Petar Ćućo Grabovac: Rijeka (3): Promet brodovima, željeznicom i novim cestama

Gradnja suvremene autoceste do Zagreba počela je 1968. premošćivanjem Svilnog na putu od Orehovice do Kikovice. Završena je 1971. a iste godine otvorena je i dionica autoceste Zagreb – Karlovac

Rijeka je i danas važno prometno čvorište, ali pogledom pedeset godina unatrag bolje ćemo razumjeti koliko se sve promijenilo. 

  Na danas pustim gatovima nekada je bilo mnoštvo brodova, gotovo da se tražila »bitva više«, a među ostalim dolazili su na rivu i brodovi »Jadrolinije« s obližnjih otoka. Boduli su nakon iskrcavanja mogli obaviti nešto u Rijeci ili produžiti, primjerice u Zagreb.

  Tko zna, možda su ondašnje lokomotive parnjače do Zagreba dolazile brže od današnjih umornih vlakova HŽ-a. Većina parnjača završila je u rezalištu, a sačuvane su neke postavljene kao spomen-lokomotive na željezničkim kolodvorima. I one otrgnute zaboravu na fotografijama Petra Ćuće Grabovca.  

Proročansko upozorenje

Autobusni kolodvor na Žabici kakav je nekada bio i sada ćete prepoznati s lakoćom jer se, nažalost, nije promijenio. Autobuse »Autotransa« prepoznat ćete malo teže jer se takvi modeli više ne koriste niti na Kubi. Vožnja do Zagreba u pedesetima odvijala se po staroj Lujzijani i trajala je dobra četiri sata. Brže i nije moglo po cesti koja je dijelom bila kaldrma, što potvrđuju fotografije na kojima je Grabovac uhvatio radnike gdje postavljaju nove kocke na trasu, a od mehanizacije imaju samo – karijolu.

  Gradnja suvremene autoceste do Zagreba počela je 1968. premošćivanjem Svilnog na putu od Orehovice do Kikovice. Završena je 1971. a dionicu je svečano otvorio 10. rujna 1972. na Grobniku tadašnji predsjednik Sabora SR Hrvatske Jakov Blažević. Iste godine otvorena je i dionica autoceste Zagreb – Karlovac, a Neda Andrić, riječka gradonačelnica, proročanski je upozorila da bi »kašnjenje u izgradnji moglo imati nesagledive posljedice na skretanje robnih tokova«. Nije imala pojma koliko je u pravu jer će za dovršetak gradnje trebati još punih 36 godina.

  Naš zamišljeni putnik Bodul prije gradnje Krčkog mosta do Rijeke je morao brodom ili trajektom. Stariji se sjećaju kolona automobila prema trajektnim lučicama Črišnjeva i Voz iz kojih su kretali trajekti »Klimno«, »Cresanka«, »Novalja« i »Voz«.

  Kao što nam je ostavio u nasljeđe fotografije s gradnje autoceste prema Zagrebu, Grabovac je snimio i sve faze gradnje mosta, od samih početaka 1976. godine. Nazvan prvotno Titovim imenom, Krčki most nije doživio da ga Josip Broz simbolično pusti u promet – iako je konture budućeg mosta vidio u vrijeme gradnje. Most je u subotu 19. srpnja 1980. godine u promet pustio predsjednik Predsjedništva SFRJ Cvijetin Mijatović, a velikom je danu svjedočilo više od dvadeset i pet tisuća ljudi.  

Majstor trenutka

Govorimo li o mostu valja se podsjetiti još jedne Grabovčeve fotografije – one na kojoj brod s golemim natpisom »Jugolinija« prolazi ispod luka koji povezuje otok Sveti Marko s kopnom. Most je i dalje na svom mjestu, ali »Jugolinije« i njenih brodova više nema. Osim u sjećanjima pomoraca i, pogađate, u arhivi Petra Grabovca.

  Sjećate li se dužobalne pruge koja je svakodnevno povezivala Rijeku i Dubrovnik? U tom slučaju se sjećate i »Liburnije«, »Slavije« ili »Ilirije«. Ali rijetki su ih vidjeli istovremeno privezane na Putničkoj obali. Tri grdosije, a iza njih, kao bonus – tadašnji cruiser »Istra«. Ispred njih, a iza kamere – majstor trenutka, Grabovac.

  SUTRA: Gradska rubrika – središnji dio Grabovčevog opusa