Bernarda Luke Barake, koji je do 2010. godine na projektu LNG-a na Krku radio za konzorcij Adria LNG, koji je od projekta odustao, a danas u Kataru radi za tamošnjeg najvećeg izvoznog plinskog operatera, općenito je besmisleno graditi Plomin C na ugljen, a ne, umjesto njega, veliku plinsku elektranu na LNG terminalu. Ona bi, pojašnjava Baraka, podmirivala velik dio hrvatske potrebe za strujom, ali i, kao veliki potrošač plina, na terminal privukla investitore – prodavatelje plina.
LNG Hrvatska, tvrtka koja će pripremiti projekt, a kasnije u vlasništvu na terminalu sudjelovati sa samo 25 posto udjela, za sada radi na ishođenju lokacijske dozvole za terminal, i do kraja svibnja ima otvoren poziv potencijalnim zakupcima terminala, nakon čega će se krenuti i u ozbiljnu potragu za investitorima. Ono čega država nema, odnosno nema još uvijek, jest zemljište Dina Petrokemije na kojem bi terminal trebao biti građen, a koje se nalazi pod 23,5 milijuna eura vrijednom hipotekom Hypo banke.
Hypo zasad šuti
»Prostorni plan kaže da na tom zemljištu može biti izgrađen samo LNG terminal, i ništa drugo – ni hotel ni trgovački centri, i tako će i biti, a zemljište će biti izvlašteno po tržišnoj cijeni, čije god bilo«, zaključuju u DUUDI-ju kojeg, kako tvrde, Hypo banka do sada oko tog pitanja nije kontaktirala, niti je, pogotovo, ponudila neku nižu, realniju cijenu od svoje procijenjene vrijednosti, 23,5 milijuna eura. Kako je još prije godinu dana naglašavao i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, država zemljište za LNG terminal neće otkupljivati dok god se ne nađe poslovni model za gradnju terminala i strateški partner za taj projekt.
Na pitanje jesu li najave o početku gradnje terminala u idućoj godini samo predizborna obećanja, Antunović odgovara kako on političar nije, pa onda niti njegove prognoze nisu predizborne.
