Novi zakon

Poslovi tjelesne zaštite: Najvažnija je bistra glava

Ana Raić Knežević

Branimir Levak / D. Kovačević

Branimir Levak / D. Kovačević

Važna je percepcija situacije, prvi reagirati, ali ne ulaziti u borbu i riskirati ozljedu, ističe stručnjak za sigurnost Mate Laušić. Dobar odabir bila bi »krav maga«, smatra trener »stand up« borbe Branimir Levak

Zaštitari-specijalisti, nova kategorija zaštitara što ju predviđa prijedlog Zakona o privatnoj zaštiti, morati će, između ostalog, biti poznavatelji borilačkih vještina. Kojih, ne zna se.   – Člankom 25. prijedloga nacrta Zakona o privatnoj zaštiti određeno da se dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara – specijaliste može izdati osobi koja, uz ostale uvjete ima i posebne vještine koje se dokazuju uvjerenjem ili diplomom borilačkih ili srodnih sportova od strane ustanova koje ih izdaju na temelju posebnih programa.

  Poslovi tjelesne zaštite u okolnostima visokog rizika u koje spada tjelesna zaštita u zračnim i pomorskim lukama, neposredna tjelesna zaštita – »tjelohranitelji«, osiguranje i pratnja novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti u prekograničnoj distribuciji, obavljanje intervencija po dojavnom signalu koji ukazuje na počinjene kaznenog djela u objektu ili prostoru te ostalim rizičnim okolnostima u kojima se traži odgovarajuća primjena ovlasti tjelesne snage, sredstava za vezivanje i slično, zahtijeva dobro poznavanje nekih od vještina koje se stječu pohađanjem i savladavanjem programa borilačkih ili njima srodnih sportova. Ti sportovi daju temelj za ispravnu primjenu tjelesne snage prema osobama koje pružaju pasivni ili aktivni otpor, reagiraju na agresivan način koristeći određena oruđa ili oružja.


 


 Nova kategorija


Prijedlogom nacrta Zakona o privatnoj zaštiti propisat će se podzakonski akti kojima će se navedena problematika preciznije regulirati, odgovoreno nam je iz Ministarstva unutarnji poslova na pitanje koje bi točno borilačke vještine trebali poznavati budući zaštitari-specijalisti.   – Pozitivno je što je uvedena nova kategorija zaštitar-specijalist, koji bi trebao biti viša razina po svim elementima profesionalizma, stručnosti, osposobljenosti, tjelesne pripremljenosti. Tom odredbom zakonodavac je želio prisiliti vlasnike zaštitarskih tvrtki da više ulažu u osposobljenost vlastitih djelatnika.

  No, formulacija o poznavanju borilačkih vještina ili srodnih sportova je nezgodna. Prije svega lepeza borilačkih sportova je ogromna, a pitanje je što se sve može uvrstiti u srodne sportove. Bilo bi svrsishodnije da je u zakon unijeta odredba o obvezi podizanja razine tjelesne pripremljenosti i osposobljenosti zaštitara. Jer tjelesna pripremljenost je preduvjet da se dobije psihička stabilnost, a ona pak znači da će ti ljudi u određenom trenutku reagirati racionalno, ne vodeći se emocijama, kao i da će uporaba sredstava prinude biti srazmjerna prijetnji, naglašava Mate Laušić, stručnjak za sigurnost koji se u svojoj dugogodišnjoj karijeri u raznim dijelovima sigurnosnog sustava bavio hrvanjem grčko-rimskim stilom, te ragbijem. Smatra kako bavljenje svakim sportom podiže razinu tjelesne pripremljenosti, pa je i od svojih suradnika uvijek tražio da budu tjelesno spremni.




  – Znao sam im govoriti: »Ako te nakon osiguranja bole noge loše si odradio posao. Mora te boljeti glava!« Jer svi ovi poslovi rade se »glavom«. Osim toga teško je u takvoj situaciji primjeniti baš pravi zahvat iz borilačkih vještina, napominje Laušić dodajući kako samo uvjerenje o poznavanju borilačkih vještina neće značiti mnogo što je do sada već pokazala i praksa s uvjerenjima o obavljenom gađanju.


Ulična borba


– No kad govorimo o borilačkim sportovima izdvojio bih vještinu »krav maga«. To je svojevrsna ulična borba u kojoj se uči prepoznati opasnost koja ti prijeti. Važna je percepcija problematične situacije, zadržavanje te osobe na distanci, prvi reagirati i djelovati samo toliko koliko je potrebno da se osigura vrijeme za udaljavanje s tog mjesta, a ne ulaziti u borbu i riskirati ozljedu, zaključuje Laušić.   Da treba više raditi »glava« nego ruke slaže se i Branimir Levak, jedan od najboljih svjetskih trenera »stand up« borbe, bivši pripadnik specijalne policije, koji je svojevremeno bio i trener Mirka Filipovića Cro Cop-a.


Hapkido kao kvalitetnu borilačku vještinu čije bi tehnike trebali poznavati zaštitari nudi Vlado Požežanac, učitelj hapkida iz »Combat centra Zagreb«.   – Kod tehnika hapkida nema potreba za posebnom fizičkom spremom, jer ova korejska vještina se zasniva na protivniku. Mi koristimo snagu protivnika, njegovu masu i brzinu i pretvaraju u vlastitu korist u obrambenom segmentu. Tu je važna sama koordinacija pokreta i motorika, ali tehnike što ih podučava International hapkido alliance su vrlo jednostavne, te omogućuju brzu reakciju i brzo djelovanje. Što jednostavnije i što kvalitetnije, moto je koji preporuča Požežanac.


  – Zdravo rezoniranje, umijeće razgovora puno je važnije od umijeća borilačkih vještina. Iako, vještina u bilo kojem kontaktnom sportu bitna, tvrdi Levak naglašavajući ipak razliku između znanja određene vještine i njezine iskoristivosti.   – Jako puno boraca danas bavi se borilačkim sportovima, no vrlo mali broj njih spreman je za borbu. Za to treba malo veće srce.

  Važno je i da sama selekcija tih ljudi koji rade u zaštitarskom sektoru više ovisi o tipu osobe, nego o borilačkom sportu. Znanje borilačke vještine može biti samo jedan segment toga. Uvjerenje da je netko poznavatelj borilačkih vještina nije garancija da će od dobro odrađivati svoj posao. Mirko Filipović nije majstor ni u jednoj borilačkoj vještini ali je jedan od najopasnijih boraca na svijetu! Borilačke vještine u samoj svojoj definiciji imaju riječ vještina što podrazumijeva nešto tradicijsko, nešto što ima svoja pravila, svoj kodeks ponašanja. S druge strane su ulične borbe. Možda bi dobar odabir bila »krav maga«, koja je nastala na principu što prije i što efikasnije zaustaviti protivnika. No, za to kod nas nema dovoljno dobrih instruktora, napominje Levak koji je pripremao i pripadnike naših specijalnih postrojbi za misiju u Afganistanu. Sada trenira u »Aerofitness-Sparta gym-u« i podsjeća kako je nužno provesti sate i sate u izobrazbi kako bi određeni potezi postali rutina. Dodaje kako je za kvalitetnu zaštitu nužna i kvalitetna informacija, kvalitetan obavještajni aparat, što košta.


   Pooštrena provjera


Bivši hrvatski vojnik, svojevremeno po ocjeni International Bodyguard Association (I.B.A.) proglašen najboljim hrvatskim tjelohraniteljem Kristian Družeta smatra da uz uvjet poznavanja borilačkih vještina i provjera tjelesnih sposobnosti treba biti pooštrena na najmanje dva puta godišnje.


  – Upitan je motiv i cilj ovakve odredbe. Naime, borilački sportovi kao takvi nisu nikakva garancija eventualnih posebnih vještina kao što se navodi, a posebice to nisu »srodni sportovi«. Ovdje je zaista potrebno biti izuzetno oprezan koje su to aktivnosti, a ja ću reći borilačke vještine ali i srodni sportovi, koji mogu ispuniti ciljeve ovakve odredbe. Bez namjere da podcjenjujem bilo koji borilački sport i vještinu zaista je upitno koliko tehnike u nekim od tako nazvanih aktivnosti imaju upotrebljivost u poslovima zaštitara-specijaliste. Ono što je sigurno da osobe koje se bave takvim aktivnostima imaju neke pozitivne karakteristike koje mogu biti dobar pokazatelj za predispozicije ali nikako kao garant uspješnosti obavljanja poslova. Sljedeći problem je izdano uvjerenje i njegova valjanost kao javne isprave. Koje i kakve su to ustanove koje mogu izdavati takva uvjerenja i tko će utvrditi stvarno posjedovanja takvih vještina, a ne samo postojanje potvrde?, analizira Družeta i dodaje kako je po njegovom mišljenju »krav maga« optimalno rješenje jer nudi u svom programu obuku za pripadnike snaga sigurnosti. Tradicionalne borilačke vještine kao i sportovi to nemaju.