Odlazak velikana

Zbogom Kemo: Bio je najbolji čovjek na estradi, svi su ga voljeli

Hina

Vijest o iznenadnoj smrti poznatog glazbenika s tugom i nevjericom dočekana je u svim zemljama regije. Odrastajući u skromnoj obitelji naučio je cijeniti ljude, a iako je bio jedna od najvećih glazbenih zvijezda u regiji, krasila ga je nesebičnost i duhovitost zbog čega je među kolegama bio i ostat će omiljen i svima drag, jedinstven i neponovljiv



ZAGREB » Poznati bosanskohercegovački pjevač, tekstopisac i skladatelj Kemal Monteno preminuo je jučer ujutro u KBC-u Zagreb u 67. godini, nakon duge i teške bolesti. Legendarni sarajevski kantautor godinama je bolovao od dijabetesa, a prije dvije godine nakon srčanog udara ugrađena mu je i srčana premosnica.


Sredinom studenoga prošle godine transplantiran mu je bubreg, a iako mu se zdravstveno stanje nakon operacije poboljšalo, krajem prošlog mjeseca zbog povišene temperature i postoperativnih komplikacija ponovo je primljen u bolnicu. Prošlog ponedjeljka pušten je na kućnu njegu, a jučer je ponovo hitno hospitaliziran. Na intenzivnom odjelu zagrebačkog KBC-a Rebro bio je na respiratoru, a kako je potvrdio njegov menadžer, preminuo je od sepse.



Smrt Kemala Montena vijest je koja je u srijedu preplavila elektroničke medije i internetske portala u Bosni i Hercegovini potisnuvši na trenutak sve one o političkim prijeporima, sukobima i svakodnevnim problemima. »Umro je Kemal Monteno, sarajevska legenda«, rečenica je kojom su tijekom popodneva počinjale informativne emisije u BiH, nazivajući ga najznačajnijim bosanskohercegovačkim kantautorom. BH Radio 1 ističe kako su Montenove dvije pjesme: »Zemljo moja« i »Sarajevo, ljubavi moja« bile svojevrsni simboli kako bivše zajedničke države tako i glavnoga grada BiH. »Umro je legendarni bosanskohercegovački glazbenik i kantautor«, veliki je naslov kojim je svoje čitatelje o Montenovoj smrti na mrežnim stranicama izvijestio »Dnevni avaz«. »Kemo, hvala ti za glazbu!«, naslov je kojim se od Montena oprostio portal »Klix«, podsjećajući kako je riječ o čovjeku iza kojega je ostala možda najljepša pjesma o Sarajevu, njegova »neformalna himna«. »Neprikosnoveni kralj šansona i festivala nas je svojim pjesmama uveseljavao, ali smo uz njegov glas i plakali«, stoji u tekstu bez skrivanja emocija. Brojni Montenovi prijatelji, ali i ljudi koji su tek počeli slušati njegove pjesme, iskazali su veliku tugu zbog njegova odlaska.   »Kemo je bio jedan od heroja moje mladosti, veliki kantautor… Cijela glazbena scena i pop kultura je izgubila jednog velikog Kemu«, kazao je Dino Merlin. Za sarajevsko Oslobođenje izjavu u povodu njegove smrti dao je basist Teške industrije Ivica Propadalo.   – Teško je u ovom trenutku bilo što reći. Svi smo šokirani, s obzirom na to da sam se s njim čuo prošli tjedan. Zvučao je optimistično jer izlazi iz bolnice kući i osjeća se bolje. Nije nam bilo na pameti da će se nešto ovako desiti. Otišla je jedna izuzetna ličnost, jedan izuzetan čovjek koji je obilježio jedan period naših života. Kao da se nešto otkinulo danas, na današnji dan, rekao je.   Saša Lošić rekao je da je Monteno bio dragi kolega i prijatelj čije su pjesme njegovu publiku pratile kroz odrastanja i život u lijepim i tužnim trenucima.   – Njegove vječne melodije i neponovljive interpretacije bile su dio sentimentalnog obrazovanja mnogih generacija. Donosio je u naše domove radost, vedrinu Mediterana, ljepotu Sarajeva… Kao veliki autor i interpretator bio je uzor mnogim kompozitorima i vokalnim solistima s ovih prostora, pa tako i meni. Bio je uvijek optimist i spreman na šalu. Demistificirao je ceremonijalno ponašanje zvijezda i unosio vedrinu u ozbiljne situacije. Bio je skroman i ničim nije isticao svoju javnu ličnost, niti širio miris važnosti oko sebe, za Klix.ba dodao je Lošić.   Goran Bregović za Dnevni avaz izjavio je kako je smrt Kemala Montena veliki gubitak.   – Imam osjećaj kao da je palo neko veliko drvo… Tužno, rekao je. (H)




   Vijest o iznenadnoj smrti poznatog glazbenika s tugom i nevjericom dočekana je u svim zemljama regije.


Mediteranski štih i bosanska duša


Kemal Monteno rođen je 17. rujna 1948. u Sarajevu, a posljednjih petnaestak godina živio je u Zagrebu. Njegov otac bio je talijanski vojnik iz Monfalconea koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata došao u Sarajevo i zaljubio se u Kemalovu majku, a zbog te je ljubavi odlučio ostati u novoj domovini. Zbog talijanskog prezimena otac je želio da sin ima bosansko ime, a upravo ta bosansko-talijanska podjela utjecala i na Montenov stvaralački rad. S mediteranskim štihom i bosanskom dušom koju je unio u svoje pjesme, stvorio je svoj glazbeni izričaj koji ga je pratio tijekom više od 40 godina karijere, stoji u njegovom životopisu.


   Ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena ispovijed u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi. Ljubavnu priču svojih roditelja opjevao je tek u pjesmi »Šta je život«, po kojoj je nazvao svoj posljednji album. U svojim šansonama rijetko se ponavljao, a svoj vrhunski kantautorski rukopis dokazivao je vještim pretapanjem ljubavnog motiva u jednostavan izraz s mediteranskim šarmom talijanske kancone.


   Bogatu glazbenu karijeru počeo je u drugoj polovici 60-ih, točnije 1967. godine nastupom na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom »Lidija« koja je osvojila prvu nagradu. Već nakon prvog nastupa bilo je jasno da je publika, osobito njen ženski dio, dobila novog miljenika. Ovom festivalu Monteno je ostao vjeran i sljedećih godina, a za njega je napisao neke od svojih najljepših šansona kao što je »Zemljo moja« (1977.) i »Sarajevo, ljubavi moja« (1976.) koju je otpjevao na 10. jubilarnom Šlageru sezone. Ove su pjesme postale svojevrsne himne njegovog rodnoga grada i domovine i nezaobilazan dio njegovog repertoara.


Nagrade publike i žirija


Kemal Monteno obilježio je 70-e brojnim antologijskim pjesmama – »Sviraj mi o njoj«, »Laž«, »Putovanja«, »Adrijana«. Montena se često moglo vidjeti i na Opatijskom i Zagrebačkom festivalu na kojima je redovito osvajao nagrade publike i žirija, a njegovi albumi prodavani su u zlatnim i platinastim nakladama. Njegov diskografski početak vezan je uz 1973. godinu kada je objavio album »Muziko, ljubavi moja« za tadašnji Jugoton. Na njemu se između ostalih hitova nalazi i pjesma »Jedne noći u decembru«, posvećena njegovoj ljubavi, supruzi Branki. Uslijedio je album »Žene, žene« objavljen 1975. godine. Na njemu su se našli hitovi »Uvijek ti«, »Pjesme zaljubljenika«, »Kratak je svaki tren«. Dvije godine kasnije objavio je album »Moje pjesme, moji snovi«.


   Osamdesete je započeo albumom »Za svoju dušu« na kojem se nalazi još jedna antologijska pjesma – »Nije htjela«. Album »Dolly Bell«, nazvan po jednom od najpopularnijih filmova domaće kinematografije »Sjećaš li se Dolly Bell« objavio je 1982. godine, a samo godinu dana kasnije objavio je nosač zvuka »Uvijek ti se vraćam«. Kompilaciju »Moje najdraže pjesme« (1985.) te albume »Romantična priča« (1986.) i »Kako da te zaboravim« (1987.) objavio je za izdavačku kuću Diskoton, a potom je uslijedila diskografska pauza koju je prekinuo 1992. kompilacijom »Pjesme zaljubljenika« u izdanju Croatia Recordsa.


Kemo i prijatelji


Ratna događanja 90-ih zatekla su ga u Sarajevu iz kojeg u početku nije mogao izaći, a potom kao i ostali glazbenici i njegovi prijatelji nije htio izaći. U to vrijeme nije napisao niti jednu pjesmu, ali je otpjevao »Pismo prijatelju« autora Zlatana Arslanagića i Zlatana Fazlića koju je publika preimenovala u »Da ti roknu samo dvije«. Radilo se o staroj ljubavnoj pjesmi koju su spomenuta dvojica autora nadopisala, a videospot je snimljen na stepenicama ispred tada popularnog okupljališta, kavane Fis u koju su zalazili Davorin Popović, Mirza Delibašić te ostale poznate osobe iz Sarajeva.


   Godine 1995. Monteno je ipak prihvatio poziv brojnih zabrinutih kolega iz Zagreba, ponajprije Arsena Dedića i Gabi Novak i s obitelji se preselio u Zagreb. Iste je godine održao koncerte u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, i to sedam dana za redom.



Kolege, prijatelji, suradnici Kemala Montena jučer nisu mogli sakriti tugu zbog njegovog preranog odlaska. Rade Šerbedžija, veliki i stari prijatelj Kemala Montena s kojim je imao duet »Ni u tvom srcu«, tužnim je, grcajućim glasom na rubu plača kratko rekao: »Potpuno sam slomljen. Ne mogu govoriti o tome…«.   Duet s Kemalom Montenom imala je i legendarna Tereza Kesovija.   – Suze mi teku. Sve mi slike našeg druženja prolaze kroz glavu. Ne mogu vjerovati da ga više nema. Divna osoba i umjetnik. Nema osobe koja ga nije voljela. Ponosna sam na sve što smo zajedno radili, ponosna sam na naše prijateljstvo, na sve. Bio je čudesan čovjek. Molim vas nemojte me više ništa pitati…, rekla je Kesovija.   Legendarni Splićanin Oliver Dragojević imao je duet s Kemalom Montenom u pjesmi »Nije htjela«.   – Fenomenalan čovjek, fenomenalan umjetnik, velika duša, veliki autor i moj veliki prijatelj. Velika je šteta što više među nama nema takvog čovjeka. Bio je najbolji čovjek na estradi. Dobro vam je rekla Tereza: nema osobe koja ga nije voljela, poručio je Dragojević.   Zdravko Čolić također je imao duet sa Kemalom Montenom.   – Otišao je naš Kemica, moj dragi prijatelj i suradnik. Ali samo fizički. Njegov duh i njegova glazba će među nama živjeti vječno, zaključio je Čolić.   Ines Prajo Kemala Montena opisala je kao dobrog čovjeka, sjajnog kantautora, sjajnog kolegu i skromnog čovjeka.   – Među mlađim svijetom, pogotovo na našoj estradi, vrlo je malo takvih. Mislim da ćemo mi glazbenici dugo osjećati da nam takvi ljudi nedostaju. S njim je suradnja bila vrlo laka, bio je velik profesionalac i nikad nije dolazio nespreman u studio. Vrlo rado je pomagao mladim izvođačima što je dragocjeno iskustvo i dragocjena pomoć. S njim je bio užitak raditi jer je imao ogroman smisao za humor, nije spadao u ljude koji osjećaju pritisak i prenose vam ga. Žao mi je što više neću imati mogućnost takve suradnje, rekla je.   Vijest o Montenovoj smrti šokirala je pulskog glazbenika Franka Krajcara koji ga je poznavao.   – Bio je drag čovjek. Bio je jedinstven u svom načinu pjevanja, u spoju bosanske pjesme i talijanske kancone koju je jako volio, a napisao je i neke pjesme i za Indekse. Bio je duša od čovjeka i imao jedinstven glas, to je bio Kemal Monteno. Velika glazbena ličnost koja je, nažalost, otišla, ali falit će nam takav glas i takav senzibilitet. On je baš bio za raju, prava duša bosanska, priča Krajcar koji je trebao surađivati s Montenom na njegovom albumu, ali mu je Krajcar prekasno poslao materijal. Njih dvojica upoznali su na Dori 2007. i bili skupa u Banja Luci na humanitarnom koncertu za Jadranku Stojaković. »Nismo se prečesto viđali, ali smo se jako štimali, kako se ovdje kaže. Da živim u Zagrebu vjerojatno bi se i družili«, kaže Krajcar.   S Montenom su se poznavali i članovi pulske grupe Anelidi o čemu se prisjeća Aldo Spada Ptica.   – Sjećamo ga se s nekih festivala, iz Zagreba 1981. Poslije smo nastupali zajedno par puta na feštama i na puno dobrotvornih koncerata. Zadnje smo bili zajedno na »Lijepom našom«, on je bio iza bine, uvijek s gitarom, uvijek veseo, pjevali smo skupa, zezali se i nismo znali da je to zadnji put da ćemo se vidjeti. Inače je bio nevjerojatan, super čovjek, veseo, prijatelj, pozitivan u svakom smislu. Jako mi je žao za njega«, kaže Spada u čijem je studiju na Radiju Pula Monteno jednom snimao pjesmu s Radom Šerbedžijom. (V. PERŠIĆ, M. RADIĆ)


   Godine 2000. Croatia Records objavila je njegov album »Hvala svima (Kemo i prijatelji)« na kojem se nalaze pjesme koje je otpjevao u duetu s Oliverom Dragojevićem, Arsenom Dedićem, Radom Šerbedžijom, grupom Crvena jabuka, Danijelom Martinović, Gabi Novak, Fuadom Backovićem, Terezom Kesovijom i Borisom Novkovićem. Iako se radi o njegovim najboljim pjesmama u kojima je svaki od navedenih pjevača dao svoj osobni štih, pjesma »Ovako ne mogu dalje« s Danijelom Martinović je polučila nevjerojatan uspjeh.


   Kemal Monteno bio je jedan od rijetkih izvođača koji se mogao pohvaliti da je gotovo svaki njegov duet postao i hit. Napisao je brojne pjesme i za svoje kolege Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu Ukraden, Dražena Žerića i mnoge druge, a često su upravo njegove pjesme bile zaslužne za uspjeh njegovih kolega. Sredinom devedesetih nastupao je na Radijskom festivalu, a potom i na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. Na Melodijama Mostara 2003. nastupio je s Paulom Jusić i pjesmom »Nakon toliko godina« koja je osvojila Grand prix, a ista je pjesma na 10. festivalu melodije Mostara proglašena »Pjesmom desetljeća«. Njegov sljedeći album »Dunje i kolači«, nazvan je prema pjesmi koju je otpjevao s tada popularnom grupom Divas, objavljen je 2004. godine.


   Koncertom pod nazivom »Kemo u Lisinskom« nakon deset godina vratio se u zagrebački glazbeni hram, a oduševljena publika pjevala je s njim od prve do zadnje pjesme.


Šta je život


Krajem 2012. u sarajevskoj Zetri obilježio je više od 40 godina karijere, a na koncertu uz njega su nastupali Goran Bregović, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Dino Merlin, Severina, Dražen Žerić Žera, Rade Šerbedžija i Hanka Paldum. Njegov posljednji studijski album »Šta je život« na tržištu je od 2013. godine. Pjesme s tog materijala – »Jesen je«, »Malo mir, malo rat« uz naslovnu pjesmu koja se gotovo odmah nametnula kao hit, i dalje su dio radijskog i tv etera.


   – Kemal Monteno sa suprugom Brankom bio je u dugom i sretnom braku više od 40 godina. Otac je Adrijane i Đanija te djed unukama Lajli i Lori. Odrastajući u skromnoj obitelji naučio je cijeniti ljude, a iako je bio jedna od najvećih glazbenih zvijezda u regiji, krasila ga je nesebičnost i duhovitost zbog čega je među kolegama bio i ostat će omiljen i svima drag, jedinstveni i neponovljivi, Kemo, poručili su iz Croatia Recordsa.