Harmonika s dušom

Legendarni autobus Autotroleja iz 80-ih i danas vozi

Sandy Uran

Legendarna riječka »harmonike« Autotroleja / Foto Marko GRACIN

Legendarna riječka »harmonike« Autotroleja / Foto Marko GRACIN

Popularna harmonika s drvenim sjedalima bila je okosnica Autotroleja – prevozla je putnike na svim linijama, bila je jednostavna za održavanje, brza, udobna i oku dopadljiva svojom linijom i bojom

Odnedavno se na HRT-u prikazuje TV serija »Crno-bijeli svijet«. U to vrijeme i u Rijeci je bilo burno – bilo je to vrijeme novog vala, odlazaka na koncerte u omladinski klub Palach, parnih i neparnih dana vožnje automobila, šećernih »čokoladnih« tabli… Tom nekom drugom vremenu pripadaju i legendarne riječke »harmonike« Autotroleja, autobusa kojima smo se svakodnevno vozili, a nerijetko se i u prvim jutarnjim satima vraćali iz Opatije kad su »in« bili izlasci u »72«, »Milde Sorte«, u diskoteke kojih se sjećaju oni nešto malo stariji. Jedan takav primjerak autobusa »harmonike« koji krasi narančasta boja i drvene sjedalice s kraja osamdesetih pronašli smo kako još vozi riječkim ulicama. Tog dana, kad smo mi krenuli u potragu za njim, vozio je na liniji broj 6, inače vozi i na drugim relacijama. S obzirom na to da Autotrolej posjeduje novi vozni park, poželjeli smo doznati nešto više o toj »šestici«, odnosno autobusu s garažnim brojem 567 koji ipak predstavlja raritet na našim riječkim ulicama.    

Stigao iz Ljubljane




Sve potrebne podatke doznali smo od Zorana Turčinova, voditelja Odsjeka pripreme održavanja i Damira Batistića, tehnologa održavanja koji su nam prilikom »posebne vožnje« na relaciji Fiumara – Školjić, za potrebe ove reportaže, ispričali: MAN SG 220 proizvodila je Avtomontaža u Sloveniji, a MAN SG 220 je oznaka zglobnog autobusa, poznatijeg kao »harmonika«, koji se proizvodio u toj ljubljanskoj tvornici – kazao je Turčinov i potom dodao:


  – Vozilo je nastalo na podvozju istoimenog MAN-ovog modela SG 220, dok je nadgradnja karoserije izvedena u ljubljanskoj tvornici. U Njemačkoj su osnovni model radili između 1978. i 1983. godine, te ga je naslijedio model SG 240 H. Zbog standardizacije i podjednakosti vozila javnog putničkog prijevoza, vrlo slične modele su proizvodili Mercedes-Benz, Magirus-Deutz i Büssing. U Avtomontaži se model proizvodio od 1981. do 1991. godine. S vremenom je model doživio neke »kozmetičke« promjene, poput izmjene oblika smjerokaza, broj vrata… Vozila su bila namijenjena svim prijevozničkim poduzećima u bivšoj Jugoslaviji. Nasljednik ovog modela je SG 240.


  Na ovu se priču nadovezao Batistić.




  – U Njemačkoj su osnovni model MAN-a ovog tipa počeli proizvoditi 1978., dok je Avtomontaža iz Ljubljane licencno, za potrebe bivše Jugoslavije, počela s proizvodnjom 1980., kada počinju u Autotrolej stizati novo kupljeni autobusi koji su u to vrijeme bili udobni i moderni, mada to s današnjeg aspekta više nije tako, jer nemaju tapecirana sjedala, klimu i automatski mjenjač. Taj tip autobusa je u jednom trenutku bio okosnica Autotroleja jer je po broju vozila i prijeđenih kilometara bio superioran u odnosu na druge modele. Prevozio je putnike na gradskim i prigradskim linijama, bio je jednostavan za održavanje, jer je sve bilo mehanički, bez elektronskih komponenata. Jednom riječju brz, udoban i oku dopadljiv svojom linijom i bojom, u to vrijeme.


  Govoreći o vremenu kad su ti modeli autobusa činili okosnicu voznog parka Autotroleja, doznali smo kako se oni još i danas sjećaju vožnje tim autobusima.


  – Sjećanja putnika iz najranijih dana ovog modela su redom pohvalna, takvim autobusom se išlo u školu, odrastalo, vozilo na posao svaki dan, kazuje Batistić, jako ponosan što je narančasta harmonika s kraja osamdesetih još u pogonu.    

Opširnije u današnjem tiskanom izdanju