Rijeka je u prvom dijelu sezone nerijetko pobjeđivala unatoč lošim terenima i sudačkim previdima. Zašto? Zato jer je imala provjerenu igračku kvalitetu koja je jamčila i dva pogotka viška ako je to bilo potrebno
RIJEKA » Matjaž Kek utakmicom protiv »Lokomotive« u Zagrebu obilježio je dvije godine djelovanja na riječkoj klupi i svrstao se u red najdugovječnijih stručnjaka na Kantridi od osamostaljenja.
Malo je trenera koji su povezali jednu, a kamoli dvije kompletne sezone za kormilom »bijelih«. Mariborski stručnjak, koji je zbog svojega poimanja nogometa, britkoga jezika, a prije svega svojih rezultata, prirastao srcu većine navijača »Rijeke« (ima dosta štovatelja i širom Hrvatske), u te dvije godine vodio je 108 službenih utakmica u trima različitim natjecanjima. Dvaput je izborio plasman u skupinu Europske lige, osvojio je Superkup i Kup, a ujedno je i prvi trener »Rijeke« koji je u jednom trenutku dao čak 11 reprezentativaca. Svi koji prate zbivanja na Kantridi vrlo dobro znaju koliki je njegov doprinos u najvećem »Rijekinom« transferu i prodaji Andreja Kramarića u »Leicester City« za čak deset milijuna eura. Podvuče li se crta nameće se jasan zaključak.
Matjaž Kek je bez konkurencije najbolji kadrovski potez predsjednika Damira Miškovića od njegova dolaska na čelo riječkoga prvoligaša. Uostalom, brojke su – neumoljive. Kek je u 108 utakmica ostvario 65 pobjeda, 24 remija i samo 19 poraza. »Rijeka« je u posljednje dvije godine osvojila 68 posto bodova, u prvenstvu nešto manje, ali opet vrlo dobrih – 66 posto bodova.
Podbačaj
Matjaž Kek je od svojega dolaska na Kantridu u proljeće 2013. godine postepeno dizao kriterije na svim poljima. Kako u radu i treningu, tako i na rezultatskom planu. Navijači su u tom razdoblju navikli na rutinske prvenstvene pobjede (s izuzetkom derbija s Dinamom), završnice Kupa natjecanja i europske iskorake u skupinu Europske lige. Ni Kek ne očekuje ništa manje od sebe i ekipe pa sukladno tome sasvim sigurno ni njemu ne pada lako rezultatski neuspješan ulazak u proljetni dio sezone. »Rijeka« je u pet prvenstvenih ogleda osvojila 40 posto bodova, odnosno tek šest od 15 mogućih! Teško je pronaći takvu crnu rupu u Kekovu »životopisu« za dosadašnjeg riječkog mandata. Samo jedna pobjeda (Hajduk 3:0) uz tri remija (Split, Slaven Belupo i Istra 1961) i jedan poraz (Lokomotiva), objektivno su ispod onoga što se od »Rijeke« očekuje, neovisno o tome što statistiku mogu bitno uljepšati dvije uvjerljive pobjede u četvrtfinalu Kupa Hrvatske protiv »Lokomotive«.
Prvenstvena ljestvica je u pravilu uvijek ogledalo učinka. Istina, »Rijeka« će teško ispustiti drugo mjesto, ali to ne znači da se ne treba suočiti s razlozima očiglednog rezultatskog podbačaja. A uzroke nije tako teško pronaći. Ima ih nekoliko, od sudaca i loših terena pa do činjenice da je »Rijeka« u zimskoj stanci izgubila nekoliko vrlo važnih igračkih karika koje još nije uspjela nadomjestiti.
Neovisno o propustima u vlastitim redovima činjenica je da su sudačke pogreške stajale »bijele« najmanje pet, a vjerojatno i sedam bodova u nastavku sezone. Suci su u utakmicama protiv »Splita«, »Slaven Belupa« i »Lokomotive« grubo oštetili Riječane, a u Parku mladeži i njihova domaćina. I to nije sporno, kao što nije sporno da momčadi, koja nastoji igrati kombinatorni nogomet s puno brzih i okomitih dodavanja, nimalo ne odgovaraju neadekvatni hrvatski travnjaci koji su u ovo doba godine u očajnom stanju. Pulska »Aldo Drosina« je bila strahovito neravna, u Parku mladeži je bilo puno vode, a u Kranjčevićevoj je travnjak, nakon što je u kup utakmici bilo puno blata, prošloga ponedjeljka zasut pijeskom koji je usporavao loptu. Osim toga, na pojedinim mjestima teren je bio strahovito neravan pa su igrači »Rijeke« imali velikih problema kako uopće primiriti loptu, a kamoli je brzo primiti i proslijediti dalje u trenucima dok se otvarao prostor u »Lokomotivinoj« obrani.
Jasno je da su takvi tereni itekako odgovarali momčadima »Lokomotive«, »Istre 1961« i »Splita« koje su se u većim dijelovima utakmice isključivo branile. Nisu naravno činile ništa što je nedozvoljeno, ali takav gard je, uz uvjete za igru na rubu regularnosti i sudačku pomoć, činio nepremostivu prepreku za momčad koja je jesenas nerijetko znala prijeći i preko toga. Kako? Jednostavno. Imala je u svojim redovima provjerenu igračku kvalitetu koja je jamčila i dva pogotka viška ako je to bilo potrebno!
Visoki standardi
»Rijeka« je u zimskoj stanci ostala praktički bez kompletnog »prednjeg dijela« momčadi, prvog (Kramarić), drugog (Moises) i trećeg (Kvržić) strijelca u jesenskom dijelu sezone, a na to se nadovezao i naprasni odlazak Jajala, igrača koji je svojim znanjem i iskustvom predstavljao okosnicu momčadi na sredini terena. Ne ulazeći u razloge odlazaka bilo je odmah jasno da će biti teško nadoknaditi značajne zimske igračke gubitke, a posebno kada su se na to nadovezale i ozljede Jugovića, Vargića, Bradarića i Balaja, pa i odlazak Krstanovića, koji je mogao pomoći u ovom prijelaznom razdoblju. »Rijeka« je u kratko vrijeme izgubila puno toga što ju je prošle jeseni činilo prepoznatljivom. Pored toga alternative (Alex, Bradarić, Radošević…) su stigle prekasno da bi se adekvatno spremile i uigrale pa se momčad slagala kroz prvenstvo. Zapravo, Matjaž Kek još uvijek nije isprofilirao momčad i neće još neko vrijeme jer jedino kroz utakmice može dobiti neke odgovore.
