Čekali deset godina

Roditelji poginulih sestara Filipović potreseni: Samo smo željeli da se krivac pronađe i da naša djeca mogu mirno počivati

Slavica Kleva

Foto M. Aničić

Foto M. Aničić

Nitko nam ih ne može vratiti, dobro to znam, ali zašto deset godina? Zašto baš na desetu obljetnicu njihove pogibije? To mi nije jasno, kazala nam je majka koja je kazala da su koristili sve načine da se njihov glas čuje, da u javnosti odjekne vapaj upućen uglavnom policiji



Privođenjem Roberta Žaje, osumnjičenog za pogibiju sestara Filipović, završen je djelić desetogodišnje noćne more za roditelje Gordane i Višnje, majku Ljubicu i oca Dragutina Filipovića.


Posjetili smo ih jučer u njihovom domu na Drenovi. Oni još ne vjeruju da je osumnjičeni Žaja čovjek koji je vozeći u krivom smjeru uzrokovao smrt njihovih kćeri, ali su potvrdili da su im policijski službenici noć prije pokucali na vrata i obavijestili ih da imaju osumjičenu osobu odgovornu za prometnu nesreću.


Odgovor u 20 minuta


– Ne znam odakle da počnem, da li od te noći kada se to dogodilo, ili pak drugog dana nakon nesreće, ali u početku smo vjerovali policiji, tada nismo sumnjali da se krivac za nesreću neće naći, a pogotovu da ćemo čekati deset godina. Ne morate ništa bilježiti, slušajte me, jer da vam ponovo ispričamo gdje smo sve bili, kome smo se obraćali za pomoć, koliko nas je visokorangiranih policijskih službenika neozbiljno shvaćalo, na koliko smo vrata pokucali, trajalo bi danima, to je nešto što nikome ne bih poželio, supruga i ja sve smo to doživjeli. A samo smo željeli da se krivac pronađe, da mi pronađemo mir i da naša djeca mogu mirno počivati.




– Počet ću od zadnjeg pismenog obraćanja ministru policije Vlahi Orepiću u lipnju ove godine. Iznenadio me odgovor koji je stigao nakon dvadeset minuta, da dođemo kod njega i da će nas primiti, kazao nam je otac Dragutin.


– Kad smo došli ministar je znao cijelu našu priču. Oformio je odmah specijalni tim, slobodno ću reći, koji su između ostalih činili tada načelnik kriminalističke policije u MUP-u Marko Serdarević, mislim da je u međuvremenu imenovan ravnateljem u policiji, Antonio Gerovac, a jedan od riječkih kadrova koji je činio tim je i Zlatko Budimir, nastavio je otac priču.


– Ono što mi je konačno ulijevalo povjerenje je tvrdnja da ih možemo zvati 24 sata na dan. Znate što je to nama značilo nakon devet i pol godina nailaska na zid šutnje, a tako je trebalo biti od prvog dana! To povjerenje koje su nam ukazali bilo je, moram priznati, obostrano, urodilo je zapravo nadljudskim naporima koji su oni učinili da se danas ipak otkrio počinitelj. Hvala im na njihovom trudu, znam da su u ovih šest mjeseci zapostavili svoje obitelji, da su zaboravili na osobni život, a sve kako bi istraga urodila rezultatom, kazao nam je otac Dragutin.


– A takav sam odnos očekivao od policije i prije. Zašto ga nije bilo? Neka probaju objasniti i meni i vama. Ništa nismo trebali reći ovim ljudima, oni su sami znali cijeli slučaj napamet, svaku pojedinu glasinu su ispitali, provjerili i odmah demantirali, a sve kako bi otkrili pravog počinitelja. Do prije šest mjeseci policija je bila neodgovorna, da budem blag, nije se trudila riješiti slučaj, a zašto? To morate pitati njih, kazao nam je Filipović.


Vapaji upućeni policiji


U svemu je suglasna i njegova supruga Ljubica, majka poginulih sestara koja samo želi spokoj svojih kćeri.


– Nitko nam ih ne može vratiti, dobro to znam, ali zašto deset godina? Zašto baš na desetu obljetnicu njihove pogibije? To mi nije jasno, kazala nam je majka koja je kazala da su koristili sve načine da se njihov glas čuje, da u javnosti odjekne vapaj upućen uglavnom policiji.


– Zašto smo sumnjičili sina riječkog tajkuna? Pa nikada nitko nije demantirao naše sumnje, a samo smo tražili da policija sve detaljno ispita kao što je ispitala na samom početku istrage suicid mladića iz riječke okolice. Kada smo dobili odgovor da smrt mladića nema veze s nesrećom u kojoj su stradale naše kćeri i mi smo bili mirniji. A sumnje da je nesreću skrivio sin riječkog tajkuna nikada nitko nije demnatirao, kazala nam je majka Ljubica.