
Branimir Levak / D. Kovačević
Važna je percepcija situacije, prvi reagirati, ali ne ulaziti u borbu i riskirati ozljedu, ističe stručnjak za sigurnost Mate Laušić. Dobar odabir bila bi »krav maga«, smatra trener »stand up« borbe Branimir Levak
Poslovi tjelesne zaštite u okolnostima visokog rizika u koje spada tjelesna zaštita u zračnim i pomorskim lukama, neposredna tjelesna zaštita – »tjelohranitelji«, osiguranje i pratnja novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti u prekograničnoj distribuciji, obavljanje intervencija po dojavnom signalu koji ukazuje na počinjene kaznenog djela u objektu ili prostoru te ostalim rizičnim okolnostima u kojima se traži odgovarajuća primjena ovlasti tjelesne snage, sredstava za vezivanje i slično, zahtijeva dobro poznavanje nekih od vještina koje se stječu pohađanjem i savladavanjem programa borilačkih ili njima srodnih sportova. Ti sportovi daju temelj za ispravnu primjenu tjelesne snage prema osobama koje pružaju pasivni ili aktivni otpor, reagiraju na agresivan način koristeći određena oruđa ili oružja.
Nova kategorija
No, formulacija o poznavanju borilačkih vještina ili srodnih sportova je nezgodna. Prije svega lepeza borilačkih sportova je ogromna, a pitanje je što se sve može uvrstiti u srodne sportove. Bilo bi svrsishodnije da je u zakon unijeta odredba o obvezi podizanja razine tjelesne pripremljenosti i osposobljenosti zaštitara. Jer tjelesna pripremljenost je preduvjet da se dobije psihička stabilnost, a ona pak znači da će ti ljudi u određenom trenutku reagirati racionalno, ne vodeći se emocijama, kao i da će uporaba sredstava prinude biti srazmjerna prijetnji, naglašava Mate Laušić, stručnjak za sigurnost koji se u svojoj dugogodišnjoj karijeri u raznim dijelovima sigurnosnog sustava bavio hrvanjem grčko-rimskim stilom, te ragbijem. Smatra kako bavljenje svakim sportom podiže razinu tjelesne pripremljenosti, pa je i od svojih suradnika uvijek tražio da budu tjelesno spremni.
– Znao sam im govoriti: »Ako te nakon osiguranja bole noge loše si odradio posao. Mora te boljeti glava!« Jer svi ovi poslovi rade se »glavom«. Osim toga teško je u takvoj situaciji primjeniti baš pravi zahvat iz borilačkih vještina, napominje Laušić dodajući kako samo uvjerenje o poznavanju borilačkih vještina neće značiti mnogo što je do sada već pokazala i praksa s uvjerenjima o obavljenom gađanju.
Ulična borba
Važno je i da sama selekcija tih ljudi koji rade u zaštitarskom sektoru više ovisi o tipu osobe, nego o borilačkom sportu. Znanje borilačke vještine može biti samo jedan segment toga. Uvjerenje da je netko poznavatelj borilačkih vještina nije garancija da će od dobro odrađivati svoj posao. Mirko Filipović nije majstor ni u jednoj borilačkoj vještini ali je jedan od najopasnijih boraca na svijetu! Borilačke vještine u samoj svojoj definiciji imaju riječ vještina što podrazumijeva nešto tradicijsko, nešto što ima svoja pravila, svoj kodeks ponašanja. S druge strane su ulične borbe. Možda bi dobar odabir bila »krav maga«, koja je nastala na principu što prije i što efikasnije zaustaviti protivnika. No, za to kod nas nema dovoljno dobrih instruktora, napominje Levak koji je pripremao i pripadnike naših specijalnih postrojbi za misiju u Afganistanu. Sada trenira u »Aerofitness-Sparta gym-u« i podsjeća kako je nužno provesti sate i sate u izobrazbi kako bi određeni potezi postali rutina. Dodaje kako je za kvalitetnu zaštitu nužna i kvalitetna informacija, kvalitetan obavještajni aparat, što košta.
Pooštrena provjera
Bivši hrvatski vojnik, svojevremeno po ocjeni International Bodyguard Association (I.B.A.) proglašen najboljim hrvatskim tjelohraniteljem Kristian Družeta smatra da uz uvjet poznavanja borilačkih vještina i provjera tjelesnih sposobnosti treba biti pooštrena na najmanje dva puta godišnje.
– Upitan je motiv i cilj ovakve odredbe. Naime, borilački sportovi kao takvi nisu nikakva garancija eventualnih posebnih vještina kao što se navodi, a posebice to nisu »srodni sportovi«. Ovdje je zaista potrebno biti izuzetno oprezan koje su to aktivnosti, a ja ću reći borilačke vještine ali i srodni sportovi, koji mogu ispuniti ciljeve ovakve odredbe. Bez namjere da podcjenjujem bilo koji borilački sport i vještinu zaista je upitno koliko tehnike u nekim od tako nazvanih aktivnosti imaju upotrebljivost u poslovima zaštitara-specijaliste. Ono što je sigurno da osobe koje se bave takvim aktivnostima imaju neke pozitivne karakteristike koje mogu biti dobar pokazatelj za predispozicije ali nikako kao garant uspješnosti obavljanja poslova. Sljedeći problem je izdano uvjerenje i njegova valjanost kao javne isprave. Koje i kakve su to ustanove koje mogu izdavati takva uvjerenja i tko će utvrditi stvarno posjedovanja takvih vještina, a ne samo postojanje potvrde?, analizira Družeta i dodaje kako je po njegovom mišljenju »krav maga« optimalno rješenje jer nudi u svom programu obuku za pripadnike snaga sigurnosti. Tradicionalne borilačke vještine kao i sportovi to nemaju.