Tragom te izjave pokušali smo otkriti o kakvim se to zadaćama radilo. S obzirom da je Karamarko u lipnju 1991. postao šef kabineta premijera Josipa Manolića, njegovog tadašnjeg nadređenog upitali smo je li mu povjeravao kakve zadatke specifične prirode.

  – Ma kakvi, Karamarko kao šef mojeg kabineta nije imao nikakve specijalne zadatke. Bio je zatrpan papirima kao što sam bio i ja sam. Da je on tada radio bilo što posebno, što bi odudaralo od posla uobičajenog za šefa nečijeg kabineta, ja bih to sigurno upamtio, rekao nam je Manolić. Njegova je premijerska dionica završila 17. srpnja, jer je predsjednik Franjo Tuđman odlučio formirati Vladu demokratskog jedinstva i na njezino čelo postaviti Franju Gregurića, koji je Karamarka zadržao za šefa kabineta.

»Matićevo mjesto«

– Ne znam ništa o tome. Šefovi kabineta obično nisu u poziciji da rade na nekakvim tajnim zadacima, ali ipak biste Gregurića trebali pitati je li on davao Karamarku neke takve zadatke, objasnio nam je Manolić. Hrvatski politički veteran je po napuštanju mjesta premijera odmah imenovan za predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka, a Tuđman ga je odredio i za šefa Kriznog štaba, čija je zadaća bila »sustavno praćenje i procjena političko-sigurnosnih prilika u Republici Hrvatskoj«. Niti dok je idućih mjeseci 1991. obnašao te dužnosti, Manolić, tvrdi, nije čuo da je Karamarko radio nešto specifično.

  Kako bilo, Karamarku je u Registru branitelja upisan 1.131 dan proveden u borbenom sektoru MUP-a. Njegov ratni tijek nije objavljen. S druge strane, Matić je skupio u borbenom sektoru 1.127 dan, te još 716 u neborbenom. Hrvatskoj je javnosti podstro i podatke o svojem ratnom tijeku. Od 15. lipnja do 31. kolovoza 1991. bio je pripadnik vukovarske postrojbe ZNG-a, od 1. rujna do 14. kolovoza 1992. je u 204. brigadi HV-a, zatim je razdoblje do 31.srpnja 1994. proveo na bolovanju odnosno raspolaganju, da bi potom do 30. lipnja 1996. Matićevo mjesto bilo je u Glavnom stožeru HV-a. Unatoč tome, Karamarko je ministru u ponedjeljak iz Novog Marofa poručio »neka se sjeti gdje je bio 1991. godine«.

 

 U policijskoj odori

– To je doista ružna Karamarkova izjava. Svoj sam ratni put opisao još prije 15 godina u knjizi na četiristotinjak stranica. Napisao sam samo ono čemu sam osobno svjedočio. Za razliku od Karamarka, kojeg nije bilo niti blizu bojišnice i koji je samo slušao o borbama na Trpinjskoj cesti u Vukovaru, ja sam tamo uništio osam tenkova i jedan oklopni transporter JNA. To što je Karamarko 1993. po službenoj dužnosti, kao šef policijske uprave u Zagrebu, postao branitelj – ne znači ništa. Karamarko je jedan od razloga zašto je danas u Registru 150 tisuća branitelja viška, rekao nam je jučer Matić. A onda je otišao i korak dalje, usporedio je ratni doprinos Karamarka i premijera Zorana Milanovića.

  – Vjerujte mi, Karamarkov ratni put nije nimalo blistaviji nego Milanovićev. Samo što premijer iskreno kaže da nije bio branitelj, dok se predsjednik HDZ-a slikao na Velebitu u policijskoj odori i na osnovu toga tvrdi da je branitelj, zaključuje ministar Matić.