Mario Draghi (67) zasigurno će ući u povijest središnjih banaka. Riječ je o bivšem guverneru talijanske središnje banke, koji je na dužnost predsjednika Europske središnje banke (ESB) došao 2011.  Bilo je to u jeku najveće financijske krize u Europskoj monetarnoj uniji, koja trenutačno obuhvaća 19 zemalja koje su prihvatile euro.

Ostat će zapamćen po izjavi da će »učiniti sve za spas eura«, kojom je u ljeto 2012. uspio zaustaviti krizu u eurozoni.  Draghi je zapravo obećao da će kupovati državne obveznice prezaduženih zemalja poput Italije, Portugala, Španjolske.

To se dogodilo kad su se investitori željeli po svaku cijenu riješiti njihovih obveznica, pa su kamate prezaduženim zemljama skočile i iznad deset posto. Nakon što je Draghi najavio da će pokrenuti »tiskaru« eura i stati iza leđa prezaduženih država, kreditori su se umirili. Kamate su pale na najnižu razinu u povijesti eurozone, na današnjih jedan do dva posto, pa i manje od toga. 

Da stvar bude zanimljiva, Draghi uopće nije ispunio to obećanje. Bila je dovoljna samo jedna njegova rečenica, da će učiniti sve za spas eura. Nakon toga eurozona je uživala dvije i pol godine financijske stabilnosti. 

 To pokazuje golemu moć koju središnji bankari imaju nad razvojem zbivanja, a Draghi je to iskoristio. Neki zbog toga kažu da je Draghi bio uspješan na jeziku, ali ne u djelima.  Nitko ne spori da je Draghi veliki financijski stručnjak, ali mnogi dodaju kako je i politički iznimno uspješan.

Neprekidno je morao voditi razgovore iza kulisa s čelnicima država eurozone, kao i članovima vodstva ESB-a, kako bi uskladio različite stavove i pripremio teren za poteze ESB-a, pa tako i za ovaj najnoviji. Odluka o financijskoj injekciji od 1.100 milijarda za poticanje gospodarstva, putem kupovanja državnih obveznica, velika je prekretnica u djelovanju ESB-a.

Eurozona time počinje rješavati krizu po uzoru na SAD i Veliku Britaniju, koje su masovno tiskali novac da bi potaknuli potražnju, što im je pomoglo u izvlačenju iz krize. Draghi je tom financijskom bazukom konačno ispunio obećanje dano prije dvije godine. To se dogodilo u trenutku kad je eurozoni zaprijetila deflacija i nova ekonomska recesija, treća po redu od 2009. godine.

Međutim, Draghi tu odluku, po svemu sudeći, donio protiv volje Nijemaca, koji se godinama uporno protive monetarnom popuštanju, tvrdeći da to nije pravi način za izlazak iz krize. Otvoreno je pitanje kakva će biti politička sudbina Draghija ako ne bude vodio dovoljno računa o Njemačkoj, kao nautjecajnijom članici eurozone.

Njemački tisak već dugo zamjera Draghiju da je prestao biti parlamentaran, te da vodi politiku isključivo pod pritiskom mediteranskih, latinskih država. Wirtschaftswoche je Draghija i ESB, koji ima sjedište u Frankfurtu, optužio da se pretvorio u filijalu Banca d’Italia. To pokazuje da su političke podjele među članicama eurozone, između bogatog Sjevera i prezaduženog Juga, sve dublje.

Talijanski premijer Matteo Renzi, uz francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, najviše je zagovarao monetarno popuštanje. Renzi tvrdi da će to otvoriti vrata »novom smjeru« u politici eurozone za izlazak iz krize, jer je dosadašnja politika imala »pogrešni smjer«. No, jučer je prilikom posjeta njemačke kancelarke Italiji nastojao umiriti Angelu Merkel, tvrdeći da će Rim nastaviti reforme, jer monetarni poticaji iz ESB-a, navodno, Italiju na to dodatno obvezuju.

Zanimljivo je da brojni ekonomisti – neovisno o tome jesu li zagovornici monetarnog popuštanja ili protivnici – smatraju da taj potez ESB-a neće izazvati veliko poboljšanje u gospodarstvu eurozone. Zagovornici tvrde da je ESB zakasnio s tim mjerama barem tri godine, te da će njihovi učinci zbog toga biti slabi.

Protivnici, uglavnom iz Njemačke, upozoravaju da će poplava svježeg novca potaknuti poskupljenje nekretnina i dodatno napuhati cijene dionica na burzama. Rasta potrošačkih cijena nitko se ne boji. Njemačka javnost, međutim, strahuje da će potez ESB-a uvući Nijemce u solidarno podmirivanje dugova mediteranskih zemalja.

– Što se događa s našim novcem? ESB boležljivim zemljama eurozone oprašta milijune dugova, komentirao je njemački Bild. Međutim, da bi umirio Njemačku, čiji su predstavnici u ESB-u prilikom donošenja odluke o monetarnom popuštanju u četvrtak bili preglasani, Mario Draghi je isplanirao da će se teret rizika od masovnog kupovanja državnih obveznica prevaliti ponajprije na nacionalne države, odnosno na njihove središnje banke.

Nema pritisaka

Primjerice, grčka središnja banka neće moći »Draghijevim« svježim novcem kupovati grčke državne obveznice barem do lipnja ove godine, iako se ta zemlja nalazi u najgorem stanju. Moći će koristiti Draghijev program tek pod uvjetom da njezina nova vlada, koja će biti izabrana na izborima u nedjelju, pokaže spremnost na dogovor s Trojkom i na daljnje provođenje reformi, tvrdi Bloomberg.

No, Draghi odvraća da njegove mjere nisu pritisak na buduću grčku vladu – vjerojatno na čelu sa Syrizom, koja traži djelomični oprost grčkih dugova. I ostale države, koje su u postupku financijskog spašavanja ili europske kontrole, svježi novac iz ESB-a moći će koristiti samo pod uvjetom nastavka reformi, što bi trebalo djelomice zadovoljiti Njemačku.