Foto D. Lovrović
Dobro smo prošli! Nismo dobro izgledali na planu agresije i trke, imali smo padova. Prema naprijed smo djelovali prestrašeno. Možemo izboriti finale, u što čvrsto vjerujem – poručuje Matjaž Kek
RIJEKA » Matjaž Kek dan poslije maksimirske bitke. »Rijekin« trener je, naravno, svjestan svih problema u igri. U dvije utakmice, pet dana, remi u prvenstvu i minimalan poraz u Kupu.
Zajednička dijagnoza bolesti, obje utakmice pod jedno povećalo, ako je prva utakmica bila za prestiž (bodove), a druga se igrala isključivo za – rezultat.
– Mladi smo i neiskusni. Nismo dobro izgledali na planu agresije i trke, imali smo padova. Prema naprijed smo djelovali prestrašeno. Nije to još momčad u kojoj se znalo kako će reagirati Jajalo, Brezovec i Moises. Ne ulazim u kvalitetu, niti važem kada je tko došao. Dijagnosticiram i važem igrače koje treniram i za koje sam odgovoran.
Močinić je u Maksimiru bio treći vezni, uz Radoševića i Bradarića?
U nastavku prvenstva Riječani će u nedjelju od 19 sati na kantridskom travnjaku ugostiti momčad »Zagreba«. Trener »bijelih« Matjaž Kek neće moći računati na trojicu igrača, Ivana Močinića, Filipa Bradarića i Vedrana Jugovića, zbog žutih kartona. Naravno, osim onih ozlijeđenih.
– Nije velika razlika, samo su bili drukčije postavljeni. Močinić je pokazao, naročito u drugom poluvrenu, trku koju sam očekivao, kao i duel igru. Odigrao vrlo dobro, bez obzira na to što je u poluvremenu bilo upitno hoće li uopće moći nastaviti zbog – zgloba. Zbog toga se vidjelo u nekim trenucima da igra nije lerpšava, da Močinić nije lagana koraka… Znali smo da će taj problem trajati, da će teško odigrati utakmice u seriji. Sada mu treba tri dana oporavka.
Tomečak i Leovac nisu na razini igara od prošle sezone?
– Vraćamo se na ono moje razmišljanje o iskustvu. Doveli smo igrače koje smo mogli platiti, kvaliteta je takva kakva je, ali imamo igrače koji bi trebali preuzeti veću odgovornost. Pružiti više. Riječ je o starosjediocima, imaju reprezentativni status, prošli su puno teških i bitnih utakmica. Krojili sudbinu »Rijeke« u Europi. Nedostajao je na ove dvije utakmice s »Dinamom« njihov udio. Jednostavno da povuku mlade igrače.
Cijena mladosti
Gdje je u srijedu navečer bio Sharbini? U Maksimiru, naime, nije viđen…?
– Specifična situacija. Ne bih volio da sada svaljujemo sve na njegova leđa. Nije on taj griješni jarac kojega treba poslati u pustinju… Međutim, jasno je da želimo Anasa s početka sezone. Razigranog i ubojitog, kako vi kažete »grobničkog pjesnika«, koji jednim potezom, pa igrom »jedan na jedan« razbija suparničke obrane. Posebno se brine što je s ciklusa reprezentacije došao nekako – drukčiji. Ali, nije od dežurni krivac. Neki su se iz »svih reprezentacija« vratili opušteni. Ponavljam, »Rijeka« je njihov dom, tu su stekli afirmaciju, s Kantride će opet u svoje snove.
Vratimo se Maksimiru?
– U nekim trenucima su svi previše htjeli, što je kod mladih igrača velika opasnost. Da ne izgore od silne želje. Zaista su željeli, ali u nekim trenucima bili su korak prespori, u reakciji preslabi, nedovoljno koncentrirani.
»Dinamova« kvaliteta okovala je »Rijekinu« taktičku disciplinu. Sve je bilo dobro postavljeno, a rani pogodak Leškovića odredio je način igre?
– Otvorilo nam se ono što smo priželjkivali. Vratimo se na početak. Kako to da smo mogli igrati vrlo dobro prvih dvadeset minuta, bez obzira na njihovu prigodu u otvaraju utakmice, zbog čega smo se vratili sredinom nastavka? Neutralizirali smo »Dinamo« da bismo ubrzo nakon toga ni iz čega dobili gol na postavljenu obranu.
Jedna pogrešno vraćena lopta…?
– Cijena te mladosti na sredini terena, pa stoperskog para. Morat ćemo istrpjeti još neke utakmice. Upozorenje onima, a znamo ih svi, od novinara do navijača, da mogu i moraju dati više s obzirom na iskustvo i kvalitetu. Pomoći mladima. Koncentrirati se na »Rijeku«, a ostalo će doći uz kvalitetan rad.
Završilo je 2:1 za »Dinamo«, moglo je biti 2:2, »Rijeka« čak i pobijediti, ali i izgubiti sa četiri, pet golova razlika i zbogom snovi o finalu?
– Pošteno rečeno. Dobro smo prošli! Možemo se vratiti, izboriti finale, u što čvrsto vjerujem.
Suđenje
Niste zadovoljni suđenjem?+
– Nisam. Čudan kriterij, a za mene je bio prekršaj nad Tomečakom, dakle kazneni udarac!
Tomečak je izjavio da nije bio…?
– Jedno je vrijeme Tomečak bio u Maksimiru, možda je pobrkao boje. I to se događa.
Definitivno je situacija bila za jedanaesterac. Sudac Marić nema kvalitetu za tako važnu utakmicu?
– Nitko ne bježi od toga da je »Dinamo« imao deset prigoda, da je lavina lopti mogla završti u Vargićevoj mreži, ali penal je – penal! Previše se priča o suđenju, ne govorim da je kriv za naš poraz, već da nije sudio dobro.
Marić je zalutao na tu utakmicu, što je rekao i Mamić za Strahonju na Kantridi?
– Neki portali pišu kako sam mu rekao da se ostavi suđenja. Nije istina. Marić i ljudi oko njega znaju što sam mu rekao. A vezano je uz korektan razgovor prije utakmice. Nije bilo vrijeđanja, kada je zaprijetio da će me prijaviti – stao sam! Stojim iza onoga što sam mu rekao, ali neka ostane između nas dvojice. Nisu neke stvari za koje bih tvrdio – neću kazati. Ni u nikoga – prstom! Suđenje nije bilo dobro, a »Dinamo« je bio puno bolji, kvalitetnija je momčad.
U revanšu je dovoljno 1:0. Kao u onoj za utakmici dodatnih kvalifikacija ua Mundijal 2010. protiv Rusije kad ste bili slovenski izbornik?
– Lijepa uspomena. Najprije moramo razmišljati o sebi. O ekipi koju vodim.
Ekipa je u krizi igre i rezultata. Koliko se može podignuti u desetak dana, do revanša 22. travnja?
– Mislim da može i hoće. Neke stvari su mi sasvim logične. Igrači koji su došli na kraju prijelaznog roka igrali su na svježinu i poletnost. Sada je ritam žestok, a ti su igrači bez pravih priprema i spremnik snage svijetli, na rezervi je. Do zamora dolazi kod igrača koji nisu bili u ciklusu igranja svaki treći dan. Vraćamo se na one koji moraju potegnuti za ostale. Tomečak, primjerice, nije puno igrao u posljednje vrijeme. Isto vrijedi za Sharbinija. Kao i za Vargića koji nije puno branio. Ne tražim krivce u njima, samo ukazujem na činjenicu da svi moramo stati pred zrcalo svako jutro. Ne smijemo bježati od odgovornost. Od mene pa nadalje.
Nikada klonuti
Odlasci su posebna priča. Ali treba je zaboraviti?
– Otišli su za svojim snovima. Hvala Bogu da su našli lijepe angažmane, za koje se sadašnji prvotimci moraju izboriti. I ovi će otići… Pričamo o onome što imamo. Nedostaje individualna kvaliteta i nešto uigranosti. Jedina terapija je rad i samo rad.
»Zagreb« i »Hajduk« prije »Dinama«?
– Previše smo se opterećivali Dinamom. Imamo 12 bodova više od »Lokomotive«, 16 više od »Hajduka«. Nije to tako loše. Druga je priča što nije sve kako bismo htjeli, kako smo priželjkivali. Jedni su igrači otišli, drugi su došli… Rad i strpljenje je jedina formula. Nikada ne lažem. Na meni je analizirati je li neka zamjena bila dobra, pričati s igračima. Prstom mogu uperiti samo u sebe. Ja stojim iza njih, za njih sam odgovoran… Kada igramo dobro, ali i kada to izgleda loše, a sada zaista ne igramo dobro. Mislim na »Osijek« i dvije utakmice s »Dinamom«. Dosta lepršavo bilo je na početku sezone. Treba vremena da bi netko pokazao da je – igrač.
Poput Machada u »Dinamu«?
– Upravo tako. Kokliko je trajala njegova aklimatizacija. Svi su vrtjeli glavom, zbrajali bačene eure, a sada je prva modra violina. Netko se uklopi prije, drugi kasnije.
Kao oni koji su napustili Kantridu?
– Hipoteka Kramarića, Jajala, Moisesa… visjet će dugo nad našim glavama. Kao i one zlatne generecije Juričića i Desnice… Kako su oni sjajni bili, kako su mogli. Raditi i vidjeti što treba ispraviti, jedina je formula uspjeha. Nikada klonuti.
Za kraj, valja pripremiti ratničku utakmicu za 22. travnja, za pobjedu 1:0, rezultatom koji vodi u finale?
