D. Lovrović
Marko M. uplatio je dio svojih dugovanja, no HRT se nije htio odreći 7,17 kuna zateznih kamata, kao ni kasnije zakonske zatezne kamate. Zatražili su i 931,24 kuna troška ovršnog postupka s kamatom
Ovrha iz 2013.
Zato je HRT pokrenuo ovrhu nad njim, a rješenje o ovrsi donio je javni bilježik u prosincu 2013. godine. Ukupan iznos koji je trebao biti ovršen Marku M. iznosio je 931,25 kuna. No, kako je u međuvremenu, točnije 27. siječnja 2014. godine platio zaostale račune Marko M. uložio je na rješenje o ovrsi prigovor priloživši uz njega i dokaz o uplati, kao i potvrdu o visini svog dohotka.
Marko M. je odgovarajući na taj HRT-ov zahtjev objasnio kako je nezaposlen, dok mu supruga radi na pola radnog vremena. Imaju i dvoje male djece koju uzdržavaju, pa zato ponekad kasni s plaćanjem režija, odnosno kad mu to financijske mogućnosti odobre. Zatražio je da mu se omogući plaćanje troškova u nekoliko mjesečnih rata.
Tarifa o troškovima
– Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, te je sud temeljem analize dokaza utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, navela je u obrazloženju presude sutkinja Andrijana Markić Jurišić dodajući: »Navodi tuženika kako zbog loše financijske sitacije nije bio u mogućnosti na vrijeme podmiriti tražbinu, iako otegotni, nisu od značaja za ovaj postupak, s obzirom da loše imovno stanje ne oslobađa korisnika obveze podmirivanja troškova pružene usluge«.
Na kraju presude sutkinja je analizirala troškove, te računicom prema Tarifama o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i Zakonu o parničnom postupku dosudila HRT-u i njegovom odvjetničkom timu 725 kuna, kao iznos prouzročenih troškova ovog parničnog postupka.
Na ovu nepravomoćnu presudu obje strane mogu se žaliti.