Hrvatski dragovoljci koji se bore na strani ukrajinske vojske ne uživaju institucionalnu potporu i njihov odlazak na ukrajinsko bojište nije vezan ni uz koju hrvatsku državnu instituciju, priopćilo je u četvrtak Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, reagirajući na priopćenje ruskog ministarstva koje poziva Zagreb da spriječi sudjelovanje hrvatskih dragovoljaca na strani ukrajinske vojske.

“Što se tiče hrvatskih državljana koji su otišli na ukrajinsko bojište (…), radi se o tome da su samo konstatirane činjenice, jer pratimo stanje. Činjenica jest da se na ukrajinskom bojištu nalaze hrvatski državljani, konkretno radi se o njih osam, ali njihov odlazak nije vezan ni uz koju od hrvatskih državnih institucija, niti ih one na bilo koji način podupiru”, kaže se u priopćenju i dodaje da je i MVEP zbog toga zabrinut.

“Bez obzira na to što se radi o vrlo malom broju pojedinaca, to nas zabrinjava i situaciju pratimo s najvećom ozbiljnošću”, kaže se u priopćenju.

Pusić je u srijedu potvrdila da ima hrvatskih državljana koji se bore u Ukrajini, ali isključivo u redovnoj ukrajinskoj vojsci.

“Moskvu je zabrinula i šokirala izjava za javnost potpredsjednice hrvatske vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova (Vesne Pusić) kojom je potvrdila da u trenutačnom sukobu na ozemlju Ukrajine sudjeluju hrvatski dragovoljci na strani ukrajinske vojske, a da nije dovela u pitanje zakonitost takvog sudjelovanja hrvatskih građana u operacijama koje provode ukrajinske vojne strukture”, kaže se u ruskom priopćenju.

Hrvatska je pozdravila u četvrtak postignuti dogovor u Minsku, između Njemačke, Francuske, Rusije i Ukrajine, kojim “počinje proces prekida sukoba te predstavlja prvi korak prema održivom miru u Ukrajini”.

MVEP poziva sve strane borce, “pa i one koji su otišli iz Hrvatske, a koji su u Ukrajini, da se vrate u svoje matične države kako bi ovaj današnji sporazum iz Minska što prije donio konkretne rezultate”.

Hrvatska se zalaže za smirivanje stanja i što brži pronalazak održivog mirnog rješenja, dodaje se u priopćenju.

Glavne točke sporazuma između proruskih pobunjenika i izaslanika Kijeva, potpisane u Minsku gdje se se sastali na pregovorima predsjednici Vladimir Putin, Petro Porošenko i Francois Hollande i njemačka kancelarka Angela Merkel. 

Taj dokument od 13 točaka preuzima velikim dijelom točke “protokola” o prekidu vatre potpisanom 5. rujna u Minsku, razrađene u memorandumu od 19. rujna, ali koji nisu donijele trajni mir.

Novi tekst proširuje tampon zonu, od kuda treba povući teško naoružanje i inzistira da Kijev kontrolira granice kao i na provođenju ustavnih reformi u zemlji.

Strane u sukobu se obvezuju na bilateralni prekid vatre od 15. veljače u ponoć po vremenu u Kijevu (subota 23 sata po srednjoeuropskom) u regiji Doneck i Luhansk.

Sporazum iz rujna su predviđali uspostavu prekida vatre ali nisu ispoštivani.

Novi prekid vatre, uveden 9. prosinca također nije realiziran.

Dokument predviđa da obje strane povuku “svo teško naoružanje kako bi se uspostavila tampon zona široka 50 km i duga 140 km”.

Prethodni sporazum predviđali su zonu od 30 km širine.

Novi dokument precizira da je sadašnja crta fronte za snage Kijeva crta fronte, a za separatiste koji su od rujna zauzeli teritorij, ona treba odgovarati crti na snazi tijekom sporazuma iz Minska 19. rujna.

Povlačenja teškog naoružanja treba početi najduže dva dana nakon stupanja na snagu prekida vatre i treba završiti u roku od 14 dana.

Tekst također predviđa “povlačenje stranih oružanih skupina, vojne opreme i plaćenika s ukrajinskog teritorija, pod nadzorom OESS-a”.

Tim dokumentom se predviđa i oslobađenje svih zatvorenika i talaca zatočenih od početka sukoba u travnju.

Taj uvjet je već postavljen u prethodnim sporazumima ali je bio tek djelomično poštovan. Posljednja masovna razmjena stotine zatvorenika je bila krajem prosinca.

Kao i prethodni sporazumi, novi dokument predviđa pokretanje dijaloga radi održavanja lokalnih izbora, sukladno ukrajinskom zakonu i radi određivanja budućeg statusa regija Doneck i Luhansk.

Predviđa se i amnestija za borce uključene u sukob.

Kijev je već u rujnu usvojio “specijalni status” teritorija pod kontrolom pobunjenika koji im je davao više autonomije, zajamčio slobodno korištenje ruskog i predviđao organiziranje lokalnih izbora 7. prosinca.

Jedna drugi zakon predviđao je amnestiju dijela pobunjeničkih boraca.

Pobunjenici su odbacili ponudu i organizirali su 2. studenoga vlastite predsjedničke i parlamentarne izbore, koje su Kijev i Zapad osudili.

Ukrajina je objavila poništenje dvaju zakona i od sredine studenoga je prekinula financiranje teritorija pod kontrolom pobunjenika. Pobunjenici od tada upozoravaju na “gospodarsku blokadu” koju provodi Kijev.

Dokument precizira da se moraju odrediti “načini” uspostave gospodarskih i socijalnih veza, poput isplate mirovina, između zona pod kontrolom ukrajinskih snaga i pobunjenika.

Ukrajina treba odrediti djelovanje svog bankovnog sustava u regijama u sukobu.

Kontrola granica treba biti u nadležnosti snaga Kijeva u cijelom području sukoba, nakon održavanja lokalnih izbora.

Tekst predviđa provođenje ustavnih reformi, među kojima pokretanje izrade novog Ustava do kraja 2015. i “decentralizaciju” regija Donecka i Luhanska u dogovoru s predstavnicima tih zona.