»Out Of Our Heads« zauzima posebno važno mjesto jer su nizom vlastitih skladbi najavili pretvaranje iz cover benda u originalnu grupu glazbenika koja će ljubav prema bluesu i soulu ubuduće iskazivati kroz vlastitu glazbu i stihove
U 53 godina dugoj povijesti najveće rock grupe na svijetu, britanskih Rolling Stonesa, ove godine punih pola stoljeća star album »Out Of Our Heads« zauzima posebno važno mjesto jer su nizom vlastitih skladbi najavili pretvaranje iz cover benda u originalnu grupu glazbenika koja će ljubav prema bluesu i soulu ubuduće iskazivati kroz vlastitu glazbu i stihove. Zahvaljujući tadašnjem običaju objavljivanja različitih ploča za američko i europsko (englesko) tržište, Stonesi su pokazali puno više hrabrosti na američkom tržištu na kojem se pojavila verzija albuma na kojoj je od 12 pjesama njih čak sedam bilo djelo grupe, dok je album namijenjen domaćem tržištu od 12 nudio svega tri njihove pjesme.
»Američki« album osvojio je prvo mjesto postavši njihov prvi LP koji je na tom velikom tržištu osvojio prvo mjesto, a engleska verzija došla je do 2. mjesta UK ljestvice. Također, američku verziju albuma – baš zbog prevlasti originalnih pjesama – puno je boljom ocijenila kritika što je Stonesima bilo potpuno dovoljno da se ubuduće u potpunosti okrenu vlastitim pjesmama pa će tako već prvi album naredne godine, ploča »Aftermath« biti album isključivo Jagger/Richards pjesama.
Agresivne gitare
Britanska verzija u odnosu na američku ima više rhytam and blues, a američka soul obrada pri čemu su i u jednom i u drugom slučaju Stonesi napravili iskorak ka agresivnijem zvuku gitara.
No, još je bitnije da su sami sebi i publici dokazali kako i sami mogu napraviti kvalitetne pjesme što je na američkoj verziji potvrđeno sa sedam pjesama od kojih je nedvojbeno najznačajnija »(I Can’t Get No) Satisfaction«, jedna od najčuvenijih Rolling Stones pjesama, odlična kritika suvremenog društva i strahovitog pritiska rastuće komercijalizacije svega i svačega. Ova svojevrsna himna suvremenog nervoznog, poslom i obvezama rastrganog čovjeka koji gotovo ni u čemu ne može doživjeti zadovoljstvo najprepoznatljivija je po za mnoge najboljem gitarističkom rifu rock glazbe. Zanimljiva je priča o nastanku tog rifa koji je Keith Richards osmislio jedne noći za vrijeme američke turneje neposredno prije spavanja. Budući da je uvijek uz sebe nosio kasetofon odsvirao je na gitari taj rif, snimio ga i zaspao. Ujutro, kad se probudio krenuo je preslušati kasetu na kojoj je nakon temeljne strukture budućeg mega hita uslijedilo četrdesetak minuta snimljenog – hrkanja! »Satisfaction« je najprije objavljen u SAD-u u lipnju i odmah je došao do prvog mjesta, a u Engleskoj zbog očiglednih seksualnih aluzija najprije nije ni sviran na legalnim radijskim postajama, već samo onim piratskim.
Akustični »obračun«
Ipak, u kolovozu 1965. godine objavljen je i u Engleskoj te postao njihov četvrti broj jedan singl.
Među najvećim borcima za promjenu načina rada bio je njihov menadžer Andrew Old Longham koji je, kaže legenda koju nisu opovrgli ni Mick Jagger ni Keith Richards, zatvorio ovu dvojicu u sobu, uzeo ključ i rekao im da ih neće pustiti iz sobe dok ne napišu bar jednu vlastitu pjesmu. Tako je 1964. godine nastala »As Tears Go By« prema kojoj su sami Stonesi bili jako nepovjerljivi pa su je, umjesto vlastite izvedbe, ponudili tadašnjoj prijateljici, mladoj Marianne Faithfull koja ju je sjajno otpjevala i s njom kao singl pločom došla do devetog mjesta britanske top ljestvice.
Druga velika pjesma s ovog albuma je odlična »The Last Time«, inače prvi objavljeni singl Jaggera i Richardsa kao tekstopisaca. Pjesma praštavih gitara, poletnog refrena i jednostavnog teksta o neminovnom kraju veze tri je tjedna bila broj jedan u Engleskoj. Uz ove dvije pjesme živjeti je nakon ovog albuma nastavio i duhoviti blues »The Spider and the Fly« u kojoj Jagger i Richards opisuju kako su kao rock zvijezde osvajali cure poput pauka koji hvataju muhe, samo što nije uvijek jasno tko je bio pauk, a tko muha. Preostale četiri njihove pjesme s ovog albuma nisu nudile kvalitetu kao ove tri, ali su bile vrlo zanimljive. Tako je »I’m All Right« odlična live verzija čvrstog rock bluesa koja izvrsno prenosi raspoloženje te svu buku i energiju njihovih klupskih koncerata. »The Under Assistant West Coast Promotion Man« pjesma je u kojoj u načinu pisanja stihova i konstrukciji glazbe slijede klasični rhytam and blues obrazac, a tekstom služi za ismijavanje svih onih organizatora koncerata, pogotovo američkih, koje su upoznavali pri svojim nastupima i turnejama. »Play With Fire« zanimljiv je akustični »obračun« dečka s djevojkom iz viših društvenih slojeva kojoj poručuje da se ne igra s njim, dok je završna »One More Try« brzi plesni R&B s krajnjom porukom o tome da bez obzira na sve nedaće nikada ne treba odustati i uvijek treba imati snage za bar još jedan pokušaj.
Od pet na albumu zabilježenih obrada prva je, ujedno i uvodna pjesma cijelog albuma, tema »Mercy Mercy«, klasična rhytam and blues ljubavna poruka curi da mu se smiluje i ne napusti ga jer će, ako se to dogodi, skočiti s broda u rijeku i utopiti se. »Hitch Hike«, soul hit Marvina Gayea iz 1962. godine u njihovoj je verziji pretvorena u spoj brzog R&B i soula što idealno odgovara tekstu u kojem pratimo ostavljenog mladića koji stopiranjem kreće u potragu za djevojkom koja ga je napustila, a ako treba, stopirat će po cijelom svijetu samo da bi je našao. »That’s How Strong My Love Is« prepjev je hita Otisa Reddinga, a još je bolja odlično izvedena »Good Times«, sjajna pjesma Sama Cooka o ugodno provedenoj noći uz društvo osobe koju voliš i glazbe koju voliš. Sve pozitivno može se reći i za »Cry to Me«, legendarni soul standard koji je 1962. godine proslavio Solomon Burke, a u Stones verziji ima onu dodatnu notu agresivnosti britanskog rocka šezdesetih, žestinu koju su stvarali neobični Jaggerov glas i sjajne Richardsove gitare.
Vrsni muzičari
U svim ovim pjesmama Stonesi su majstorski koristili do tog trenutka savladano znanje u sviranju njima tada najdražih vrsta glazbe, rhytam and bluesa i soula pa je baš zbog toga ova ploča vrhunac njihove rane faze vezane uz oduševljenje soul te rhytam and blues zvukom. Istodobno, to je i ploča kojom su se na jedan način pozdravili s dotadašnjim načinom rada i »starim« Stonesima te najavili promjene zahvaljujući kojima će nekoliko godina kasnije početi koristiti izraz »najbolja rock grupa na svijetu«.
