»Najveći kapitalac« u Remetincu svakako je Ivo Sanader, no ni Milan Bandić nije sitna »riba«. Nove prijave, proširenja istraga i sumnje protiv njega rastu kao gljive poslije kiše. Ne treba zaboraviti ni Lovrić - Merzel, Sabu, Vidoševića, Kalmetu, ....
Skoro pa se može kazati kako su političari najzastupljenija skupina kad su korupcijske istrage u pitanju, a cinični komentari i pošalice navode kako se u zatvorima već može organizirati jedna dobra saborska rasprava, koliko ih je iza rešetaka, bilo na služenju kazne bilo u istražnom postupku.
Jasno, najveći kapitalac svakako je Ivo Sanader, bivši premijer, gospodar svega ekonomskog u državi u njegovih pet godina vladavine. Uspio je Ivo tako postati i prvi osuđenik za ratno profiterstvo, doduše na jako tankim dokazima.
Što nije smetalo Ivanu Turudiću, kojeg je ni manje ni više baš Sanader postavio za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, da mu odreže zatvorsku kaznu. »Stara dobročinstva se zaboravljaju«, moglo bi se sarkastično primijeniti jednu staru izreku iz Dalmatinske zagore, vjerojatno je Sanader zna.
Nekadašnji premijer čeka i još nekoliko presuda koje bi ove godine trebale postati pravomoćne, a glavna se odnosi na Fimi mediju, odnosno izvlačenje javnog novca za potrebe stranke, odnosno HDZ-a.
Tužiteljstvo je tu, za razliku od slučaja ratnog profiterstva, imalo sasvim čvrste dokaze i Sanader se nije mogao izvući. No, osim njega, presudu iščekuje i sama stranka, koja bi mogla biti kažnjena s više od 30 milijuna kuna koje bi trebala vratiti u državni proračun.
Šok i nevjerica
Zanimljivo je kako se dio pravnih stručnjaka neće složiti s tezom kako je Sanader najveći kapitalac koji je trenutačno u zatvoru u Remetincu. Naime, drže da je Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, ipak mnogo veća riba. I ima ta teza sasvim dobre osnove. Sanader je »pao« kad je već bio prošlost u političkom smislu, godinama nakon što je otišao s premijerske funkcije.
Bandić, dugogodišnji »capo« Zagreba, uhićen je u sred svog mandata, u trenutku dok je potiho najavljivao svoj »napad« i na Sabor na parlamentarnim izborima. U naponu političke snage, kad se činio nedodirljivim, kao nekakav oblik teflonskog političara, kojeg se povezuje s hrpom sumnjivih poslova (ponajprije oko zamjena, otkupa i prodaja zemljišta), ali kojem se ništa ne može prišiti.
I onda šok i nevjerica – najprije sumnjivi poslovi oko odvoza smeća u Zagrebu, na koje se nadovezala tek jedna promjena zemljišta te hrpa sitnih kaznenih djela, koje ekipa oko Bandića gotovo niti ne računa kriminalom.
Domino efekt
Zagrebački gradonačelnik i krug oko njega sve to pokušavaju prikazati kao nekakav politički obračun, iako je onima koji gledaju sa strane jasno – kao kakav domino efekt Bandićev pad postaje epohalan. Moglo se i očekivati, kad se izvuče jedan kamen iz fasade političkog klijentelizma kojeg je uspostavio u Zagrebu, pad cjelokupne strukture je neminovan.
I zato posljednjih tjedana veliki broj ljudi bliskih njemu jednostavno »kmeči«, nezadovoljno razvojem situacije. Imaju i trenutno vladajući svoje konje za utrku kad su istrage i korupcija u pitanju.
Željko Sabo je čak i osuđen (u međuvremenu je napustio stranku), a pokazao se lošim političarem. Iako je politička trgovina javna tajna, nešto za što svi znaju da se događa, Sabo je uspio biti toliko nesposoban da ga u tome i snime. Doduše, sudovi su donijeli vrlo upitnu odluku da se tajna privatna snimka koristi kao dokaz, što bi mogao biti opasan presedan. Možda i za suce, kazali bi zločesti ljudi.
Slučaj vojnih kamiona pokazatelj je kako optužbe u političkom svijetu mogu biti i jednostavno krivo motivirane i netočne. Čak i presude. Berislava Rončevića se teretilo da je kao ministar obrane preplatio vojne kamione Iveco i oštetio državu za 10 milijuna kuna. No, nije se nikog teretilo da je za to primio neke novce, a i svi dokazi su bili loši, s obzirom na to da se nikako nije moglo dokazati kako su suparnički kamioni koji bi udovoljavali uvjete – uopće bili jeftiniji. Sve to nije pomelo sutkinju prvog stupnja da Rončevića osudi. No, Vrhovni sud je srušio presudu, a nekadašnji ministar je na kraju otišao kao nevin čovjek. No, nakon godina pravosudne agonije.
Klemm buduća zvijezda?
Ne smije se u ovom nabrajanju političkih osumnjičenika zaboraviti niti Božidara Kalmetu. Bivši ministar prometa nekim je stvarima neodoljivo podsjećao na Bandića – spominjalo ga se u desetak korupcijskih afera, ali nikad mu ništa nije bilo priljepljeno. Dok Igor Premilovac, nezadovoljan raspodjelom novca koji je prao u Češkoj, istražiteljima nije predao brojne ljude koji su koristili njegove usluge.
sim Nadana Vidoševića, koji se mnogo više proslavio gospodarstvenim životom, a ne političkim, krajnji i najveći ulov u aferi Remorker (kako se zvala Premilovčeva tvrtka »za pranje«) bio je sam Božidar Kalmeta. Koji je još uvijek gradonačelnik Zadra.
U svjetlu trenutnih događanja, teško je ne spomenuti i Josipa Klemma kao potencijalnu buduću »zvijezdu«. Čovjek koji neobičan oblik političke karijere ostvaruje kroz vođenje šatoraša u Savskoj ulici ima dva slučaja gospodarsko-korupcijskog kriminala za što ga se veže.
Najprije je uhvaćen dok je iz vlastite tvrtke isisavao novac, za što je tvrdio da nije znao da se ne smije. Potom je u jednom od krakova Bandićevih istraga osumnjičen da je posudio novac »Ciboni« za kupnju Darija Šarića, nametnuvši uz pomoć gradskih struktura klubu uvjete koji su jednostavno lihvarski. Istraga još traje, a Klemm još uvijek »šatoraši«.
