ZAGREB Hrvatska narodna banka ne može podržati nikakvo rješenje koje bi značilo značajno smanjenje međunarodnih pričuva zemlje a time i ugrožavanje njezine financijske stabilnosti. Poručio je to danas guverner središnje banke Boris Vujčić, komentirajući mogućnost da se svi stambeni krediti odobreni u eurima i švicarskim francima konvertiraju u kune.

Takva bi opcija značila smanjenje međunarodnih pričuva za čak 7,8 milijardi eura, odnosno za 73 posto pa bi hrvatske devizne rezerve bile tek na 28,3 posto adekvatnosti.

Što bi to značilo za hrvatski kreditni rejting, bi li se država uopće mogla zadužiti te kako bi onda bila moguća isplata mirovina i plaća, u HNB-u nisu željeli ni nagađati razvoj tog crnog scenarija.

U osvom objašnjenju HNB je istaknuo i da bi konverzija kredita u švicarcima značila smanjenje deviznih rezervi za 30 posto što je za Hrvatsku također opasno.

Upravo u visini deviznih pričuva i leži slabost prepisivanja mađarskih rješenja na Hrvatsku jer će ta susjedna država i nakon intervencije iz rezervi vrijedne od 9 milijardi eura i dalje imati adekvatnost rezervi od 100 posto.

U HNB-u upozoravaju i na to da je velika razlika između Mađarske i Hrvatske u tome što Mađari štede u svojoj nacionalnoj valuti dok su Hrvati povjerenje poklonili euru.

Usto, dali su i izračun što bi na kreditu od 65.000 franaka koji se konvertira u kune ili eure bilo s ratama za njegovu otplatu.

Konvertiranje kredita u kune i eure moralo bi onda značiti i drukčiju kamatnu stopu, odnosno stopu koju plaćaju dužnici u kunama i eurima.

Tako bi rata za spomenti kredit uz tečaj kojeg je fiksirala vlada u švicarcima bila 3.485 kuna uz kamatu od 3,23 posto. Uz tečaj kakav trenutno vrijedi rata u švicarcu je uz kamatu 3,23  skoro 4.200 kuna.

Isti kredit konvertiran u euro značio bi plaćanje kamate od 5,75 posto pa bi rata bila 4.001 kunu, što je 500 kuna više od rate u švicarcu uz fiksirani tečaj.

U kunama bi se plaćala još i veća kamata od 5,96 pa bi rata bila 4.046 kuna, što je opet značajno više od one koju bi građani zaduženi u švicarcima plaćali uz fiksirani tečaj.

U HNB-u kažu da uz vladino rješenje postoje još i rješenja koja bi se provela kroz formiranje balona, odnosno posebnog fonda u koji bi se spremale razlike, a trošak bi mogle snositi i banke, dužnici, a u slučaju potrebe i država.

Moguće je i da banke s obziromm da je ovo i njihov problem, jer ništa neće dobiti time da preuzmu nekretnine za koje građani ne mogu plaćati kredite, postignu dogovor s dužnicima.

Jedna od opcija takvog dogovora je i mogućnost da banke i klijenti zasad dogovore zakup tih stanova, što bi za dužnike bilo puno jeftinije i značilo bi fiksnu obvezu.

S onim najugroženijima moguće je postići i dogovor oko ponovnog obračuna vrijednosti nekretnine, čime bio njihova kreditna obveza postala manja a država bi u tom slučaju banke koje gube na razlici motivirala poreznim olakšicama.

Iz HNB-a poručuju da je izbor između svih ovih opcija politički, da ga središnja banka nema ni mandat ni sredstva donositi ako će on imati utjecaj na fiskalnu stabilnost zemlje.