Izgradnja crkve počela je 2004. godine i odužila se jer ju je puno toga kočilo, od financijskih problema i recesije do više neodgovornih tvrtki koje su se posla prihvaćale. No, prodajom zgrade na Vojaku Riječkoj nadbiskupiji Baptistička crkva dobila je sredstva za nastavak radova
Svoju novu crkvu riječka Baptistička crkva gradi u suradnji s Međunarodnim centrom za život, čiji su osnivači članovi crkve, te su za ovu novogradnju prodali zgrade Centra u Fužinama i Crikvenici. Uz ta sredstva, Pastoralni centar »Riječ i život« riječki baptisti su podigli i kreditom te redovitim prilozima vjernika tijekom svih godina izgradnje, donacijama iz Njemačke, a sada i prodajom crkve na Vojaku.
– Počeli smo od nule i došli do ovog trenutka i već sada ovaj objekt ima oko 14 milijuna kuna vrijednosti. Nadamo se da ćemo ga sada uspjeti dovesti do uporabe, poručuje pastor Grlj.
Crkvu projektirao Dušan Kostić vođen idejom šatora
– Građevina ima tri etaže. U prizemnoj će u budućnosti biti smješteni različiti sadržaji bitno posvećeni službi i društvenoj zajednici, od mogućeg dječjeg vrtića, do različitih udruga koje bi tu mogle predstavljati svoje različite sadržaje, do prostora za vjeronauk i mogućnosti održavanja koncerata, izložbi, raznih društvenih događanja. Na srednjoj etaži će u budućnosti biti kuhinja i restoran, a na trećoj crkva – bogoslužni prostor. Intencija je služiti čovjeku u svim njegovim potrebama: srcu, želucu i glavi. Tako smo to zamislili, a kada će se moći sve ostvariti vidjet ćemo, poručuje pastor Grlj.
Pastoralni centar »Riječ i život« projektirao je riječki arhitekt Dušan Kostić vođen starozavjetnom idejom šatora sastanka, pa pastor Grlj tumači da su htjeli izraziti ideju šatora kao zajedništva i privremenog smještaja i da zato zgrada djeluje kao da je podignuta od zemlje stremeći u visinu. Pokrov zgrade također ima svoju poruku – pet »prstiju« sa svake strane simbolizira ruke sklopljene u molitvu.
Studentski i bolnički pastoral na Vojaku
Kako smo već izvješćivali, kupnjom zgrade Baptističke crkve na Vojaku, nasuprot Sveučilišnom Kampusu, Riječka nadbiskupija, osim što je izišla u susret Baptističkoj crkvi, osigurala je prostor za pastoral studenata i za istu djelatnost u KBC-u na Sušaku, kao i za vjerske potrebe okolnih vjernika katolika.
Središnja etaža
Iz svoje dosadašnje zgrade u Ulici Slavka Krautzeka, baptistička zajednica iselit će 15. siječnja, a od nje će se oprostiti svečanim bogoslužjem u nedjelju 11. siječnja. Tom će prilikom biti kršteno 12 mladih ljudi te će biti prisutni vodeći ljudi Saveza baptističkih crkava u Hrvatskoj. Kontinuirano djelovanje nakon toga datuma Baptistička crkva će nastaviti u svom novom sakralnom prostoru.
Zbog toga se sada intenzivno uređuje središnja etaža građevine u kojoj će privremeno biti smješten bogoslužni prostor, ured crkve i vjeronaučne dvorane. Istovremeno, neophodan je završetak zahtjevnog vanjskog pokrova građevine.
Izgradnja crkve počela je 2004. godine i odužila se jer ju je puno toga kočilo, od financijskih problema i recesije do više neodgovornih tvrtki koje su se posla prihvaćale.
– Prodajom zgrade na Vojaku Riječkoj nadbiskupiji dobili smo sredstva za nastavak radova, a naprijed nas gura i to što više nemamo rezervni položaj i moramo građevinu dovršiti. Dosta je tu bilo izvođača radova, a mnogi su prekoračili rokove. Osim riječke »Novotehne« koja je svoj dio posla, iskope i betonsku konstrukciju, odradila u dan kako smo dogovorili, drugi su otišli izvan svih dogovorenih i razumnih rokova, npr. oni koji su radili čeličnu konstrukciju krova. Moramo što prije završiti hidroizolaciju i završni pokrov za što smo angažirali riječku tvrtku »Profil«. Nadam se da će taj posao završiti uskoro, iako im je rok bio kraj prošle godine. Nadamo se najboljem. Sada su tu i drugi izvođači koji parcijalno rade svatko svoj dio posla, od grijanja do postavljanja pločica, a tu je i desetak naših vjernika koji svakodnevno po cijele dane također rade, objasnio je našoj novinarskoj ekipi Gorgio Grlj, pastor Baptističke crkve u Rijeci.
Volonteri pomažu
Svoj volonterski prilog već tri tjedna, radeći koliko mogu i znaju, svojoj crkvi na taj način daju i jedan otac i sin, Riječani Tihomir i Rafael Sečen.
– Desetak nas svaki dan ovdje radi, nas vjernika iz raznih krajeva Hrvatske. Radimo ono što mi možemo, dakle neke nestručne radove, neke koji ne zahtijevaju određene certifikate. Sa zadovoljstvom uzimam dijela u onome što se ovdje događa, pomažemo kako bi se prostor mogao opremiti da se imamo gdje sastajati. Smatram da možda nismo dostojni tako velikog objekta jer nas je relativno malo. Ali radimo s ciljem da se ovdje dogodi mnogo više – da budemo na službi gradu, zajednici, raznim udrugama i ljudima dobre volje. Zato sam zadovoljan da u mojim godinama mogu dati svoj prilog i veselim se preseljenju naše crkve ovdje, poručio je Tihomir Sečen.
