Neobičan slučaj kazneno prijavljenog DJ-a Vladimira Wölfla

Dozvola za muziku

Davor Mandić

Snimio Ssergej DRECHSLER

Snimio Ssergej DRECHSLER

Moj disk i dalje stoji tamo i ja ne mogu vrtjeti svoju autorsku glazbu, očajan je Wölfl na čijem je disku nađeno 80.000 »WAV-ova«, nekomprimiranih audiodatoteka, no Wölfl tvrdi da se radi o 80.000 legalnih samplova koje on skuplja zadnjih 15 godina, pjesama na disku ima nekoliko stotina i skoro sve su njegove



Vijest da je riječki 33-godišnji DJ kazneno prijavljen radi neovlaštene upotrebe autorskog djela, odnosno povrede autorskih i srodnih prava, proširila se kao virus među riječkom urbanom populacijom nakon članka u Novom listu.


 Tamo je, podsjetimo, rečeno da je policija utvrdila da je Riječanin 25. siječnja ove godine u jednom ugostiteljskom objektu u Rijeci reproducirao javnosti tuđa autorska djela bez potrebnih odobrenja nadležnih tijela i time ovlašteno društvo skladatelja oštetio za više desetaka tisuća kuna. Riječki je DJ, po navodima iz policije, ta tuđa autorska djela imao prerađena i spremljena na svom računalu.


  Vrlo brzo nakon te vijesti saznalo se i da je navedeni riječki DJ Vladimir Wölfl, a da je ugostiteljski objekt u kojem se sve dogodilo Bačva Pub u Ulici Dolac. Krenule su onda i razne informacije o događaju, kao i spekulacije o mogućem raspletu, obzirom da je u priopćenju spomenuto da se radi o kaznenoj prijavi.    

Visoka cijena


Razgovarali smo s brojnim poznavateljima propisa, DJ-ima, profesionalcima vezanim za eksploataciju glazbe, a neki od njih, koji su željeli ostati anonimni, rekli su nam da je u navedenom pubu provedena klasična racija, da je pročešljano cjelokupno poslovanje objekta te da je kao jedina nepravilnost utvrđeno neovlašteno reproduciranje glazbe DJ-a u lokalu.




Wölfl, naime, nije imao dozvolu koju od kolovoza 2010. godine izdaje HDS ZAMP, a koja DJ-u omogućuje legalno reproduciranje glazbe s bilo kojeg medija. Dozvolu DJ, dakako, plaća, i to ovisno o broju pjesama koje je prijavio.


Pa tako licenca za reproduciranje od jedne do 4.000 pjesama iznosi 1.360 kuna s PDV-om, od 4.001 do 6.000 pjesama 1.700 kuna s PDV-om, a od 6.001 do 10.000 pjesama 3.400 kuna s PDV-om. Valja reći i da ove licence vrijede od datuma pribavljanja pa do 31. prosinca tekuće godine, a ne godinu dana od pribavljanja. Uz godišnje, postoji još i dnevna licenca, koja DJ-u omogućuje izvođenje od jedne do 10.000 pjesama za 400 kuna s PDV-om.


  U osnovi radi se o legalizaciji umnožavanja originalnog, i plaćenog, autorskog djela, za što DJ i dalje mora imati potvrdu, odnosno dokaz o posjedovanju originala.   Wölfl, inače jedan od pobjednika natječaja za izbor riječkih DJ ambasadora u procesu isticanja kandidature Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020., spomenutu licencu nije imao. Pitamo ga zašto.     – Zato što nisam imao pojma da je trebam imati, jer nisam vrtio od 2007. godine. Zadnji put sam vrtio za Novu godinu 2007. u Palachu, izuzev ovoga vezanog za EPK u Tunelu 5. prosinca prošle godine, kaže Wölfl.   Dodaje da je već dva dana nakon racije predao zahtjev za licencu te da je ima od 30. siječnja. – Zbilja nisam znao da je trebam pa sam se pozaduživao da skupim tih 1.700 kuna da je platim. Ali i dalje ništa ne znam, moj disk i dalje stoji tamo i ja ne mogu vrtiti svoju autorsku glazbu, očajan je Wölfl, s obzirom da mu je policija vratila laptop, ali ne i hard disk s, kako kaže, jedinom kopijom njegovih vlastitih radova. Dodaje da nema pojma u kojoj je fazi proces, policajka koja je napravila pretres diska našla je 80.000 »WAV-ova«, nekomprimiranih audiodatoteka, no Wölfl tvrdi da se radi o 80.000 legalnih samplova koje on skuplja zadnjih 15 godina i od kojih je većina kraća od sekunde, a nikako o 80.000 pjesama. Wölfl pritom tvrdi da pjesama na disku ima nekoliko stotina, i da su od toga skoro sve njegove. No sve će to morati utvrditi vještačenje, o kojem će ovisiti i dalje postupanje policije.    

Prijava bez analize


Logično, prva osoba kojoj se Wölfl obratio za pomoć bio je Robert Salečić, voditelj Nacionalne sekcije DJ-a pri Hrvatskoj glazbenoj uniji. Razgovarali smo i sa Salečićem, koji kaže da mu se čini da policija nije postupila korektno. Prema navodima koje ima, čini mu se da su ga prijavili bez prave analize sadržaja.


  – Dosad bi za prvu grešku DJ uglavnom dobio opomenu. Ne znam zašto su se tako obrušili na njega i pitanje je tko je pregledao njegov hard disk i kako su utvrdili to što piše u prijavi. Jer on tvrdi da ima samplove, kaže Salečić, ali dodaje i da licence postoje baš zato da se ovakve stvari ne događaju. Podsjeća da su prvotne licence bile duplo više nego sada te da su nakon pregovora sa ZAMP-om naknade za njih korigirane pa su sada korektne.


  Iako je prvotni stav DJ-a bio da su oni promotori glazbe te da licenca nije nužna, u ZAMP-u to nisu prihvatili jer su tvrdili da DJ-i zarađuju na puštanju glazbe. Licenca je, konačno, mogućnost da DJ prebaci muziku sa svog originalnog nosača zvuka na nosač s kojeg će muziku reproducirati. U ranija vremena, prije licenci, posjedovanje bilo kakvog kopiranog sadržaja nije bilo dozvoljeno, pa su licence ujedno olakšale Dj-ima obavljanje njihova posla.


  Upitali smo za komentar slučaja i Jadranku Čubrić iz riječkog ogranka Hrvatske glazbene unije, koja nije željela previše komentirati jer nije imala dovoljno podataka.   – Nemamo službenih saznanja o okolnostima koje su dovele do ove situacije. Ne mogu čak ni izgovoriti riječ »prekršaj«, jer ne znam o čemu se točno radi. Jedino što pouzdano mogu izjaviti je da svatko tko radi kao DJ bilo gdje na području Hrvatske mora imati licencu. One su uvedene dosta davno, sekcije postoje, i DJ-evi se uredno drže tih odluka – kaže Čubrić.    


U ZAMP-u, rodonačelniku tog sustava, nisu imali puno komentara na slučaj Wölfl. Tamo zaključuju da je protiv DJ-a podignuta kaznena prijava jer nije imao potrebno odobrenje za djela koja je pohranio na svojem uređaju. Kažu i da policija može po službenoj dužnosti i bez znanja nositelja prava i onih koji ih zastupaju, npr. HDS ZAMP-a, takve povrede prava provjeravati u svojem redovnom postupanju.   Konačno, u ZAMP-u pozivaju DJ-e da se jave u jednu od njihovih poslovnica u Zagrebu, Rijeci, Splitu ili Osijeku te da pribave licencu ne bi li u javnosti legalno mogli koristiti umnožena autorska glazbena djela. U prošloj godini, kažu, to je učinilo više od 500 DJ-a, dok je u ovoj godini prodano preko 200 licenci. Jednu od njih, kako rekosmo, kupio je i Vladimir Wölfl.


Čudna neka priča


Ipak, licenca nije potrebna DJ-u koji reproducira svoju glazbu ili glazbu s originalnih nosača zvuka. Licenca je samo za kopiranje. Jedan od takvih riječkih DJ-a je i DJ Smeđi Šećer, ili David Blažević. Njemu je cijela priča s licencama čudna, odnosno na mnoge upite koje je uputio ZAMP-u o prirodi licenci, nije dobio odgovore. Jedna od nepoznanica tiče se dnevne licence. Kome treba 10.000 pjesama za jedno puštanje, pita se Blažević i odgovara da je nemoguće puštati toliko pjesama.


On smatra da bi se dnevna licenca trebala spustiti na 50 kuna uz ograničenje od 500 pjesama, što bi pomoglo da se i više mladih legalno oproba u DJ-iranju. Kad bi se to dogodilo, kao i kad bi se cijene svih licenci ukupno još smanjile, čini mu se da bi ZAMP višestruko profitirao. Ovako, kao da iza tih licenci stoji i nešto drugo, ali Blažević ne želi spekulirati što. No zbog svega toga on je ostao pri svojem načinu puštanja originala.


  – Kad je krenulo to s licencama, onda sam postao siguran u ploče. Jer i meni bi bilo jednostavnije puštati s digitalije, čak sam o tome bio i razmišljao, jer imaš masu tehničkih problema. Klubovi više nisu opremljeni tako da muzika s vinila zvuči dobro. Onda imaš vibracije, pa sam morao nositi tolaletni papir da ga stavim ispod gramofona. Da ne govorim da se ploča oštećuje svakim puštanjem. Ima toga, ali onda me ovo sve učvrstilo u stavu pa sada više i ne pratim nove stvari. Sada sam arhivar i vinilni moljac, zaključuje Smeđi Šećer, DJ čiji se način puštanja glazbe opire sustavu.