Američka politika nikad ne zaboravlja geopolitiku za razliku od EU-a, pa na sve načine pokušava zaustaviti izbacivanje Grčke iz eurozone, odnosno EU-a, jer bi to dalo ogromnu prednost Putinovoj Rusiji, koja Grčkoj nudi plinovod Turski tok, zbog čega Washington Ateni šalje emisara s kontraponudom
Unatoč prividnom smirivanju situacije na istoku Ukrajine ne treba se nadati skorom koncu sigurnosne krize u Europi. Konfrontacija Zapada i Rusije intenzivira se i širi sa sigurnosnog i ekonomskog na druga područja međusobnih odnosa, a analitičari očekuju da će takvo stanje potrajati najmanje do sredine sljedećeg desetljeća, do kada će Vladimir Putin, kako se očekuje, ostati na vlasti u Rusiji.
Hladnoratovski pritisak Zapada na Rusiju već je počeo davati prve rezultate. Ekonomske sankcije uzele su svoj danak ozbiljno ugrozivši rusko gospodarstvo, a suradnja Rusije i EU potpuno je zamrznuta. Kako je ovih dana izvijestilo rusko ministarstvo vanjskih poslova, trgovinska razmjena između Rusije i ujedinjene Europe smanjena je za osam posto u prošloj godini, što pogađa ne samo rusko gospodarstvo nego i cijelu EU. Dok Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, bilježi pad trgovinske razmjene od čak 20 posto, neke zemlje, poput Mađarske, Austrije, Slovačke i Slovenije, pokušavaju održati bilateralne odnose i poslove s Rusijom, pozivajući se na nacionalne interese, što produbljuje podjele u EU i izaziva povremene žestoke reakcije Washingtona, glavnog sponzora hladnoratovskog zaoštravanja s Rusijom.
Utrka uništila Sovjetski Savez
Amerikanci potenciraju novu utrku u naoružavanju, koja je, kao što znamo, svojedobno ekonomski uništila Sovjetski savez, ubrzavši kolaps komunističkog bloka koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća. U strahu od Rusije istočnoeuropske i skandinavske zemlje u neposrednom ruskom susjedstvu prednjače u vojnim narudžbama. Tako je, primjerice, mala Litva odlučila udvostručiti svoj vojni proračun, no velika Poljska, najveća i gospodarski najsnažnija zemlja Nove Europe, ovih je dana okončala direktne pregovore s američkom administracijom o nabavci proturaketnog sustava Patriot, što će Poljake koštati čak pet milijardi eura.
Dok u Bruxellesu i Washingtonu užurbano pripremaju nove planove i programe koji će i formalno ažurirati novi smjer zapadne politike prema Rusiji, ni Rusija ne sjedi skrštenih ruku, pokušavajući profitirati na slučaju Grčke, trenutačno najslabije karike ujedinjene Europe i njezine nepromišljene i štetne politike fiskalne discipline i štednje.Unatoč brojnim europskim sastancima na vrhu na kojima se pokušava pronaći izlaz iz europsko-grčke slijepe ulice, čini se da »grexit«, što je potvrdio i Manfred Weber, vođa Europske pučke stranke, najsnažnije političke grupacije u Europskom parlamentu, postaje posve realna opcija. Grci su u međuvremenu izgubili povjerenje i onih europskih čelnika koji su u početku pokazivali stanovito razumijevanje za situaciju u kojoj se zateklo novo grčko vodstvo, poput čelnika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, a šef grčke vlade Aleksis Cipras na europskim sastancima potpuno je usamljen.
Preopasna praznina
Izbacivanje Grčke iz eurozone, što bi onda najvjerojatnije rezultiralo i isključenjem Grčke iz Europske unije – iako se to u užarenim raspravama o »grexitu« rijetko spominje – stvorilo bi opasnu geopolitičku prazninu na strateški važnom krajnjem jugu balkanskog poluotoka, s maloazijskim poluotokom i Bliskim istokom u neposrednom susjedstvu.Kao što Hitler na početku Drugog svjetskog rata na balkanskom poluotoku nije mogao dopustiti poraz svog saveznika Mussolinija u Grčkoj, i kao što Britanija nipošto nije željela dopustiti da Grčku poslije Drugog svjetskog rata preuzmu komunisti, zbog čega su Britanci aktivno sudjelovali u poslijeratnom krvavom gušenju komunističke pobune, Grčka je u Sjevernoatlantskom savezu, u koji je iz strateških razloga primljena već 1952., uvijek zauzimala posebno mjesto, čak i u vrijeme kada je Grčkom vladala vojna hunta, od 1967. do 1974.
Cipras ne zaboravlja ni Kinu, od koje Atena kao naknadu za prepuštanje Kinezima strateške luke Pirej, koja bi trebala postati jedna od glavnih točaka na novom kineskom Putu svile, koji će povezivati azijski istok sa tržištem Starog kontinenta, očekuje 10 milijardi eura.
Treba li se onda iznenaditi što ruski vođa Putin, koji se u realizaciji ruskih strateških ciljeva ne libi korištenja vojne sile, pokušava iskoristiti nesnalaženje ujedinjene Europe i njezino nerazumijevanje geopolitike u slučaju Grčke? Rusija, naime, ne oklijeva u namjeri da žurno ispuni grčku geopolitičku »prazninu«. Rusija se u tom pokušaju ponovno koristi energetikom, svojim najjačim oružjem, kao sredstvom za realizaciju svojih geopolitičkih ciljeva. U Europi izoliran i usamljen, Cipras je, međutim, toplo primljen u Kremlju, gdje mu je Putin ponudio novi energetski projekt – Turski tok, koji bi trebao biti svojevrsna zamjena za propali Južni tok. Cijevi novog plinovoda trebale bi ispod površine Crnog mora, zatim i preko turskog teritorija, ruski plin dovesti do grčko-turske granice, odakle bi se grčkim krakom plinovoda ruski plin preko Makedonije i Srbije otpremao dalje prema srednjoj Europi.Grčka, koja je unatoč članstvu u EU i NATO-u uvijek imala razvijene odnose s Moskvom, tako bi trebala postati glavna tranzitna postaja za ruski plin na putu prema Europi, iako je u ovom trenutku Ateni možda još zanimljiviji drugi dio grčko-ruskog aranžmana. Moskva je, naime, spremna ponuditi Grčkoj i nekoliko milijardi eura kao svojevrsnu »akontaciju« za prihode koje bi Grčka u budućnosti uprihodovala sudjelovanjem u balkanskom nastavku Turskog toka, što je u trenutku kada su grčke financije »voze« na rezervi jako dobra vijest za Grke. Usto, Grčka bi sljedećih deset godina, a to je period na koji bi Grčka sklopila ugovor s ruskim državnim energetskim divom Gazpromom o Turskom toku, iz Rusije dobivala plin po diskontnim cijenama, što je, uz spomenutu akontaciju, dobra vijest za desetkovanu grčku ekonomiju i krizom osiromašeno stanovništvo.
Kerry uvjeravao Kotziasa
I dok ujedinjena Europa Ciprasovo koketiranje s Rusijom, ali i Kinom uglavnom promatra s uzvišene distance, prkosno poručujući Grcima da neće biti novih financijskih tranši za Grčku dok iz Atene ne stigne precizan popis reformi, u Washingtonu nimalo nisu zadovoljni takvim razvojem situacije. Štoviše, u Washingtonu ne skrivaju kako nisu zadovoljni načinom na koji Bruxelles rješava grčki dužnički problem, odbijajući Grčku prepustiti Rusima, svjesni što bi to značilo za stabilnost euroatlantskog savezništva u kojem je Grčka, ponovimo, uvijek zauzimala posebno mjesto.
Dok u istočnoj Europi ne znaju za štednju kada je riječ o obrani, u Rusiji je situacija drukčija. Zapadni stratezi vjeruju da će Moskva, pritisnuta gospodarskim embargom i ograničenjima pri uvozu sofisticirane vojne tehnologije, teško slijediti taj trend, unatoč Putinovim najavama modernizacije ruskog vojnog sektora.
O tome svjedoči informacija koja stiže iz Washingtona, gdje je američki državni sekretar John Kerry uvjeravao grčkog šefa diplomacije Nikosa Kotziasa da je SAD spreman dati Grčkoj kontraponudu u zamjenu za njezino povlačenje iz predloženog projekta ruskog plinovoda Turski tok zbog čega će poslati svog emisara u Atenu. Washington, naravno, opravdano strahuje da bi Turski tok, mlađi brat abortiranog Južnog toka, predstavljao novu platformu za širenje ruskog utjecaja u regiji.
Novi ruski plinovodni projekt u suprotnosti je s europskim energetskim planovima, koji daju prioritet izgradnji plinovoda Tanap, kojim bi plin iz Kaspijskog jezera preko Turske, Grčke, Albanije, Crne Gore i Hrvatske stizao do europskih tržišta, čime bi bila dokinuta europska ovisnost o uvozu ruskog plina, zbog čega je Europska komisija i inicirala ovaj projekt, koji bi trebao biti dovršen do 2018.
No ovdje nije samo riječ o energetici, iako time ne želimo umanjiti važnost energetske sigurnosti. Ovdje je, naime, u pitanju i geopolitika. Amerikanci za razliku od Europljana, koji potpuno zanemaruju geopolitički kontekst grčkog problema, nikad nisu prestali razmišljati u geopolitičkim okvirima, niti sada ispuštaju iz vida što bi za Europu, ali i Sjedinjene Države, značio gubitak Grka. Stoga je razumno pretpostaviti kako će Cipras još neko vrijeme koketirati s jednom i drugom stranom, pokušavajući sebi povećati cijenu, no teško je povjerovati da će Washington u bilo kojoj varijanti dopustiti »grexit«. Jer ako se dopusti odlazak Grka, onda odmah valja postaviti pitanje: tko je sljedeći?
